Tragedija jahte Bayesian: Kad meteorologija pomaže razumjeti katastrofu
U ranim jutarnjim satima 19. kolovoza 2024., luksuzna jahta Bayesian duljine 56 metara potonula je u moru kod malog sicilijanskog mjesta Porticello, nedaleko Palerma u Italiji. Sedam od dvadeset dvoje ljudi na brodu izgubilo je život u ovom tragičnom događaju koji je potresao Italiju i šire. No osim ljudske tragedije, ovaj slučaj pokrenuo je i zanimljivo meteorološko pitanje: što je zapravo uzrokovalo potonuće? Je li brod zahvatila morska pijavica ili se ipak dogodilo nešto drugo – konvektivna oluja s jakim udarima vjetra koje nazivamo downburst?
Skupina talijanskih meteorologa i znanstvenika pokušala je odgovoriti na ovo pitanje detaljnom analizom svih raspoloživih podataka. Njihovo istraživanje, koje su objavili Francesco De Martin i kolege u prestižnom časopisu Weather Kraljevskog meteorološkog društva (Royal Meteorological Society), pruža fascinantan uvid u ono što se te kobne noći dogodilo iznad južnog Tirenskog mora.
Morska pijavica ili olujni vjetar – u čemu je razlika?
Prije nego zaronimo u analizu, važno je razumjeti o kakvim meteorološkim pojavama govorimo. Morska pijavica (waterspout) intenzivan je vrtlog malog horizontalnog opsega koji se javlja iznad vodene površine. Pijavica je srodna tornadu, no uz određene razlike, prvenstveno u jačini i činjenici da se uglavnom javlja nad vodenom površinom, dok je tornado u pravilu jača tvorevina i javlja se uglavnom nad kopnom. Pijavica obično nastaje iz kumuliformnog oblaka i povezana je s mezociklonskim ili nemezociklonskim olujama. Iako mogu biti snažne, morske pijavice relativno su lokalizirani fenomen nad morem te stoga rijetko uzrokuju štetu.
S druge strane, konvektivne oluje mogu proizvesti ono što meteorolozi nazivaju downburst („propad”) – snažan silazni tok zraka u pozadini olujnog oblaka, koji udara o površinu i širi u svim smjerovima poput eksplozije. Udari vjetra kao posljedice downbursta mogu biti izuzetno jaki, često dosežući brzine od 30 do 45 metara u sekundi, i obično pokrivaju znatno veće područje od morskih pijavica. Neki downburstovi su lokalizirani na prostor od nekoliko stotina metara (microburst – “mikropropad”).
Razlikovanje između ove dvije pojave nije samo akademska vježba. Konvektivne oluje s downburstima potencijalno su predvidljive danima unaprijed pomoću numeričkih modela prognoze, dok su morske pijavice mnogo nepredvidljivije i kratkoročnije pojave.
Što govore satelitske snimke?
Analiza satelitskih podataka pokazala je da se između 20:00 UTC 18. kolovoza i 04:00 UTC 19. kolovoza nad južnim Tirenskim morem razvio mezo-konvektivni sustav (MCS). Satelitske snimke u infracrvenom spektru jasno pokazuju da je ovaj sustav sadržavao konvektivne ćelije s relativno kratkim životnim vijekom – najniža temperatura vrha oblaka od oko 210 K (-63°C) zabilježena je u 01:57 UTC, što ukazuje na vrlo aktivnu konvekciju.
Ono što je posebno zanimljivo jest animacija razvoja oluje. Satelitski podaci pokazali su rast i raspad nekoliko konvektivnih ćelija unutar MCS-a. Jedna od tih ćelija prošla je točno preko područja gdje je bio usidren Bayesian između 01:27 i 02:27 UTC – upravo u vrijeme kada se dogodila tragedija. Međutim, iz satelitskih podataka nije moguće zamijetiti rotacijska obilježja koja bi ukazivala na postojanje pijavice.
Atmosferski profil: recept za jaku oluju
Analizom atmosferskog profila s najbliže radiosonde, u Trapaniju (oko 90 km zapadno od mjesta nesreće), znanstvenici su otkrili postojanje “recepta” za razvoj jakih konvektivnih oluja. Profil je pokazao:
- Vrlo vlažan zrak u prizemnom sloju s prosječnim omjerom miješanja od 17,3 grama vodene pare po kilogramu zraka
- Visoke vrijednosti energije konvektivne nestabilnosti (CAPE od oko 2700 J/kg)
- Slab vjetar u donjim slojevima, ali jačanje iznad 1 km visine što je stvorilo oko 18 m/s smicanja između površine i 6 km visine
- Snažan zapadni tok na visokim razinama, povezan s ciklonom nad središnjom Italijom
Ovakav profil tipičan je za razvoj jakih oluja koje mogu proizvoditi snažne silazne udare vjetra. Suhi zrak u srednjim slojevima troposfere posebno je pogodan za razvoj downbursta jer jako isparavanje oborina u tom sloju hladi zrak i čini ga težim, čime se ubrzava njegovo spuštanje prema tlu.
Podaci prizemnih meteo postaja
Tri amaterske meteorološke postaje u blizini – u Aspri, Bagheriji i Solantu – zabilježile su klasična obilježja prolaska olujne fronte s downburstom. Podaci pokazuju:
- Pad pa nagli porast atmosferskog tlaka (od 0,3 do 2 hPa)
- Iznenadni pad potencijalne temperature (oko 4,5 °C) pri prolasku hladne fronte
- Porast brzine vjetra koji je zabilježen istovremeno na sve tri postaje
Najjači udar vjetra zabilježen u Aspri iznosio je 23,5 m/s (oko 85 km/h) u 01:59 UTC, a u Solantu čak 23,7 m/s u 02:04 UTC. Ove vrijednosti nisu ekstremno visoke, ali treba imati na umu da su postaje smještene na kopnu i nisu bile u idealnom položaju za mjerenje jake oluje koja je pogodila morsko područje gdje je bila usidrena jahta.
Točan slijed događaja istraženih s videozapisa obalnih kamera i AIS podataka broda, pokazuje da se jahta počela zanositi oko 01:50 UTC nakon prvih udara vjetra, a najjači udari izmjereni su između 01:59 i 02:04 UTC. U 01:59 UTC, sudeći po AIS zapisima položaja jahte, ona je vjerojatno ostala bez sidra budući da se počela brzo gibati s vjetrom u pravcu jugoistoka. Jahta je potonula u 02:06 UTC.
Je li događaj bio predvidiv?
Ključno pitanje koje postavlja ovo istraživanje jest: je li tragedija bila predvidiva? Odgovor je – djelomično da.
Znanstvenici su analizirali prognoze dva operativna numerička modela: ICON-2I (determinističke prognoze) i ICON-2I-EPS (probabilističke prognoze ansambla). Model ICON-2I, pokrenut 18. kolovoza u 00:00 UTC – punih 26 sati prije potonuća – predvidio je mogućnost jakih udara vjetra između 01:00 i 04:00 UTC 19. kolovoza nad južnim Tirenskim morem.
Probabilistički model ICON-2I-EPS, pokrenut dan ranije (17. kolovoza u 21:00 UTC, 29 sati prije događaja), pokazao je 10% i 25% vjerojatnost udara vjetra jačih od 24,5 m/s u relevantnom području, a pojedini članovi ansambla modela su simulirali udare i preko 33 m/s. Novije simulacije ICON-2I modela (od 00 UTC na dan potonuća – prekasno!) predviđale su udare vjetra i do 40 m/s na moru između 03:00 i 04:00 UTC 19. kolovoza.
Talijanska Civilna zaštita izdala je upozorenje na grmljavinske oluje za sjeverne obale Sicilije za 19. kolovoza 2024., što znači da je mogućnost jakih oluja u tom području bila očekivana i pravovremeno komunicirana.
Zaključak: znanost u službi sigurnosti
Detaljna analiza svih raspoloživih podataka – satelitskih snimaka, atmosferskih profila, mjerenja sa zemaljskih postaja i numeričkih modela – snažno upućuje na zaključak da je potonuće jahte Bayesian najvjerojatnije uzrokovano konvektivnom olujom s downburstom, a ne morskom pijavicom.
Dok postojanje pijavice/tornada ne može biti potpuno isključeno zbog nedostatka radarskih opažanja, prikupljeni dokazi i analize govore protiv te hipoteze. Satelitske snimke ne pokazuju karakteristična obilježja mezociklonskih rotacija koje se obično smatraju potrebnima za nastanak tornada i jakih pijavica, a gibanje oluje odgovaralo je pravolinijskom vjetru unutar downbursta, ne okretanju kakvo bi se očekivalo kod superćelijskih sustava koji su osnovni recept za tornada i jake pijavice.
Ova tragedija naglašava važnost ranog sustava upozorenja na jake oluje i potrebu za poboljšanjem komunikacije meteoroloških rizika javnosti. Iako numerički modeli mogu predvidjeti mogućnost jakih oluja danima unaprijed, točno vrijeme i mjesto najjačih udara vjetra ostaju izazov zbog malih prostornih razmjera ovih pojava. Osim pravovremenih najava, postavlja se i pitanje pouzdane distribucije upozorenja na brodove, što kod trgovačkih brodova u pravilu funkcionira „uigrano”, no u slučaju jahti gdje je sve podređeno ljetnom odmoru i razonodi, to u pravilu nije slučaj.
Kao što ističu autori De Martin i kolege u svom radu objavljenom u časopisu Weather, institucije i mediji moraju povećati napore u podizanju svijesti javnosti o rizicima od jakih oluja, unaprijediti kvalitetu upozorenja i poboljšati komunikaciju povezanih rizika. U mediteranskom području, uključujući i Jadran, gdje su konvektivne oluje česte tijekom kasnog ljeta i jeseni, to je od presudne važnosti za sigurnost pomorskog prometa i svih koji provode vrijeme na moru.
Ivan Toman