Razvedenost obale, prekrasni otoci, čisto more i obilje sunčanih dana čini hrvatsku obalu Jadrana među najljepšima na Sredozemlju. Uz sve to, ovo se područje može “pohvaliti” i vrlo raznolikom i bogatom ružom vjetrova. Što nazivamo ružom vjetrova? Grafički i dijagramski prikaz smjera, intenziteta i brzine vjetra za određeno područje. Tako razlikujemo romansku ružu vjetrova od osam smjerova i germansku koja određuje čak šesnaest pravaca.
Na Jadranu općenito razlikujemo tri vrste vremena. Vrijeme po buri, kada prevladava bura, suhi i hladni vjetar sjevernih smjerova,vrijeme po jugu,kad pretežno puše jugo i drugi topli vjetrovi drugog kvadranta. Stabilno ljetno vrijeme, s dominacijom dnevnog maestrala i noćnog burina.
Jakost, snaga, pa čak i smjer vjetra, zbog raznolikosti naše obale razlikuju se od područja do područja, tako da za vrijeme puhanja bure, zbog utjecaja i blizine Velebita imamo mjesta gdje ona dostiže i orkanske udare (Senj, Podvelebitsko područje), a ponegdje je dosta slabija ili jedna osjetna, kao npr, na području grada Zadra, prvenstveno zbog utjecaja Ravnih Kotara. Ovo je u narodu poznato kao “Zadarska tišina”. Olujnim udarima juga posebno su izložena područja gdje broj i veličina otoka, te slabija razvedenost obale ne mogu utjecati na ublažavanje učinka.
Vjetrovi koji pušu na Jadranu
Bura – Iznimno jak i hladan vjetar. Puše s kopna prema moru iz pravca sjever- sjeveroistok i vrlo često donosi vedro, anticiklonalno vrijeme, te bitno smanjuje vlažnost zraka. Snaga puhanja slabi s većim udaljavanjem od kopna. Stvara vrlo opasne visoke i uske valove, a posebno jaka zna biti oko Senja i u Velebitskom kanalu, kao na šibenskom, splitskom i makarskom području. Karakerizira je i nagli početak puhanja, kada brzo dostiže svoje najjače udare. Zbog svojih olujnih, pa i orkanskih udara, nerijetko napravi i materijalne štete.
Jugo ili Silocco – Topao vjetar, puše s mora prema kopnu, iz smjera jugoistoka, obično pred dolazak ciklone ili fronte. Karakterizira ga oblačno i vlažno vrijeme. Stvara široke, često i visoke valove koji su posebno intezivni na otvorenom moru, pa stoga i jako opasni za plovidbu. Jugo često nagovijesti skorašnju promjenu vremena. Traje obično više dana, uz postupno jačanje. Zanimljiva su i proljetna tzv. Pašjunska vedra juga, koja znaju dugo puhati prije eventualne promjene vremena, a često se znaju umiriti i bez ikakvih događanja.
Levant – Vjetar koji puše s istoka. Isto tako donosi vlažnije i oblačnije vrijeme, a zna imati karakteristike i bure i juga (ovisno o sinoptičkoj situaciji i blizine utjecaja ciklona).
Tramontana – Oštar i hladan vjetar, pravca puhanja sjever-sjeverozapad. Posebno je neugodan na sjevernom Jadranu i na otvorenom moru gdje zna stvarati dosta velike valove, ali ne dostiže snagu bure. Zna biti opasan za plovidbu.
Maestral – Ljetni vjetar, često ugodno rashađujućeg djelovanja, puše iz pravca zapad-sjeverozapad od mora prema kopnu, u pravilu za stabilnog vremena. Javlja se tijekom dana u uvjetima kad se kopno zagrijava više od morske površine. Ujutro počinje kao slab jugoistočni, pa južni vjetar, a svoju najjaču snagu dostiže sa zapada u ranim popodnevnim satima. Njegova snaga predvečer slabi u obliku lagane tramontane. U narodu ga zovu “vjatar koji prati sunce”. Valovi koje stvara maestral, pravi su doživljaj za jedriličare na dasci i nautičare i rijetko mogu biti pogibeljni.
Burin – Noćni ljetni, svježi vjetar, puše iz pravca istoka i sjeveroistoka, ponegdje i jugoistoka, zbog brzog ohlađivanja kopna. Obično ne puše jako, često se javlja i kao noćni povjetarac.
Oštro – Vlažan i topao vjetar s juga, nastaje na otvorenom moru zbog približavanja ciklone sa zapada i sjeverozapada. Obično ne traje dugo, ali često zna biti i snažan.
Lebić ili garbin – Jako opasan i nagao vjetar iz pravca zapad-jugozapad. Dosta svjež. Nastaje obično pred samu neveru ili promjenu vremena, vrlo često neposredno nakon vremena puhanja juga i jako niskog tlaka zraka. Traje jako kratko, ali i za to vrijeme može dosegnuti olujnu jačinu, pa je izuzetno opasan za ljude i za nautičare. Često kao i bura može uzrokovati materijalnu štetu.
Najjači udar bure u Hrvatskoj izmjeren je 24. prosinca 2003. godine na vijaduktu Božići između sv. Roka i Maslenice i iznosio je 307 km/h. Međutim, jedini neoštećeni instrument koji je izmjerio ovu vrijednost nije bio atestiran za tolike brzine, pa podatak nije nikad uzet kao službeni. Ako se držimo službenog podatka, rekord je izmjeren na Masleničkom mostu 21. prosinca 1998. a iznosio je 248 km/h.
Ivica Grbelja