Posljednjih dana svjedoci smo vrlo monotonog, za nas meteoljupce i dosadnog vremena. Na kontinentu uglavnom magloviti i hladni, na Jadranu ugodno topli dani i malo friškije noći, odlika su anticiklonalnog i inverzivnog vremena.
Osvrnuti ćemo se na jedan potpuno drukčiji dan sredinom studenog i događaj koji se zbio već pomalo daleke 2004. Što se toga jutra, 14.studenog prije 21 godinu događalo, ostat će zabilježeno u povijesti svih vremenskih događanja u Dalmaciji, na Jadranu, pa i šire. Ciklona nazvana po maloj simpatičnoj, svima poznatoj djevojci Dorothy, čija kuća nošena snažnim vjetrom, po poznatoj priči dospijeva u zemlju OZ…scene poznate svima! I naša Dorothy uzrokovala je događaje baš kao da su na filmskom platnu, uz pitanja je li to moguće u pitomoj Dalmaciji?
Dan prije, 13. studenog sve je izgledalo kao jedna normalna kasnojesenska ciklona. Razvila se uz obale sjeverne Afrike i krenula svojim putem prema sjeveru i polako počela djelovati i na vrijeme kod nas, ali ništa neočekivano. Ovakve bi ciklone obično bile izdašnije za južni Jadran, otvoreno more i vanjske otoke… Ali…u isto vrijeme veliki vrtlog hladnog zraka na sjeveru Europe spojio se s anticiklonom koja se spuštala iz sjeverozapadne Europe prema Sredozemlju. Ovakve okolnosti dodatno su ojačale i produbile već spomenutu ciklonu, čiji je tlak u središtu kod Sardinije već pao za gotovo nevjerojatnih 25 hpa. Premještanjem centra na jug Italije, Jadranu je prijetila prava “meteorološka bomba”. U noći s 13 na 14.studenog 2004, kiša je već lijevala po otocima srednje i južne Dalmacije, te se brzo širila prema obali, uz umjereno jugo i nešto grmljavinskih intervala.
Glavnina događanja počinje u nedjelju rano ujutro, a mjesto zbivanja bila je prvo naša strana Jadrana i to pretežno njezin srednji i južni dio, te područja uz Jadran. Približavanjem hladnog zraka po prizemnim slojevima i dizanjem toplijeg u visinu stvorila se ogromna razlika tlaka na relativno malom prostoru. U uvjetima tako zgusnutih izobara, zapuhala je olujna do orkanska bura na gotovo cijelom Jadranu, dok se samo na krajnjem jugu još zadržavao južni vjetar. Bura možda nije bila jedna od najjačih ikad izmjerenih, ali po snazi, intezitetu i duljini puhanja, uz kišu koja je još pojačavala, mogli bi je usporediti s uraganom 2. ili čak izrazito opasne 3. kategorije. Uslijedio je nagli i veliki pad temperature zraka, u kratko vrijeme čak i za 10°C, tako da su Split i Šibenik uz udare vjetra i do 130 km/h mjerili svega 3-4°C, a snježna granica spustila se i do svega 300 mnv, pa se zabijelila i Dalmatinska zagora. Najjači udar vjetra tog dana u Splitu na Marjanu je iznosio 48,5 m/s (175 km/h), a na Krčkom mostu 59 m/s (212 km/h).
Materijalna šteta bila je velika. Mnogo polomljenih stabala, prevrnutih i oštećenih automobila, potopljenih i oštećenih plovila u slabije zaštićenim lukama, otpuhane infrastrukture, dignutih krovova kuća, štete na poljoprivrednim kulturama, poplavljenih prostora. Određeni broj ljudi pogođenih ovom katastrofom zatražilo je i liječničku pomoć, ali na sreću, žrtava nije bilo.
Toga jutra, osobno sam bio svjedok toga što se događalo vani, jer sam morao na neodgodiv put u Zagreb. Ulice Šibenika kao ratno boljište, refuli bure samo što me nisu otpuhali do automobila. Jedina djelomično otvorena cesta koja je tada povezivala Dalmaciju s ostatkom države, vodila je preko Obrovca i Prezida na Velebitu i sve to uz dozvolu policije koja je propuštala samo ona vozila za koja su bili sigurni da mogu proći. Lička magistrala zametena je snijegom, na pojedinim mjestima ima i zapuha. Iste noći, na povratku iz začuđujuće tihog i mirnog Zagreba, čekali smo nekoliko sati na zatrpanoj Kapeli (tunel u to vrijeme još nije bio dovršen). Vladaju snijeg i vijavica. Tegljači nepripremljeni za ovakvo nevrijeme i rani udar zime, zapeli su u nanosima snijega i uzrokovali kolaps u prometu.
U kasnopopodnevnim i večernjim satima, dok je Liku još trpao snijeg, odmicanjem ciklone prema jugoistoku, na obali se polaganim slabljenjem bure situacija polako normalizirala, uz još dugo vidljive posljedice.
Koliko god mi zaljubljenici u meteorologiju volimo konkretne meteorološke, čak i ekstremne događaje, za ovakve ili slične u kojem stradavaju objekti, kulture, pa čak i ljudi, možemo samo reći: ne ponovilo se! U povijesti meteorlogije neka samo ostane zapisano da smo toga 14. studenog 2004. doživjeli “mediteranski uragan”.
Osim prisjećanja na događaj iskoristili smo priliku i za numeričku simulaciju događaja. Pomoću WRF modela i ulaznih podataka ERA5 reanalize, simulirali smo period od 13. 11. 2004. u 12 UTC do 15. 11. 2004. u 00 UTC, korištenjem dvije ugniježdene domene horizontalne mreže 6 i 2 km. Prema simulacijama, nakon jačanja Tirenske ciklone tijekom noći s 13. na 14. studenog, u jutro 14. studenog u području srednjeg/južnog Jadrana razvilo se je sekundarno središte niskog tlaka. Njemu je najniži tlak, niži i od onog u glavnom vrtlogu u Tirenskom moru, dosegao oko 990 hPa u 7 UTC, što je vidljivo na sljedećoj slici. Razlika tlaka između sjevera Hrvatske (oko 1020 hPa) i područja Palagruže (oko 990 hPa) iznosila je u tom trenutku 30-tak hektopaskala.
Takva razlika u tlaku stvorila je izniman gradijent preko Dinarida i posljedične orkanske brzine vjetra. Iako tad nisu zabilježeni službeni rekordi brzine vjetra (kao najveća brzina se i dalje vodi onaj iz 21. prosinca 1998. na Masleničkom mostu od 69 m/s), po modelu najveće simulirane brzine udara vjetra oko 55 m/s su doista respektabilne i zaista rijetko se viđaju u operativnoj prognozi ili retro-analizi. Sljedeća slika pokazuje prostorni raspored najvećih brzina udara vjetra od početka do kraja perioda simulacije. Crno sjenčana područja u podvelebitskom području označavaju simulirane brzine od oko 55 m/s, dok crvena boja odgovara brzinama od oko 40 m/s. Uz finiju rezoluciju modela (od korištene 2×2 km), moguće bi bilo detektirati lokalne maksimume koji vjerojatno dosežu i nešto veće brzine.
Iznimna obilježja zimskog vremena se nisu ogledala u apsolutno niskim temperaturama. Dapače, na jugu je u toplom sektoru ciklone temperatura dosezala i do 20°C. No, sjevernije u područjima pod utjecajem hladne zračne mase ona je bila mnogo niža, kako pokazuje primjer sljedeće karte za 14.11. u 7 UTC (8 sati lokalno). Imajući u vidu da je riječ o prvoj polovici studenog a ne siječnju, ovo su prilično niske temperature za ovakvu sinoptičku situaciju.
Niske temperature i intenzivna ciklona donijele su snijeg većem dijelu regije, uključujući dio obale. Na sljedećoj slici prikazano je područje u kojem je padao snijeg, prema simulaciji modela (u milimetrima oborine u obliku snijega, ukupno tijekom cijelog simuliranog perioda). Sa slike je vidljivo da je model simulirao snijeg u svim višim predjelima Dalmacije, uključujući i predjele poput Mosora, Kozjaka i Vidove gore na Braču. Točnost te simulacije svakako potvrđuju i zapisi s Crometeo foruma i različitih novina.
Niti jedan naredni zimski događaj nakon ovoga, po svojim učincima na obali nije ostao tako zapamćen kao ciklona Dorothy. Moguće je da će tako ostati još dugo.
Ivica Grbelja; Ivan Toman (num. simulacija)