Author: Ivan Toman

U srijedu poslijepodne, 15. srpnja, nad sjevernom se Italijom razvio superćelijski grmljavinski sustav koji je mjestimice nosio i tuču promjera do 8 cm, a navečer je prešao na sjeverni i dio srednjeg Jadrana uz postupno slabljenje. Uz orkanske udare vjetra do 32 m/s na Lošinju i u Istri, srušena stabla u Zadru i nekoliko nasukanih i prevrnutih plovila, oluja je za sobom ostavila i mnogo rjeđi događaj; meteotsunami.

Upečatljive scene stigle su najprije iz Staroga Grada na Hvaru. Prema svjedočenjima prisutnih, oko 23 sata more se u svega nekoliko minuta izdiglo više od 30 cm, prelilo preko rive i prodrlo do prvih vrata kuća i konoba, a zatim se naglo spustilo na oko 60 cm ispod normalne razine, toliko da su brodice u luci dodirivale dno. Na Kornatima je, prema dostupnim snimkama, more nahrupilo u konobu punu gostiju; u kadrovima se vidi kako voda u samo minutu-dvije preplavljuje terasu do visine koljena. Sličnih je dojava, manjih razmjera, bilo duž obale od Istre do srednjodalmatinskih otoka.

Klasičan tsunami nastaje kad potres, klizište ili erupcija naglo pomakne golemu masu vode. Meteotsunami s druge strane, pokreću brzi poremećaji atmosferskog tlaka i/ili vjetra koji prate olujne sustave. Rezultat je fizikalno slična pojava: val na otvorenom moru velike valne duljine, koji se dolaskom na plićinu ponaša jednako kao seizmički tsunami.

Pojava nije nova ni bezimena: na Balearima je zovu rissaga, na Siciliji marrobbio, u Japanu abiki, a u našim mjestima koja je otprije poznaju – šćiga. Novo je samo to što posljednjih petnaestak godina, otkako su mreže mareografa (mjerača razine mora) dovoljno guste, a njihova mjerenja dovoljno česta, znamo precizno rekonstruirati kako nastaje.

Najčešći okidač: nagli skok tlaka zraka

More se ponaša poput goleme vage za tlak zraka iznad njega. Naime, kad tlak nad nekim područjem padne, more se ondje malo izdigne; kad poraste, more se spusti. To zovemo obrnutim barometarskim učinkom. Razina mora prilagođava se tako da težina vodenog stupca uravnoteži višak ili manjak težine zraka iznad njega. Iz te ravnoteže slijedi faktor pretvorbe: vertikalni pomak razine mora (amplituda) jednak je promjeni tlaka podijeljenoj s umnoškom gustoće morske vode i ubrzanja sile teže:

Uvrstimo li ρ ≈ 1025 kg/m³ i g ≈ 9,81 m/s², ispada da promjena tlaka od 1 hPa (100 Pa) pomakne razinu mora za otprilike 1 cm.

Grmljavinski sustavi poput opisanog s početka teksta, “nose” sa sobom nagle poremećaje tlaka. Skok tlaka od nekoliko hektopaskala u svega desetak minuta, često u obliku atmosferskih težinskih valova (valova u zraku koji putuju uz olujni sustav), nije neuobičajen. Prema spomenutom faktoru pretvorbe od 1 cm po 1 hPa, takav bi skok, sam za sebe, mogao podići ili spustiti more za jedva nekoliko centimetara. Ipak, u Starom Gradu smo imali gotovo metar ukupnog raspona. Pa odakle onda ostatak?

Ostatak dolazi iz rezonancije. I to cijelog lanca rezonancija koje se nadovezuju jedna na drugu. Nekoliko centimetara početnog poremećaja uvećava se u svakom koraku, a Jadran je stjecajem geografskih okolnosti, za svaki od tih koraka gotovo idealno “pogođen”. Da vidimo redom.

Prvo pojačanje amplitude: Proudmanova rezonancija

Dugi valovi u moru (to su oni čija je valna duljina mnogo veća od dubine) putuju brzinom koja ovisi samo o dubini i pritom vrijedi

gdje je c brzina propagacije vala u horizontalnom smjeru, g ubrzanje sile teže, a H dubina mora. Nad dnom dubokim 50 m takav se val giba brzinom od oko 22 m/s, dakle blizu 80 km/h.

Sad pretpostavimo situaciju u kojoj atmosferski poremećaj u tlaku putuje nad morem točno tom istom brzinom. Val kojega je poremećaj stvorio uvijek je na istom mjestu relativno u odnosu na poremećaj tlaka, tj. putuju zajedno kilometar za kilometrom i atmosfera tim cijelim putem predaje energiju istom valnom brijegu. Val zato ne ostaje na svojih par centimetara, nego raste sa svakim prijeđenim kilometrom. Taj mehanizam matematički je opisao Joseph Proudman još daleke 1929., pa ga zovemo Proudmanova rezonancija.

Ali zašto val pritom raste, umjesto da se uspostavi spomenuta ravnoteža 1 cm za 1 hPa? Mirujuća ciklona s, primjerice, 20 hPa nižim tlakom od okolice, izdigne more pod sobom za dvadesetak centimetara i na tome ostane. Konveksna površina mora pod ciklonom uravnoteži razliku tlaka i vertikalno gibanje prestane. Time prestaje i svaki daljnji prijenos energije, koliko god dugo ciklona stajala na istom mjestu. Slično se recimo ponaša opruga na koju djelujete stalnom silom; stlači se za određeni iznos i dalje miruje.

Atmosferski poremećaj koji se giba brzinom i smjerom dugog vala, naprotiv, takvu ravnotežu nikada ne može postići. Budući da putuje točno “u korak” s valom, neprestano se nalazi nad istim dijelom valnog profila. Poremećaj pritišće površinu točno tamo gdje se ona i sama spušta valnim gibanjem, a rasterećuje je ondje gdje se diže. Sila je, dakle, trajno u fazi s brzinom površine, pa je rad u svakom trenutku pozitivan i doprinosi se zbrajaju koherentno. Amplituda vala raste linearno s prijeđenim putem. Ako se brzine razlikuju, poremećaj klizi po valu, energiju čas dodaje, čas oduzima, i amplifikacije nema. Zbog toga je poklapanje brzina (rezonancijski uvjet) presudno. Ovo forsirano rješenje ima amplitudu koja iznosi

gdje je statička amplituda obrnuto-barometarski pomak razine za isti poremećaj tlaka (tj. onaj 1 cm / 1 hPa), U brzina poremećaja, a c brzina dugog vala. Za U → c amplituda divergira, a rast tada ograničavaju samo trenje i konačna duljina puta.

Jadran je iznimno povoljno smješten za ove procese. Grmljavinski sustavi koji nam stižu iz Padske nizine tipično se premještaju brzinom od 20–30 m/s. Otvoreni srednji Jadran dubok je pretežno 50–100 m, što daje brzinu dugog vala od otprilike 22 do 31 m/s. Vrijednosti se, dakle, gotovo savršeno podudaraju. Oluja koja se iz sjeverne Italije giba na jugoistok preko Jadrana često putuje upravo onom brzinom kojom se ispod nje giba vodeni val kojeg je sama stvorila. Što je prijeđeni put dulji (a od Istre do Hvara ima preko 200 km mora), to je konačna amplituda vala veća.

Drugo pojačanje amplitude: Plićina i efekt lijevka

Kad tako pojačani val s otvorenog mora naiđe na plićinu pred obalom, vrijedi isto pravilo kao za svaki tsunami: brzina mu pada, a visina raste, jer se isti tok energije prenosi kroz sve plići stupac vode. Prema Greenovu zakonu amplituda pritom raste sa smanjenjem dubine kao

Obala u obliku sužavajućeg zaljeva (lijevka) taj učinak dodatno pojačava. Val koji uđe u uvalu koja se sužava ponaša se kao voda u lijevku, energija mu se koncentrira na sve manji poprečni presjek, pa amplituda dodatno raste.

OK, ovo je bilo jednostavnije od Proudmanove rezonancije. No ako sad mislite da je fizikalna pozadina ovdje gotova, niste u pravu. Jer, imamo još jedan, izuzetno bitan efekt:

Treće pojačanje amplitude: Seš i rezonancija uvale

Posljednji i najvažniji korak događa se u samoj uvali. Svaka zatvorena ili poluzatvorena vodena masa (zaljev, luka, pa i kada u kojoj se kupate) ima svoj prirodni ritam njihanja. Gurnete li vodu u kadi, ona će se ljuljati naprijed-natrag točno određenim “taktom” koji ovisi o duljini i dubini kade. To stojno njihanje (stojni val!) u moru zovemo seš (franc. seiche). Prirodni period tog njihanja određuju dimenzije bazena: za uvalu otvorenu na jednom kraju iznosi približno

(Merianova formula), gdje je L duljina, a H prosječna dubina uvale.

Primjerice, osnovni jadranski seš ima period od 21 sat; sjeverni Jadran ima svoj seš s periodom od 8,2 sata, seš Riječkog zaljeva ima period 2 sata, luka Ploče 30 minuta, Vela Luka 15 minuta, a seš luke Zadar (Jazine) ima period od 4 minute.

Sam po sebi seš nema neke preizražene efekte, iako ih mareografi bilježe svakodnevno. No, ova rezonancija bazena postaje “tempirana bomba” ako izvana stigne val čiji je period blizu prirodnog perioda uvale. Tada svaki novi valni brijeg potakne njihanje u točno odgovarajućem trenutku (zamislite npr. kao da ljuljačku gurate u pravom taktu, ne trebate gurati snažno već samo dobro pogoditi tajming). Amplituda tad raste iz njihaja u njihaj. Seš se iz neprimjetnog decimetarskog ljuljanja pretvori u meteotsunami, a more u nekoliko minuta preplavi rivu, pa se ubrzo povuče daleko ispod razine uobičajene oseke i tako ukrug.

Upravo zato meteotsunami ne pogađa obalu ravnomjerno, nego se događa na uvijek karakterističnim mjestima. Najčešći je u dugačkim, uskim i plitkim uvalama, u pravilu otvorenim prema zapadu ili sjeverozapadu (smjeru nailaska najčešćih poremećaja), čiji prirodni period pada u raspon perioda dolaznih valova. Starogradski zaljev (duboko usječen u Hvar, dug, uzak i plitak, otvoren prema zapadu) udžbenički je primjer takve “ugođene” uvale, i zato se šćiga ondje pojavljuje uvijek iznova, dok u susjednim uvalama razina mora jedva zatitra.

Meteotsunami nastaje kad se istodobno ispune tri uvjeta: skok tlaka koji se giba brzinom dugog vala (Proudmanov uvjet), dovoljno dug put pojačavanja nad morem odgovarajuće dubine i uvala čiji je prirodni period blizu perioda dolaznog vala. Svaki korak pojačava prethodni, a na Jadranu su ljeti nerijetko ispunjena sva tri.

Od Vele Luke 1978. do danas

Opisani događaj iz srpnja 2026. bio je razmjerno blag. Najsnažniji zabilježeni jadranski meteotsunami dogodio se 21. lipnja 1978. u Veloj Luci na Korčuli: toga je jutra more, bez ikakva nevremena na mjestu događaja, u luci osciliralo s rasponom koji je prema rekonstrukcijama dosezao oko 6 m, valovi su nosili brodove preko rive i prouzročili golemu štetu u mjestu. Desetljećima se govorilo o “plimnom valu”, a danas znamo da je i to bio meteotsunami, ekstremno pojačan opisanim slijedom idealno pogođenih rezonancija. Slične su, manje epizode od tada zabilježene diljem obale, a među mjestima koja se u literaturi ponavljaju su, uz Velu Luku, upravo Starogradski zaljev, Vrboska, Mali Ston, Rijeka dubrovačka, Ist, pokoje uvale na Kornatima, itd.

Zanimljivo je i da su meteotsunamiji često vezani upravo uz ovo doba godine. Analize jadranskih i sredozemnih događaja pokazuju da se velika većina jakih epizoda događa od lipnja do rujna, u vremenskim situacijama koje se gotovo uvijek javljaju s meteotsunamijima: jugozapadno visinsko strujanje koje preko Sredozemlja donosi topao i suh zrak u srednjim slojevima atmosfere, nestabilnost na visini koja rađa olujne sustave, i sloj zraka koji poput valovoda dopušta poremećajima tlaka da putuju stotinama kilometara bez slabljenja. U lipnju 2014., primjerice, ista je sinoptička situacija u nekoliko dana izazvala niz meteotsunamija od Baleara preko Jadrana do Crnog mora.

Može li se meteotsunami prognozirati?

Donekle da i s vremenom sve bolje. Sastojci recepta za meteotsunami su poznati: dan s izraženim jugozapadnim visinskim strujanjem, nestabilnost koja pogoduje razvoju organiziranih grmljavinskih sustava nad sjevernom Italijom ili Jadranom, i putanja tih sustava duž Jadrana. Kad se to troje složi, uvjeti za meteotsunami su većim dijelom prisutni i takve se situacije danas prepoznaju već u prognostičkim modelima. Ono što se zasad ne može reći je koja će konkretna uvala i u kojoj mjeri stradati. To naime ovisi o detaljima (točnoj brzini i smjeru pojedine olujne ćelije, obliku skoka tlaka, fazi u kojoj val uđe u uvalu), a koji su na granici ili ispod razlučivosti današnjih modela te više u sferi pseudoslučajnosti nego determinizma.

Zato se razvijaju namjenski sustavi upozorenja koji uz modele koriste i mreže mikrobarografa (osjetljivih mjerača tlaka koji hvataju upravo one skokove od nekoliko hektopaskala) te brzih mareografa duž obale. Kad instrumenti u Istri registriraju karakterističan poremećaj koji putuje prema jugoistoku, srednjodalmatinske uvale dobivaju sat do dva vremenske prednosti. Hrvatska je, zahvaljujući splitskim oceanografima (Vilibić, Šepić, i drugi) čija istraživanja ove teme pripadaju samom svjetskom vrhu, među pionirima takvog pristupa.

Ivan Toman

12. rujna 2012. nad Rijekom je u samo jednom satu palo 85,3 mm kiše — gotovo mjesečna količina. 8. listopada 2020. u Senju je u tri sata izmjereno 177,9 mm, a rekord i danas drži Zadar, gdje je 10. rujna 1986. u šest sati palo nevjerojatnih 251,7 mm. Zadar je ponovo bio “žarište”, 2017. godine i to 11. rujna kad je tijekom 24 sata palo 285 mm kiše, a u susjednom Zemuniku čak 325 mm. Sati su to u kojima se ulice pretvaraju u rijeke kojima mogu ploviti čamci, podvožnjaci i podzemne garaže u duboke bazene, a potoci koji većinu godine jedva teku nabujaju do razine mostova.

Dosad je, ovakva vrsta ekstremne kiše u Hrvatskoj bila slabo istražena. Klimatolozi su desetljećima pomno pratili dnevne količine oborine, no ono što se događa unutar dana — u pojedinom satu ili u nekoliko sati — ostajalo je u sjeni, jer traži rijetke i skupe instrumente koji kišu bilježe iz minute u minutu. Novi rad troje hrvatskih znanstvenika prvi put popunjava tu prazninu na nacionalnoj razini.

Za poljoprivredu ili vodne zalihe presudno je koliko kiše padne tijekom dana, mjeseca ili sezone. Ali za poplave, gradsku odvodnju i sigurnost prometa mjerodavan je puno kraći vremenski prozor. Klizište se pokreće, a kanalizacija preljeva kad intenzitet oborine – količina po jedinici vremena – nakratko probije neki prag, bez obzira na to koliko je kiše palo u ostatku dana.

Zato meteorolozi razlikuju subdnevne (kraće od jednog dana) oborinske ekstreme, a rad ih promatra na trima trajanjima: jednosatnom, trosatnom i šestosatnom. Fizikalna pozadina je jednostavna, ali nemilosrdna; topliji zrak može zadržati više vodene pare, i to otprilike 7 % više za svaki °C porasta temperature (tzv. Clausius–Clapeyronova relacija). Kod najkraćih, konvektivnih pljuskova taj se odnos ponekad i udvostruči, pa se s klimatskim zagrijavanjem najviše mijenjaju upravo te najsnažnije, najkraće “provale” kiše, one koje izmiču dnevnoj statistici, ali stvaraju potoke i jezera gdje ih ne želimo.

Automatski kišomjeri s finom vremenskom rezolucijom

Rad Starčevič, Cindrić Kalin i Pasarić iz 2026. se oslanja na mrežu od 54 ombrografske postaje (automatski kišomjeri koji neprekidno bilježe količinu i trajanje oborine) Državnoga hidrometeorološkog zavoda, s podatcima u satnom koraku za razdoblje 1981.–2020. Godina 1981. odabrana je kao početak jer od tada većina postaja ima ujednačeno, kontinuirano mjerenje; stariji zapisi, osobito u hladnijem dijelu godine na kontinentu, bili su puni praznina jer ombrografi tada još nisu imali grijače koji sprječavaju zamrzavanje.

Iz tih zapisa autori računaju čitav niz pokazatelja: godišnje i sezonske maksimume, doprinos najjačeg sata ukupnoj dnevnoj kiši, učestalost sati iznad zadanih pragova, trajanje neprekidnih kišnih razdoblja i razdiobu kiše kroz dan. Za detaljan prikaz izdvojeno je osam postaja koje predstavljaju glavne klimatske regije: Zagreb-Maksimir i Osijek za nizinsko kopno, Abrami za istarsko zaleđe, Gospić za gorje, Rijeka za sjeverni Jadran, Zadar i Split-Marjan za srednji te Dubrovnik za južni Jadran.

Trendovi nisu procijenjeni klasičnim testom značajnosti, nego Bayesovskim pristupom (statistička metoda koja umjesto jednog broja daje cijelu razdiobu vjerojatnih vrijednosti trenda). Umjesto krutog odgovora “je li trend značajan”, ovaj pristup daje vjerojatnost smjera, tj. koliki je udio vjerojatne raspodjele iznad, a koliki ispod nule. Za postaju u Dubrovniku, primjerice, čak 98,4 % procijenjene raspodjele trenda jednosatnih maksimuma leži iznad nule, što je snažan dokaz da satni pljuskovi ondje jačaju.

Dva različita mehanizma stvaranja ekstremne kiše

Hrvatsku se može podijeliti u barem dvije regije prema klimatologiji ekstremnih oborina. Kako Hrvatska leži na prijelazu između srednjoeuropskog kopna, Alpa i Mediterana, taj se prijelaz jasno ocrtava i u oborinskim uvjetima.

Na kopnu su najjači ljetni kratkotrajni pljuskovi i pokreće ih konvekcija (uzdizanje pregrijanog, vlažnog zraka koje stvara pljuskovite oblake i grmljavinu). Prosječni godišnji jednosatni maksimum na kopnu kreće se između 17 i 24 mm, dok u gorju i uz Jadran doseže i do 37 mm. Trosatni i šestosatni maksimumi u prosjeku su viši od jednosatnog za oko 42 %, odnosno 73 %, što znači da najveće štete nanese onaj prvi, najžešći sat.

Uz Jadran i u gorju priča je drukčija. Ondje su ekstremi u pravilu jači i češći, a vrhunac im nije u srcu ljeta nego u ranu jesen, što je obrazac tipičan za mediteransku klimu, gdje toplo more još dugo nakon ljeta “hrani” snažne pljuskove. Sjeverni Jadran, tj. šire područje Rijeke, autori uz pozivanje na europske analize izdvajaju kao regiju s najčešćom ljetnom konvektivnom oborinom u Europi, dok istočna obala Jadrana spada među europska područja najsklonija velikim konvektivnim akumulacijama kiše.

Posebno je poučan pokazatelj koliko dnevne kiše padne u samo jednom, najjačem satu. Na kopnu taj udio doseže 43 do 72 % — što otkriva da su ondje ekstremi često izolirani, kratki izljevi. Uz obalu je taj udio manji, jer se kiša raspoređuje na dulje i strukturiranije oluje povezane s jadranskim ciklonama. Ista se logika vidi i u vremenu pojavljivanja: Satni maksimumi kiše najčešće padaju oko ponoći, no ljeti se na kopnu pomiču u poslijepodne, dok se uz obalu i na otocima drže noći i ranoga jutra. Isti ritam prati i pojava grmljavine.

Poslijepodnevni kopneni vrhunac odgovara konvekciji koju pokreće zagrijavanje tla, dok noćni i jutarnji vrhunci uz obalu odražavaju obalnu cirkulaciju (izmjenu morskog i kopnenog povjetarca, koji noću potiskuje vlažan zrak prema pučini i ondje aktivira pljuskove). Drugim riječima, isti tip nestabilnosti koji stvara grmljavinsku aktivnost stvara i kratkotrajne oborinske ekstreme, samo što ga kopno i more aktiviraju u različito doba dana.

Kakvi su trendovi?

Drugi, važniji dio rada tiče se promjene kroz četiri desetljeća. Ovdje je najčvršći, prostorno najdosljedniji rezultat porast broja kišnih sati (ukupnog broja sati s mjerljivom kišom) — on raste na čak 95 % postaja, u gotovo svim godišnjim dobima i regijama. Uz to na većini postaja jačaju i sami maksimumi kratkotrajne kiše. Zemlja, ukratko, postaje sve „kišnija na sate”.

Ispod te opće slike krije se regionalni obrat u strukturi kiše. Na kopnu se kiša sve više razbija na isprekidane nalete: prosječno trajanje neprekidnih kišnih razdoblja skraćuje se na oko dvije trećine postaja, ali povremeno se jave vrlo dugi i intenzivni događaji. Najduže zabilježeno kišno razdoblje produljilo se na čak 86 % postaja. Uz sjeverni Jadran, osobito u Istri, obrazac je suprotan i vrlo uvjerljiv: raste i jačina i trajanje kišnih razdoblja, prema sve postojanijim, dugotrajnijim vlažnim epizodama.

Sezonski, najsnažniji oborinski porasti pripadaju jeseni, i to na zapadnom kopnu te sjevernom i srednjem Jadranu, gdje jesenski maksimumi rastu i do oko 20–25 % po desetljeću. Ljeto je, naprotiv, mjesto najveće nesigurnosti: na istočnom kopnu i u gorju prevladavaju negativne ili nejasne tendencije, pa autori ondje ostavljaju otvoreno pitanje umjesto postavljanja čvrstih zaključaka.

Sumirano, “potpis” je sljedeći: sjeverni Jadran ide prema češćoj, jačoj i trajnijoj kiši, kopno prema oborini koja je sve više „sve ili ništa” — dulja suha razdoblja isprekidana oštrijim pljuskovima, a gorje i istočno kopno šalju izmiješane, mjestimično i suprotne signale, što obično znači da za sad nema veće, jasne klimatološke promjene analiziranog parametra.

Uklapa li se to u ono što dosad znamo o promjeni klime regije?

Uklapa. Nalazi su u skladu s regionalnim klimatskim projekcijama za ovo područje, koje predviđaju robusno pojačanje ekstremne oborine, osobito u jesen i zimu nad nizinama i Jadranom. Poklapaju se i sa širom europskom klimatologijom obilne konvektivne kiše: ljetni maksimum nad kopnom i jesenski pomak prema Mediteranu, Jadranu i Jonskom moru posljedica su toga što toplo more u drugoj polovici godine dodatno “hrani” duboku konvekciju uz razvedenu, orografski složenu obalu.

Reference i litaratura

1. Starčević, A., Cindrić Kalin, K. & Pasarić, Z. (2026). Climatology and Trends of Sub-Daily Precipitation Extremes in Croatia. International Journal of Climatology 0:e70463. https://doi.org/10.1002/joc.70463 (otvoreni pristup)
2. Cindrić Kalin, K. et al. (2025). Sub-Daily Rainfall Extremes in Croatia: A Basis for Improved Warning Thresholds. Theoretical and Applied Climatology 156, 570. https://doi.org/10.1007/s00704-025-05809-0
3. Lombardo, K. & Bitting, M. (2024). A Climatology of Convective Precipitation Over Europe. Monthly Weather Review 152, 1555–1571. https://doi.org/10.1175/MWR-D-23-0156.1
4. Nimac, I. et al. (2022). The Analysis of the Summer 2020 Urban Flood in Zagreb From a Hydro-Meteorological Point of View. Natural Hazards 112, 873–897. https://doi.org/10.1007/s11069-022-05210-4
5. Ivušić, S., Güttler, I. & Horvath, K. (2024). Overview of Mean and Extreme Precipitation Climate Changes Across the Dinaric Alps in the Latest EURO-CORDEX Ensemble. Climate Dynamics 62, 10785–10815. https://doi.org/10.1007/s00382-024-07476-9
6. Fowler, H. J. et al. (2021). Anthropogenic Intensification of Short-Duration Rainfall Extremes. Nature Reviews Earth & Environment 2, 107–122. https://doi.org/10.1038/s43017-020-00128-6
7. Whitford, A. C. et al. (2023). A Gauge-Based Sub-Daily Extreme Rainfall Climatology for Western Europe. Weather and Climate Extremes 41, 100585. https://doi.org/10.1016/j.wace.2023.100585
8. Blenkinsop, S. et al. (2018). The INTENSE Project: Using Observations and Models to Understand the Past, Present and Future of Sub-Daily Rainfall Extremes. Advances in Science and Research 15, 117–126. https://doi.org/10.5194/asr-15-117-2018
9. Gajić-Čapka, M., Cindrić, K. & Pasarić, Z. (2015). Trends in Precipitation Indices in Croatia, 1961–2010. Theoretical and Applied Climatology 121, 167–177. https://doi.org/10.1007/s00704-014-1217-9

Ivan Toman

Meteocentar je i ranije imao ovu Premium mogućnost ali je od verzije 3.3 značajno unaprijeđena. Ova blog objava pojašnjava što vam funkcija donosi, kako radi i kako ju ispravno konfigurirati.

Prilagođene obavijesti je Premium funkcija koja aplikaciji omogućuje da automatski provjerava je li se u prognozi za sljedeće dane pojavila vrijednost meteorološkog parametra prema vašim definiranim kriterijima. Zašto bi vam ovo trebalo, pojasnit ćemo na primjeru. Zamislimo da imate barku na vezu. Želite biti obaviješteni kad prognoza za vaš vez kaže da će sljedećih dana udari vjetra prijeći 14 metara u sekundi kako bi mogli na vrijeme prebaciti barku na sigurnije mjesto? Nema problema! Ili, zanima vas kad vjerojatnost za grmljavinu u prognozi prijeđe 50%, pa da budete spremni isplanirati storm chase? Nema problema! Zanima vas unaprijed da vas aplikacija obavijesti kad se očekuje snijeg na Sljemenu? Nema problema!

Evo kako konfigurirati ovu uslugu u Meteocentru. Naravno, treba vam Premium pretplata, no do kraja srpnja ona je svima promotivno uključena pa možete isprobati besplatno kako funkcija radi. Prvi korak je dodavanje lokacije koju želite pratiti u Spremljene lokacije, na Početnoj strani aplikacije, kako prikazuje sljedeća slika. Uzet ćemo za primjer Malinsku i postavljanje uvjeta da nas aplikacija obavijesti kad prognozirana temperatura na toj lokaciji bude viša od 30°C.

Kad ste dodali lokaciju na popis praćenih, sljedeći korak je kroz tzv. “hamburger menu” – tri crtice u gornjem lijevom kutu, otvoriti Menu i tamo odabrati “Prilagođene obavijesti”. To vas vodi na konfiguracijsku formu za ovu funkciju, gdje su izlistane vaše Spremljene lokacije; vidi sljedeću sliku.

Ovdje birate lokaciju za koju želite uključiti opciju. Na primjeru na slici, za Veliki Alan već je ranije postavljena opcija za obavijest kad se u prognozi pojavi vjerojatnost snijega veća od 5% na toj lokaciji, a u kartici tog unosa vidimo i da aplikacija još nije dojavila da je zadovoljen taj uvjet (“Još nije aktivirano”). Za konfiguraciju našeg primjera (Malinska, temperatura viša od 30°C), biramo pod Lokacija: Malinska, pod Mjera: Temperatura, pod Uvjet: > i pod Vrijednost 30 °C. Kliknemo Spremi. Sad će popis konfiguriranih obavijesti izgledati ovako:

To je to! Sad samo treba čekati da se u prognozi pojavi taj kriterij kao zadovoljen i vi ćete dobiti obavijest (sistemsku notifikaciju). Sustav provjerava prognoze prema vašim postavljenim uvjetima, svakih pola sata, 24h/dan.

Kad sustav nađe da je postavljen uvjet zadovoljen, stiže obavijest:

U samoj aplikaciji postoji i stranica sa svim obavijestima (pažnja: prije verzije 3.3 ova stranica nije radila potpuno ispravno, pa vas zbog korisničkog iskustva molimo da ažurirate vašu aplikaciju ako namjeravate koristiti ovu funkciju). Do popisa aktivnih obavijesti dolazite kroz “hamburger menu” > Obavijesti. Primljene/aktivne obavijesti tamo izgledaju ovako:

One tamo ostaju dok je uvjet u prognozi zadovoljen. Kad to više nije slučaj, unos se briše iz tog popisa. Inače, u “hamburger menu” > Prilagođene obavijesti, možete uključiti i opciju “Dnevni podsjetnik”, koja će vam slati novu notifikaciju svako jutro oko 8 sati, dok god je uvjet u prognozi zadovoljen. Inače, ako je to isključeno, jednom poslana notifikacija neće se ponavljati, a novu za isti unos ćete dobiti samo nakon “resetiranja” kriterija – tj. onda kad je kriterij prestao biti aktivan, pa se kasnije ponovo aktivira (npr. došao je hladniji period s temperaturama ispod 30°C, što je izbrisalo obavijest s popisa aktivnih, a zatim je novo zatopljenje ponovo aktiviralo isti uvjet).

Treba napomenuti da se uvjeti u prognozi provjeravaju kroz horizont prognoze do sljedeća 72 sata, kako bi se zadržala što veća točnost obavještavanja. Naravno, što je horizont prognoze dulji to je pouzdanost sve manja, pa ovo ograničenja značajno smanjuje “šum” zbog nepouzdanosti duljih horizonta, posebice kad su u pitanju postavljeni kriteriji vezani uz grmljavinu, vjerojatnost snijega u graničnim temperaturnim uvjetima itd. Zadnja napomena se odnosi na situacije kad se kriterij značajno premaši. Naime, kako je već spomenuto, sustav u načelu neće ponavljati notifikacije za postavljen kriterij dok je on aktivan (osim ako nije uključen jutarnji podsjetnik), no u slučaju značajnije promjene ipak hoće. Na primjer, ako se detektira povećanje brzine vjetra za više od 15% u odnosu na prethodno prijavljenu vrijednost, sustav će poslati novu notifikaciju. Slično vrijedi i za druge varijable, s drugačijim pragovima promjene.

Od verzije aplikacije 3.2.0, možete primati push notifikacije kad se prema nekoj od praćenih lokacija po vašem odabiru putem radara detektira približavanje nevremena. Ova opcija je Premium funkcija, ali tijekom promotivnog razdoblja do kraja srpnja može ju koristiti svatko. Evo kako konfigurirati aplikaciju da vas obavijesti push notifikacijom o nadolazećoj oluji.

1. korak je stavljanje lokacija koje želite pratiti na listu Spremljenih lokacija. Njih možete spremiti do 10 pojedinačnih, i to se obavlja na Početnoj stranici, pri dnu, odmah iznad pretpregleda Bloga, koristeći dugme u obliku znaka plus (+). Primjer postavljenih lokacija Supetar i Milna među Spremljene, je na sljedećoj slici:

Samo spremanje lokacija na ovu listu vam omogućuje mnogo više od notifikacija za oluju; služi kao pretpregled za sljedećih 6 sati na početnoj strani, ali i kao jednostavan prečac za rekonfiguriranje cijele aplikacije na tu lokaciju (umjesto da svaki put koristite tražilicu kad želite provjeriti prognozu za vaša omiljena mjesta). Međutim, ove Spremljene lokacije imaju i malo “skrivenu” funkciju koja služi upravo za radarsko obavještavanje o približavajućoj oluji. Da bi dobili push notifikaciju za neku od spremljenih lokacija (ili sve – po želji), trebate korak broj 2.

Idite u Postavke aplikacije (“hamburger menu” – tri crtice u gornjem lijevom kutu), zatim Postavke, pa se spustite dolje do sekcije “Obavijesti o nevremenu”. Taj dio prebacite na “Uklj.” čime aktivirate globalno ovaj tip radarskih push notifikacija, a zatim ispod imate popis vaših spremljenih lokacija s Početne strane!

Tu birate za koje od njih želite push notifikaciju onda kad se radarom detektira približavanje nevremena prema njoj! Kad uključite koje želite, onda imate još i korak 3 koji nije obavezan, ovo je dosad dovoljno da vam počnu stizati notifikacije! U primjeru na slici ispod, stizat će notifikacije za Milnu, ali za Supetar i Split neće.

Na istom screenshotu malo iznad vidite sekciju za konfiguraciju radara (otvorite ju ako je zatvorena). Unutar nje imate dva podešavanja o kojima vam ovisi kad ćete dobiti ovu notifikaciju. Udaljenost obavijesti (CPA – Closest Point of Approach) je najmanja očekivana udaljenost oluje od vaše lokacije. Drugim riječima, ako ste ovdje odabrali 50 km kao na primjeru na gornjoj slici, vi ćete dobiti notifikaciju samo onda kad geometrijski proračun pokaže da će vam se oluja približiti na manje od 50 km od vaše spremljene/praćene lokacije. No to nije jedini uvjet da stigne poruka; ona će stići tek onda kad uz taj prvi, ispunjen i drugi uvjet – Vrijeme obavijesti (TCPA – Time to Closest Point of Approach). U gornjem primjeru, notifikacija će stići za sve oluje čij geometrijski proračun gibanja pokaže da će se približiti na manje od 50 km od vaše odabrane lokacije i to unutar 120 minuta od aktualnog trenutka.

Na kraju važna napomena – ova funkcija radi samo u području radarske pokrivenosti DHMZ radarima koji su u tom trenutku u funkciji te pod uvjetom da se podaci ispravno šalju u međunarodnu razmjenu. Stoga, nemojte se potpuno pouzdavati u nju; osim o našem serveru koji obrađuje radarske podatke, ovisi i o nizu drugih elemenata na koje nemamo utjecaj.

Nadamo se da vam je ovaj mali vodič za konfiguraciju opcije pomogao te da će vam ona biti od koristi!

Vaš razvojni tim

Lipanj 2026. bio je prije svega mjesec vrućine. Rekordne temperature na Jadranu i dugotrajan toplinski val nad velikim dijelom Europe poklopili su se s najtoplijim lipnjem koji je ikad zabilježen za svjetske oceane, a odjeci vrućine provlačili su se i kroz nova znanstvena istraživanja i kroz temu godišnjeg ECMWF-ova foruma posvećenog prognozi ekstremnih temperatura. Uz samo vrijeme, mjesec je donio i vidljiv pomak u tehnologiji motrenja i prognoze, od dolaska novoga europskog meteorološkog satelita na lansirnu rampu do svježih AI modela globalne prognoze.

🌍 Vrijeme u regiji

• Na vrhuncu vrućine, 30. lipnja, glavna postaja Split-Marjan izmjerila je 39,5 °C — prema DHMZ-u najviša temperatura otkad na toj postaji postoje mjerenja (od 1948.), viša i od dotadašnjega apsolutnog rekorda od 38,6 °C iz srpnja 1950. Zasad je riječ o preliminarnom podatku koji tek treba proći kontrolu kvalitete prije službenog unosa (Telegram / potvrda DHMZ-a).

• Rekord nije bio izoliran događaj: snažan i neuobičajeno dugotrajan toplinski val zahvatio je Hrvatsku, Sloveniju, BiH, Srbiju i Austriju od oko 20. lipnja do 1. srpnja, uz crvena upozorenja Meteoalarma i temperature iznad 35 °C. Pojedini medijski izvori navode i gradske rekorde poput 40 °C u Beču i oko 41 °C u Mostaru, no te vrijednosti još nisu potvrđene kod nacionalnih meteoroloških službi (Al Jazeera, BBC). Državni rekordi zabilježeni ovog lipnja u Europi, prikazani su na sljedećoj slici:

• U noći s 29. na 30. lipnja, uz visok rizik od šumskih požara, kod Komiže na Visu buknuo je velik požar borove šume i makije koji je prijetio kućama; gasilo ga je oko 70 vatrogasaca i četiri kanadera (Croatia Week).
• Vrućina nije bila jedina meteo priča mjeseca; 10. lipnja superćelijske oluje (samoodržive grmljavinske ćelije s rotirajućom uzlaznom strujom) stigle su iz Italije u zapadnu Sloveniju s tučom i olujnim vjetrom, a potom su se premjestile prema Hrvatskoj (N1).

🌐 Globalno vrijeme i klima

• Oceani su lipanj učinili rekordnim: prema Copernicus Marine Serviceu prosječna temperatura površine mora dosegla je 21,0 °C, najviše ikad izmjereno za lipanj, dok je Mediteran s 24,3 °C oborio dotadašnji rekord. Do kraja mjeseca oko 82 % svjetskog oceana bilo je zahvaćeno morskim toplinskim valom – drugi najveći opseg dosad, odmah iza 2024. (Copernicus Marine Service).
• Isti val vrućine koji je grijao regiju pogodio je i zapadnu i srednju Europu, s temperaturama preko 40 °C i novim nacionalnim rekordom u Njemačkoj. Francuska agencija za javno zdravstvo procijenila je oko tisuću dodatnih (“viška”) smrti u Francuskoj, uz napomenu da su takve brojke preliminarne procjene i da su mnoge od njih posljedica riskantnog ponašanja poput kupanja na opasnim mjestima (Al Jazeera).

• Na drugom kraju termometra, arktički morski led sredinom lipnja bio je peti najniži za taj datum u nizu mjerenja (oko milijun km² ispod prosjeka), dok je zimski maksimum u ožujku 2026. bio najniži ikad zabilježen (Met Office).

🖥️ NWP i AI modeli

• Startup WindBorne Systems predstavio je WeatherMesh-6, AI model globalne prognoze na rezoluciji 0,25° (~25 km) s redizajniranom asimilacijom podataka (postupkom spajanja motrenja i prethodne prognoze u početno stanje modela). Tvrtka tvrdi do 38 % manju prosječnu pogrešku (RMSE) od ECMWF-ova IFS ansambla i do 32 % manju od AIFS-a — no riječ je o vlastitoj, još neovisno neprovjerenoj evaluaciji, pa usporedbe valja uzeti s oprezom (WindBorne).
• Na godišnjem ECMWF-ovu korisničkom forumu UEF2026 u Readingu glavna je tema bila upravo prognoza ekstremnih temperatura. ECMWF navodi da su njegovi strojno naučeni modeli AIFS i AIFS ENS (trenirani na podacima umjesto na fizikalnim jednadžbama) u mnogim slučajevima dosegli ili nadmašili klasičan fizikalni model u prognozi dosega i intenziteta vrućinskih valova nekoliko dana unaprijed (ECMWF).
• Pogled iznutra dao je i preprint Petera Duebena i sur. iz ECMWF-a: tvrde da sljedeći veliki iskorak neće biti dodatna točnost AI modela, nego promjena samog načina rada meteoroloških službi; razvoja modela, upravljanja računalnim resursima, verifikacije i pružanja usluga, uz očuvanje znanstvene strogosti. Rad je zasad preprint i nije prošao recenziju (arXiv).

🛰️ Satelit i radar

• Treći satelit europske serije Meteosat Third Generation (MTG-I2), s instrumentima za snimanje atmosfere i detekciju munja, sredinom lipnja stigao je brodom u svemirsku luku u Francuskoj Gvajani. Lansiranje raketom Ariane 6 planirano je za ljeto, čime će se dodatno ojačati brzo praćenje (rapid scan) razvoja nevremena nad Europom (ESA).
• EUMETSAT je 19. lipnja obilježio 40 godina postojanja pregledom razvoja i najavom nove generacije sustava motrenja u sljedećem desetljeću – novih geostacionarnih Meteosata i polarnih Metopa te mikrosatelitske konstelacije EPS-Sterna (EUMETSAT).
• Za kraj, meteorološka znatiželja: NOAA-in satelit GOES-19 snimio je 2. lipnja neobične uske trake oblaka koje prate trase autocesta oko Houstona. Pretpostavlja se da su isti posljedica betonskih/asfaltnih površina kao mikro-toplinskih otoka koji zagrijavaju zrak, stvaraju lokalno superadijabatske gradijente i uvjete za intenzivnu termiku, a zrak se zatim pri penjanju uvis hladi i kondenzira u oblak oblika ceste ispod (NOAA NESDIS).

📄 Znanstveni radovi

• U skladu s temom mjeseca, studija u časopisu Nature Climate Change pokazuje da se toplinski stres za ljudsko zdravlje (mjeren UTCI indeksom – “osjećajem” temperature koji uz zrak uključuje i vlagu, vjetar i zračenje) znatno pojačao od 1970-ih: ekstremna vrućina u Europi danas je oko 2,5 puta češća, a noći se zagrijavaju brže od dana, ostavljajući manje predaha od vrućine (Nature Climate Change).
• Analiza satelitskih temperatura površine za 1400 gradova u časopisu Communications Earth & Environment pokazuje da je zagrijavanje klime podiglo izloženost stanovništva ekstremnoj vrućini više od 80 % iznad učinka samog rasta gradova; pomalo iznenađujuće, najbrže se zagrijavaju hladniji gradovi, i to zimi. Tema se izravno nadovezuje na raniji tekst o urbanim toplinskim otocima na ovom blogu (Communications Earth & Environment).
• Naposljetku, globalne simulacije putanja zrna tuče objavljene u časopisu Nature upozoravaju da bi u toplijem svijetu tuča mogla postati krupnija i razornija: potencijalna šteta do kraja stoljeća mogla bi porasti otprilike 36–42 % ovisno o scenariju emisija, jer topliji i vlažniji donji slojevi atmosfere pogoduju rastu većih zrna. Rad je objavljen krajem svibnja (Nature).

Ivan Toman

Cijenjeni naši Meteocentrovci; nakon duljeg vremena vaša omiljena meteo aplikacija dobila je osvježenje. I to kakvo! Naš programerski tim ozbiljno je zasukao rukave i ovaj put vam predstavlja put kojim će treća major verzija ove aplikacije krenuti.

Promjene u odnosu na prethodnu verziju su napravljene iz temelja. Kao prvo, cijeli softverski paket je napravljen iznova, koristeći novi framework (React Native/Expo). Ovo nam je omogućilo i programiranje cijelog niza novih modernih funkcionalnosti. Slijedi kratak pregled novosti koje vam aplikacija nudi od v3.

Dodana je početna stranica za brzi pregled. Na vrhu se nalazi Hero sekcija u kojoj je prikazana prognoza za sljedećih 6 sati, za vašu trenutačnu ili odabranu lokaciju po želji koristeći alat za pretragu.

E da! Sad možete izabrati bilo koju lokaciju iz tražilice – što znači praktički bilo koje koordinate po želji u regiji, a ne samo iz ograničenog seta od cca 2000 predodređenih lokacija u regiji kao u dosadašnjoj verziji! Prognoze se odsad dohvaćaju sa MeteoAPI.eu, najnaprednijeg servisa za distribuciju meteoroloških podataka numeričkih modela u regiji!

Odmah ispod se pojavljuju službena Meteoalarm / DHMZ upozorenja za istu lokaciju, ako postoje aktivna. Slijedi kratak pregled prognoze sutrašnjeg dana, podaci o izlasku i zalasku Sunca i Mjeseca, te izgledi vremena za sljedećih ~ 7 dana.

Nakon toga je pretpregled aktualne slike s meteo radara iz DHMZ radarske mreže (Metmonic). Ispod slijede odabrane lokacije koje možete konfigurirati po želji, također pregled sljedećih 6 sati i konačno na dnu pretpregled Bloga.

Sljedeći tab je Radar, gdje se nalazi kompletan set funkcija, od animacije, preko vrste produkta (reflektivnost ili procjena intenziteta oborine). Mnoge funkcije radara su Premium opcije:

• Nowcasting prognoza (ekstrapolacija gibanja u sljedećih 30 minuta)
• Detekcija konvektivnih ćelija
• Označavanje tučonosnih ćelija
• Prikaz vektora gibanja detektiranih ćelija
• Konus oluje (storm cone) – procjena područja gibanja zahvata oluje temeljem nesigurnosti u budući smjer/brzinu
• Info oluje s njezinim osnovnim podacima (tap na detektiranu ćeliju), uključujući procjenu da li ćelija ojačava, slabi, ili je stabilnog intenziteta; zatim CPA/TCPA na vašu lokaciju (CPA = Closest Point of Approach; TCPA = Time to Closest Point of Approach), itd…

Sljedeći tab je poznata tablica, koja sad ima više različitih kolona (podesivo u postavkama), pri čemu izdvajamo postatak naoblake, stanje mora [za (pri)morske lokacije], te UV indeks kao bitne novosti. Također, u postavkama možete odabrati želite li i dalje gledati prognozu za svaki sat, ili za svaka 3 sata za lakši pregled dana. Na dnu tablice nalazi se i mala dnevna statistika s ekstremima temperature i ukupnoj prognoziranoj dnevnoj oborini.

Grafovi su potpuno osvježeni, te na izbor imate veći broj meteoroloških elemenata, također podesivo kroz postavke. Izgledaju mnogo bolje i odjednom vidite cijeli prognozirani period bez scrollanja i nejasnoća na kojem ste danu.

Ono što još nismo mnogo mijenjali su karte našeg glavnog WRF modela rezolucije 3 km, koji i dalje prikazuje osnovni set statičkih meteoroloških karata, ali se sad lakše zumiraju nego ranije. U nekoj novoj verziji i na ovome ćemo poraditi detaljnije. Prikaz bloga je i dalje kao ranije, no sad su tekstovi malo bolje dizajnirani i čitljiviji.

Prilagođene obavijesti su Premium funkcija kao u prethodnoj verziji, gdje možete postaviti parametre za izabrane lokacije, za koje kad se ispune u prognozi, sustav šalje sistemsku notifikaciju. Novost je da sad možete odrediti želite li da vas obaviještava svaki dan ponovo za prag koji je konstatno prijeđen (npr. ako vam je postavljen prag temperature >30°C, te se ista nalazi u prognozi iz dana u dan, možete odabrati da vas sustav podsjeti svakodnevno, ili samo jednom i više ne).

Ostatak novosti koje nismo spomenuli prepustit ćemo vama na otkrivanje. I sad ide ono najbolje – prvih mjesec dana od lansiranja nove verzije na Google Play / Apple Store, svima vam je omogućen puni, besplatni pristup svim Premium funkcijama, bez ikakve potrebe da išta igdje uradite, jednostavno, Premium vam je aktivan i to je to!

Za IOS korisnike, također dobre vijesti, jer njihova verzija stiže uskoro.

Uživajte, a mi radimo na v3.1 🙂

Vaš razvojni tim