Category: Uncategorized

12. rujna 2012. nad Rijekom je u samo jednom satu palo 85,3 mm kiše — gotovo mjesečna količina. 8. listopada 2020. u Senju je u tri sata izmjereno 177,9 mm, a rekord i danas drži Zadar, gdje je 10. rujna 1986. u šest sati palo nevjerojatnih 251,7 mm. Zadar je ponovo bio “žarište”, 2017. godine i to 11. rujna kad je tijekom 24 sata palo 285 mm kiše, a u susjednom Zemuniku čak 325 mm. Sati su to u kojima se ulice pretvaraju u rijeke kojima mogu ploviti čamci, podvožnjaci i podzemne garaže u duboke bazene, a potoci koji većinu godine jedva teku nabujaju do razine mostova.

Dosad je, ovakva vrsta ekstremne kiše u Hrvatskoj bila slabo istražena. Klimatolozi su desetljećima pomno pratili dnevne količine oborine, no ono što se događa unutar dana — u pojedinom satu ili u nekoliko sati — ostajalo je u sjeni, jer traži rijetke i skupe instrumente koji kišu bilježe iz minute u minutu. Novi rad troje hrvatskih znanstvenika prvi put popunjava tu prazninu na nacionalnoj razini.

Za poljoprivredu ili vodne zalihe presudno je koliko kiše padne tijekom dana, mjeseca ili sezone. Ali za poplave, gradsku odvodnju i sigurnost prometa mjerodavan je puno kraći vremenski prozor. Klizište se pokreće, a kanalizacija preljeva kad intenzitet oborine – količina po jedinici vremena – nakratko probije neki prag, bez obzira na to koliko je kiše palo u ostatku dana.

Zato meteorolozi razlikuju subdnevne (kraće od jednog dana) oborinske ekstreme, a rad ih promatra na trima trajanjima: jednosatnom, trosatnom i šestosatnom. Fizikalna pozadina je jednostavna, ali nemilosrdna; topliji zrak može zadržati više vodene pare, i to otprilike 7 % više za svaki °C porasta temperature (tzv. Clausius–Clapeyronova relacija). Kod najkraćih, konvektivnih pljuskova taj se odnos ponekad i udvostruči, pa se s klimatskim zagrijavanjem najviše mijenjaju upravo te najsnažnije, najkraće “provale” kiše, one koje izmiču dnevnoj statistici, ali stvaraju potoke i jezera gdje ih ne želimo.

Automatski kišomjeri s finom vremenskom rezolucijom

Rad Starčevič, Cindrić Kalin i Pasarić iz 2026. se oslanja na mrežu od 54 ombrografske postaje (automatski kišomjeri koji neprekidno bilježe količinu i trajanje oborine) Državnoga hidrometeorološkog zavoda, s podatcima u satnom koraku za razdoblje 1981.–2020. Godina 1981. odabrana je kao početak jer od tada većina postaja ima ujednačeno, kontinuirano mjerenje; stariji zapisi, osobito u hladnijem dijelu godine na kontinentu, bili su puni praznina jer ombrografi tada još nisu imali grijače koji sprječavaju zamrzavanje.

Iz tih zapisa autori računaju čitav niz pokazatelja: godišnje i sezonske maksimume, doprinos najjačeg sata ukupnoj dnevnoj kiši, učestalost sati iznad zadanih pragova, trajanje neprekidnih kišnih razdoblja i razdiobu kiše kroz dan. Za detaljan prikaz izdvojeno je osam postaja koje predstavljaju glavne klimatske regije: Zagreb-Maksimir i Osijek za nizinsko kopno, Abrami za istarsko zaleđe, Gospić za gorje, Rijeka za sjeverni Jadran, Zadar i Split-Marjan za srednji te Dubrovnik za južni Jadran.

Trendovi nisu procijenjeni klasičnim testom značajnosti, nego Bayesovskim pristupom (statistička metoda koja umjesto jednog broja daje cijelu razdiobu vjerojatnih vrijednosti trenda). Umjesto krutog odgovora “je li trend značajan”, ovaj pristup daje vjerojatnost smjera, tj. koliki je udio vjerojatne raspodjele iznad, a koliki ispod nule. Za postaju u Dubrovniku, primjerice, čak 98,4 % procijenjene raspodjele trenda jednosatnih maksimuma leži iznad nule, što je snažan dokaz da satni pljuskovi ondje jačaju.

Dva različita mehanizma stvaranja ekstremne kiše

Hrvatsku se može podijeliti u barem dvije regije prema klimatologiji ekstremnih oborina. Kako Hrvatska leži na prijelazu između srednjoeuropskog kopna, Alpa i Mediterana, taj se prijelaz jasno ocrtava i u oborinskim uvjetima.

Na kopnu su najjači ljetni kratkotrajni pljuskovi i pokreće ih konvekcija (uzdizanje pregrijanog, vlažnog zraka koje stvara pljuskovite oblake i grmljavinu). Prosječni godišnji jednosatni maksimum na kopnu kreće se između 17 i 24 mm, dok u gorju i uz Jadran doseže i do 37 mm. Trosatni i šestosatni maksimumi u prosjeku su viši od jednosatnog za oko 42 %, odnosno 73 %, što znači da najveće štete nanese onaj prvi, najžešći sat.

Uz Jadran i u gorju priča je drukčija. Ondje su ekstremi u pravilu jači i češći, a vrhunac im nije u srcu ljeta nego u ranu jesen, što je obrazac tipičan za mediteransku klimu, gdje toplo more još dugo nakon ljeta “hrani” snažne pljuskove. Sjeverni Jadran, tj. šire područje Rijeke, autori uz pozivanje na europske analize izdvajaju kao regiju s najčešćom ljetnom konvektivnom oborinom u Europi, dok istočna obala Jadrana spada među europska područja najsklonija velikim konvektivnim akumulacijama kiše.

Posebno je poučan pokazatelj koliko dnevne kiše padne u samo jednom, najjačem satu. Na kopnu taj udio doseže 43 do 72 % — što otkriva da su ondje ekstremi često izolirani, kratki izljevi. Uz obalu je taj udio manji, jer se kiša raspoređuje na dulje i strukturiranije oluje povezane s jadranskim ciklonama. Ista se logika vidi i u vremenu pojavljivanja: Satni maksimumi kiše najčešće padaju oko ponoći, no ljeti se na kopnu pomiču u poslijepodne, dok se uz obalu i na otocima drže noći i ranoga jutra. Isti ritam prati i pojava grmljavine.

Poslijepodnevni kopneni vrhunac odgovara konvekciji koju pokreće zagrijavanje tla, dok noćni i jutarnji vrhunci uz obalu odražavaju obalnu cirkulaciju (izmjenu morskog i kopnenog povjetarca, koji noću potiskuje vlažan zrak prema pučini i ondje aktivira pljuskove). Drugim riječima, isti tip nestabilnosti koji stvara grmljavinsku aktivnost stvara i kratkotrajne oborinske ekstreme, samo što ga kopno i more aktiviraju u različito doba dana.

Kakvi su trendovi?

Drugi, važniji dio rada tiče se promjene kroz četiri desetljeća. Ovdje je najčvršći, prostorno najdosljedniji rezultat porast broja kišnih sati (ukupnog broja sati s mjerljivom kišom) — on raste na čak 95 % postaja, u gotovo svim godišnjim dobima i regijama. Uz to na većini postaja jačaju i sami maksimumi kratkotrajne kiše. Zemlja, ukratko, postaje sve „kišnija na sate”.

Ispod te opće slike krije se regionalni obrat u strukturi kiše. Na kopnu se kiša sve više razbija na isprekidane nalete: prosječno trajanje neprekidnih kišnih razdoblja skraćuje se na oko dvije trećine postaja, ali povremeno se jave vrlo dugi i intenzivni događaji. Najduže zabilježeno kišno razdoblje produljilo se na čak 86 % postaja. Uz sjeverni Jadran, osobito u Istri, obrazac je suprotan i vrlo uvjerljiv: raste i jačina i trajanje kišnih razdoblja, prema sve postojanijim, dugotrajnijim vlažnim epizodama.

Sezonski, najsnažniji oborinski porasti pripadaju jeseni, i to na zapadnom kopnu te sjevernom i srednjem Jadranu, gdje jesenski maksimumi rastu i do oko 20–25 % po desetljeću. Ljeto je, naprotiv, mjesto najveće nesigurnosti: na istočnom kopnu i u gorju prevladavaju negativne ili nejasne tendencije, pa autori ondje ostavljaju otvoreno pitanje umjesto postavljanja čvrstih zaključaka.

Sumirano, “potpis” je sljedeći: sjeverni Jadran ide prema češćoj, jačoj i trajnijoj kiši, kopno prema oborini koja je sve više „sve ili ništa” — dulja suha razdoblja isprekidana oštrijim pljuskovima, a gorje i istočno kopno šalju izmiješane, mjestimično i suprotne signale, što obično znači da za sad nema veće, jasne klimatološke promjene analiziranog parametra.

Uklapa li se to u ono što dosad znamo o promjeni klime regije?

Uklapa. Nalazi su u skladu s regionalnim klimatskim projekcijama za ovo područje, koje predviđaju robusno pojačanje ekstremne oborine, osobito u jesen i zimu nad nizinama i Jadranom. Poklapaju se i sa širom europskom klimatologijom obilne konvektivne kiše: ljetni maksimum nad kopnom i jesenski pomak prema Mediteranu, Jadranu i Jonskom moru posljedica su toga što toplo more u drugoj polovici godine dodatno “hrani” duboku konvekciju uz razvedenu, orografski složenu obalu.

Reference i litaratura

1. Starčević, A., Cindrić Kalin, K. & Pasarić, Z. (2026). Climatology and Trends of Sub-Daily Precipitation Extremes in Croatia. International Journal of Climatology 0:e70463. https://doi.org/10.1002/joc.70463 (otvoreni pristup)
2. Cindrić Kalin, K. et al. (2025). Sub-Daily Rainfall Extremes in Croatia: A Basis for Improved Warning Thresholds. Theoretical and Applied Climatology 156, 570. https://doi.org/10.1007/s00704-025-05809-0
3. Lombardo, K. & Bitting, M. (2024). A Climatology of Convective Precipitation Over Europe. Monthly Weather Review 152, 1555–1571. https://doi.org/10.1175/MWR-D-23-0156.1
4. Nimac, I. et al. (2022). The Analysis of the Summer 2020 Urban Flood in Zagreb From a Hydro-Meteorological Point of View. Natural Hazards 112, 873–897. https://doi.org/10.1007/s11069-022-05210-4
5. Ivušić, S., Güttler, I. & Horvath, K. (2024). Overview of Mean and Extreme Precipitation Climate Changes Across the Dinaric Alps in the Latest EURO-CORDEX Ensemble. Climate Dynamics 62, 10785–10815. https://doi.org/10.1007/s00382-024-07476-9
6. Fowler, H. J. et al. (2021). Anthropogenic Intensification of Short-Duration Rainfall Extremes. Nature Reviews Earth & Environment 2, 107–122. https://doi.org/10.1038/s43017-020-00128-6
7. Whitford, A. C. et al. (2023). A Gauge-Based Sub-Daily Extreme Rainfall Climatology for Western Europe. Weather and Climate Extremes 41, 100585. https://doi.org/10.1016/j.wace.2023.100585
8. Blenkinsop, S. et al. (2018). The INTENSE Project: Using Observations and Models to Understand the Past, Present and Future of Sub-Daily Rainfall Extremes. Advances in Science and Research 15, 117–126. https://doi.org/10.5194/asr-15-117-2018
9. Gajić-Čapka, M., Cindrić, K. & Pasarić, Z. (2015). Trends in Precipitation Indices in Croatia, 1961–2010. Theoretical and Applied Climatology 121, 167–177. https://doi.org/10.1007/s00704-014-1217-9

Ivan Toman

Meteocentar je i ranije imao ovu Premium mogućnost ali je od verzije 3.3 značajno unaprijeđena. Ova blog objava pojašnjava što vam funkcija donosi, kako radi i kako ju ispravno konfigurirati.

Prilagođene obavijesti je Premium funkcija koja aplikaciji omogućuje da automatski provjerava je li se u prognozi za sljedeće dane pojavila vrijednost meteorološkog parametra prema vašim definiranim kriterijima. Zašto bi vam ovo trebalo, pojasnit ćemo na primjeru. Zamislimo da imate barku na vezu. Želite biti obaviješteni kad prognoza za vaš vez kaže da će sljedećih dana udari vjetra prijeći 14 metara u sekundi kako bi mogli na vrijeme prebaciti barku na sigurnije mjesto? Nema problema! Ili, zanima vas kad vjerojatnost za grmljavinu u prognozi prijeđe 50%, pa da budete spremni isplanirati storm chase? Nema problema! Zanima vas unaprijed da vas aplikacija obavijesti kad se očekuje snijeg na Sljemenu? Nema problema!

Evo kako konfigurirati ovu uslugu u Meteocentru. Naravno, treba vam Premium pretplata, no do kraja srpnja ona je svima promotivno uključena pa možete isprobati besplatno kako funkcija radi. Prvi korak je dodavanje lokacije koju želite pratiti u Spremljene lokacije, na Početnoj strani aplikacije, kako prikazuje sljedeća slika. Uzet ćemo za primjer Malinsku i postavljanje uvjeta da nas aplikacija obavijesti kad prognozirana temperatura na toj lokaciji bude viša od 30°C.

Kad ste dodali lokaciju na popis praćenih, sljedeći korak je kroz tzv. “hamburger menu” – tri crtice u gornjem lijevom kutu, otvoriti Menu i tamo odabrati “Prilagođene obavijesti” (od v3.4.2: Postavke obavijesti > Obavijesti prognoze). To vas vodi na konfiguracijsku formu za ovu funkciju, gdje su izlistane vaše Spremljene lokacije; vidi sljedeću sliku.

Ovdje birate lokaciju za koju želite uključiti opciju. Na primjeru na slici, za Veliki Alan već je ranije postavljena opcija za obavijest kad se u prognozi pojavi vjerojatnost snijega veća od 5% na toj lokaciji, a u kartici tog unosa vidimo i da aplikacija još nije dojavila da je zadovoljen taj uvjet (“Još nije aktivirano”). Za konfiguraciju našeg primjera (Malinska, temperatura viša od 30°C), biramo pod Lokacija: Malinska, pod Mjera: Temperatura, pod Uvjet: > i pod Vrijednost 30 °C. Kliknemo Spremi. Sad će popis konfiguriranih obavijesti izgledati ovako:

To je to! Sad samo treba čekati da se u prognozi pojavi taj kriterij kao zadovoljen i vi ćete dobiti obavijest (sistemsku notifikaciju). Sustav provjerava prognoze prema vašim postavljenim uvjetima, svakih pola sata, 24h/dan.

Kad sustav nađe da je postavljen uvjet zadovoljen, stiže obavijest:

U samoj aplikaciji postoji i stranica sa svim obavijestima (pažnja: prije verzije 3.3 ova stranica nije radila potpuno ispravno, pa vas zbog korisničkog iskustva molimo da ažurirate vašu aplikaciju ako namjeravate koristiti ovu funkciju). Do popisa aktivnih obavijesti dolazite kroz “hamburger menu” > Obavijesti. Primljene/aktivne obavijesti tamo izgledaju ovako:

One tamo ostaju dok je uvjet u prognozi zadovoljen. Kad to više nije slučaj, unos se briše iz tog popisa. Inače, u “hamburger menu” > Prilagođene obavijesti (od v3.4.2: Postavke obavijesti > Obavijesti prognoze), možete uključiti i opciju “Dnevni podsjetnik”, koja će vam slati novu notifikaciju svako jutro oko 8 sati, dok god je uvjet u prognozi zadovoljen. Inače, ako je to isključeno, jednom poslana notifikacija neće se ponavljati, a novu za isti unos ćete dobiti samo nakon “resetiranja” kriterija – tj. onda kad je kriterij prestao biti aktivan, pa se kasnije ponovo aktivira (npr. došao je hladniji period s temperaturama ispod 30°C, što je izbrisalo obavijest s popisa aktivnih, a zatim je novo zatopljenje ponovo aktiviralo isti uvjet).

Treba napomenuti da se uvjeti u prognozi provjeravaju kroz horizont prognoze do sljedeća 72 sata, kako bi se zadržala što veća točnost obavještavanja. Naravno, što je horizont prognoze dulji to je pouzdanost sve manja, pa ovo ograničenja značajno smanjuje “šum” zbog nepouzdanosti duljih horizonta, posebice kad su u pitanju postavljeni kriteriji vezani uz grmljavinu, vjerojatnost snijega u graničnim temperaturnim uvjetima itd. Zadnja napomena se odnosi na situacije kad se kriterij značajno premaši. Naime, kako je već spomenuto, sustav u načelu neće ponavljati notifikacije za postavljen kriterij dok je on aktivan (osim ako nije uključen jutarnji podsjetnik), no u slučaju značajnije promjene ipak hoće. Na primjer, ako se detektira povećanje brzine vjetra za više od 15% u odnosu na prethodno prijavljenu vrijednost, sustav će poslati novu notifikaciju. Slično vrijedi i za druge varijable, s drugačijim pragovima promjene.

Od verzije aplikacije 3.2.0, možete primati push notifikacije kad se prema nekoj od praćenih lokacija po vašem odabiru putem radara detektira približavanje nevremena. Ova opcija je Premium funkcija, ali tijekom promotivnog razdoblja do kraja srpnja može ju koristiti svatko. Evo kako konfigurirati aplikaciju da vas obavijesti push notifikacijom o nadolazećoj oluji.

1. korak je stavljanje lokacija koje želite pratiti na listu Spremljenih lokacija. Njih možete spremiti do 10 pojedinačnih, i to se obavlja na Početnoj stranici, pri dnu, odmah iznad pretpregleda Bloga, koristeći dugme u obliku znaka plus (+). Primjer postavljenih lokacija Supetar i Milna među Spremljene, je na sljedećoj slici:

Samo spremanje lokacija na ovu listu vam omogućuje mnogo više od notifikacija za oluju; služi kao pretpregled za sljedećih 6 sati na početnoj strani, ali i kao jednostavan prečac za rekonfiguriranje cijele aplikacije na tu lokaciju (umjesto da svaki put koristite tražilicu kad želite provjeriti prognozu za vaša omiljena mjesta). Međutim, ove Spremljene lokacije imaju i malo “skrivenu” funkciju koja služi upravo za radarsko obavještavanje o približavajućoj oluji. Da bi dobili push notifikaciju za neku od spremljenih lokacija (ili sve – po želji), trebate korak broj 2.

Idite u Postavke aplikacije (“hamburger menu” – tri crtice u gornjem lijevom kutu), zatim Postavke, pa se spustite dolje do sekcije “Obavijesti o nevremenu”. Taj dio prebacite na “Uklj.” čime aktivirate globalno ovaj tip radarskih push notifikacija, a zatim ispod imate popis vaših spremljenih lokacija s Početne strane!

Tu birate za koje od njih želite push notifikaciju onda kad se radarom detektira približavanje nevremena prema njoj! Kad uključite koje želite, onda imate još i korak 3 koji nije obavezan, ovo je dosad dovoljno da vam počnu stizati notifikacije! U primjeru na slici ispod, stizat će notifikacije za Milnu, ali za Supetar i Split neće.

Na istom screenshotu malo iznad vidite sekciju za konfiguraciju radara (otvorite ju ako je zatvorena). Unutar nje imate dva podešavanja o kojima vam ovisi kad ćete dobiti ovu notifikaciju. Udaljenost obavijesti (CPA – Closest Point of Approach) je najmanja očekivana udaljenost oluje od vaše lokacije. Drugim riječima, ako ste ovdje odabrali 50 km kao na primjeru na gornjoj slici, vi ćete dobiti notifikaciju samo onda kad geometrijski proračun pokaže da će vam se oluja približiti na manje od 50 km od vaše spremljene/praćene lokacije. No to nije jedini uvjet da stigne poruka; ona će stići tek onda kad uz taj prvi, ispunjen i drugi uvjet – Vrijeme obavijesti (TCPA – Time to Closest Point of Approach). U gornjem primjeru, notifikacija će stići za sve oluje čij geometrijski proračun gibanja pokaže da će se približiti na manje od 50 km od vaše odabrane lokacije i to unutar 120 minuta od aktualnog trenutka.

Na kraju važna napomena – ova funkcija radi samo u području radarske pokrivenosti DHMZ radarima koji su u tom trenutku u funkciji te pod uvjetom da se podaci ispravno šalju u međunarodnu razmjenu. Stoga, nemojte se potpuno pouzdavati u nju; osim o našem serveru koji obrađuje radarske podatke, ovisi i o nizu drugih elemenata na koje nemamo utjecaj.

Nadamo se da vam je ovaj mali vodič za konfiguraciju opcije pomogao te da će vam ona biti od koristi!

Vaš razvojni tim

Lipanj 2026. bio je prije svega mjesec vrućine. Rekordne temperature na Jadranu i dugotrajan toplinski val nad velikim dijelom Europe poklopili su se s najtoplijim lipnjem koji je ikad zabilježen za svjetske oceane, a odjeci vrućine provlačili su se i kroz nova znanstvena istraživanja i kroz temu godišnjeg ECMWF-ova foruma posvećenog prognozi ekstremnih temperatura. Uz samo vrijeme, mjesec je donio i vidljiv pomak u tehnologiji motrenja i prognoze, od dolaska novoga europskog meteorološkog satelita na lansirnu rampu do svježih AI modela globalne prognoze.

🌍 Vrijeme u regiji

• Na vrhuncu vrućine, 30. lipnja, glavna postaja Split-Marjan izmjerila je 39,5 °C — prema DHMZ-u najviša temperatura otkad na toj postaji postoje mjerenja (od 1948.), viša i od dotadašnjega apsolutnog rekorda od 38,6 °C iz srpnja 1950. Zasad je riječ o preliminarnom podatku koji tek treba proći kontrolu kvalitete prije službenog unosa (Telegram / potvrda DHMZ-a).

• Rekord nije bio izoliran događaj: snažan i neuobičajeno dugotrajan toplinski val zahvatio je Hrvatsku, Sloveniju, BiH, Srbiju i Austriju od oko 20. lipnja do 1. srpnja, uz crvena upozorenja Meteoalarma i temperature iznad 35 °C. Pojedini medijski izvori navode i gradske rekorde poput 40 °C u Beču i oko 41 °C u Mostaru, no te vrijednosti još nisu potvrđene kod nacionalnih meteoroloških službi (Al Jazeera, BBC). Državni rekordi zabilježeni ovog lipnja u Europi, prikazani su na sljedećoj slici:

• U noći s 29. na 30. lipnja, uz visok rizik od šumskih požara, kod Komiže na Visu buknuo je velik požar borove šume i makije koji je prijetio kućama; gasilo ga je oko 70 vatrogasaca i četiri kanadera (Croatia Week).
• Vrućina nije bila jedina meteo priča mjeseca; 10. lipnja superćelijske oluje (samoodržive grmljavinske ćelije s rotirajućom uzlaznom strujom) stigle su iz Italije u zapadnu Sloveniju s tučom i olujnim vjetrom, a potom su se premjestile prema Hrvatskoj (N1).

🌐 Globalno vrijeme i klima

• Oceani su lipanj učinili rekordnim: prema Copernicus Marine Serviceu prosječna temperatura površine mora dosegla je 21,0 °C, najviše ikad izmjereno za lipanj, dok je Mediteran s 24,3 °C oborio dotadašnji rekord. Do kraja mjeseca oko 82 % svjetskog oceana bilo je zahvaćeno morskim toplinskim valom – drugi najveći opseg dosad, odmah iza 2024. (Copernicus Marine Service).
• Isti val vrućine koji je grijao regiju pogodio je i zapadnu i srednju Europu, s temperaturama preko 40 °C i novim nacionalnim rekordom u Njemačkoj. Francuska agencija za javno zdravstvo procijenila je oko tisuću dodatnih (“viška”) smrti u Francuskoj, uz napomenu da su takve brojke preliminarne procjene i da su mnoge od njih posljedica riskantnog ponašanja poput kupanja na opasnim mjestima (Al Jazeera).

• Na drugom kraju termometra, arktički morski led sredinom lipnja bio je peti najniži za taj datum u nizu mjerenja (oko milijun km² ispod prosjeka), dok je zimski maksimum u ožujku 2026. bio najniži ikad zabilježen (Met Office).

🖥️ NWP i AI modeli

• Startup WindBorne Systems predstavio je WeatherMesh-6, AI model globalne prognoze na rezoluciji 0,25° (~25 km) s redizajniranom asimilacijom podataka (postupkom spajanja motrenja i prethodne prognoze u početno stanje modela). Tvrtka tvrdi do 38 % manju prosječnu pogrešku (RMSE) od ECMWF-ova IFS ansambla i do 32 % manju od AIFS-a — no riječ je o vlastitoj, još neovisno neprovjerenoj evaluaciji, pa usporedbe valja uzeti s oprezom (WindBorne).
• Na godišnjem ECMWF-ovu korisničkom forumu UEF2026 u Readingu glavna je tema bila upravo prognoza ekstremnih temperatura. ECMWF navodi da su njegovi strojno naučeni modeli AIFS i AIFS ENS (trenirani na podacima umjesto na fizikalnim jednadžbama) u mnogim slučajevima dosegli ili nadmašili klasičan fizikalni model u prognozi dosega i intenziteta vrućinskih valova nekoliko dana unaprijed (ECMWF).
• Pogled iznutra dao je i preprint Petera Duebena i sur. iz ECMWF-a: tvrde da sljedeći veliki iskorak neće biti dodatna točnost AI modela, nego promjena samog načina rada meteoroloških službi; razvoja modela, upravljanja računalnim resursima, verifikacije i pružanja usluga, uz očuvanje znanstvene strogosti. Rad je zasad preprint i nije prošao recenziju (arXiv).

🛰️ Satelit i radar

• Treći satelit europske serije Meteosat Third Generation (MTG-I2), s instrumentima za snimanje atmosfere i detekciju munja, sredinom lipnja stigao je brodom u svemirsku luku u Francuskoj Gvajani. Lansiranje raketom Ariane 6 planirano je za ljeto, čime će se dodatno ojačati brzo praćenje (rapid scan) razvoja nevremena nad Europom (ESA).
• EUMETSAT je 19. lipnja obilježio 40 godina postojanja pregledom razvoja i najavom nove generacije sustava motrenja u sljedećem desetljeću – novih geostacionarnih Meteosata i polarnih Metopa te mikrosatelitske konstelacije EPS-Sterna (EUMETSAT).
• Za kraj, meteorološka znatiželja: NOAA-in satelit GOES-19 snimio je 2. lipnja neobične uske trake oblaka koje prate trase autocesta oko Houstona. Pretpostavlja se da su isti posljedica betonskih/asfaltnih površina kao mikro-toplinskih otoka koji zagrijavaju zrak, stvaraju lokalno superadijabatske gradijente i uvjete za intenzivnu termiku, a zrak se zatim pri penjanju uvis hladi i kondenzira u oblak oblika ceste ispod (NOAA NESDIS).

📄 Znanstveni radovi

• U skladu s temom mjeseca, studija u časopisu Nature Climate Change pokazuje da se toplinski stres za ljudsko zdravlje (mjeren UTCI indeksom – “osjećajem” temperature koji uz zrak uključuje i vlagu, vjetar i zračenje) znatno pojačao od 1970-ih: ekstremna vrućina u Europi danas je oko 2,5 puta češća, a noći se zagrijavaju brže od dana, ostavljajući manje predaha od vrućine (Nature Climate Change).
• Analiza satelitskih temperatura površine za 1400 gradova u časopisu Communications Earth & Environment pokazuje da je zagrijavanje klime podiglo izloženost stanovništva ekstremnoj vrućini više od 80 % iznad učinka samog rasta gradova; pomalo iznenađujuće, najbrže se zagrijavaju hladniji gradovi, i to zimi. Tema se izravno nadovezuje na raniji tekst o urbanim toplinskim otocima na ovom blogu (Communications Earth & Environment).
• Naposljetku, globalne simulacije putanja zrna tuče objavljene u časopisu Nature upozoravaju da bi u toplijem svijetu tuča mogla postati krupnija i razornija: potencijalna šteta do kraja stoljeća mogla bi porasti otprilike 36–42 % ovisno o scenariju emisija, jer topliji i vlažniji donji slojevi atmosfere pogoduju rastu većih zrna. Rad je objavljen krajem svibnja (Nature).

Ivan Toman

Cijenjeni naši Meteocentrovci; nakon duljeg vremena vaša omiljena meteo aplikacija dobila je osvježenje. I to kakvo! Naš programerski tim ozbiljno je zasukao rukave i ovaj put vam predstavlja put kojim će treća major verzija ove aplikacije krenuti.

Promjene u odnosu na prethodnu verziju su napravljene iz temelja. Kao prvo, cijeli softverski paket je napravljen iznova, koristeći novi framework (React Native/Expo). Ovo nam je omogućilo i programiranje cijelog niza novih modernih funkcionalnosti. Slijedi kratak pregled novosti koje vam aplikacija nudi od v3.

Dodana je početna stranica za brzi pregled. Na vrhu se nalazi Hero sekcija u kojoj je prikazana prognoza za sljedećih 6 sati, za vašu trenutačnu ili odabranu lokaciju po želji koristeći alat za pretragu.

E da! Sad možete izabrati bilo koju lokaciju iz tražilice – što znači praktički bilo koje koordinate po želji u regiji, a ne samo iz ograničenog seta od cca 2000 predodređenih lokacija u regiji kao u dosadašnjoj verziji! Prognoze se odsad dohvaćaju sa MeteoAPI.eu, najnaprednijeg servisa za distribuciju meteoroloških podataka numeričkih modela u regiji!

Odmah ispod se pojavljuju službena Meteoalarm / DHMZ upozorenja za istu lokaciju, ako postoje aktivna. Slijedi kratak pregled prognoze sutrašnjeg dana, podaci o izlasku i zalasku Sunca i Mjeseca, te izgledi vremena za sljedećih ~ 7 dana.

Nakon toga je pretpregled aktualne slike s meteo radara iz DHMZ radarske mreže (Metmonic). Ispod slijede odabrane lokacije koje možete konfigurirati po želji, također pregled sljedećih 6 sati i konačno na dnu pretpregled Bloga.

Sljedeći tab je Radar, gdje se nalazi kompletan set funkcija, od animacije, preko vrste produkta (reflektivnost ili procjena intenziteta oborine). Mnoge funkcije radara su Premium opcije:

• Nowcasting prognoza (ekstrapolacija gibanja u sljedećih 30 minuta)
• Detekcija konvektivnih ćelija
• Označavanje tučonosnih ćelija
• Prikaz vektora gibanja detektiranih ćelija
• Konus oluje (storm cone) – procjena područja gibanja zahvata oluje temeljem nesigurnosti u budući smjer/brzinu
• Info oluje s njezinim osnovnim podacima (tap na detektiranu ćeliju), uključujući procjenu da li ćelija ojačava, slabi, ili je stabilnog intenziteta; zatim CPA/TCPA na vašu lokaciju (CPA = Closest Point of Approach; TCPA = Time to Closest Point of Approach), itd…

Sljedeći tab je poznata tablica, koja sad ima više različitih kolona (podesivo u postavkama), pri čemu izdvajamo postatak naoblake, stanje mora [za (pri)morske lokacije], te UV indeks kao bitne novosti. Također, u postavkama možete odabrati želite li i dalje gledati prognozu za svaki sat, ili za svaka 3 sata za lakši pregled dana. Na dnu tablice nalazi se i mala dnevna statistika s ekstremima temperature i ukupnoj prognoziranoj dnevnoj oborini.

Grafovi su potpuno osvježeni, te na izbor imate veći broj meteoroloških elemenata, također podesivo kroz postavke. Izgledaju mnogo bolje i odjednom vidite cijeli prognozirani period bez scrollanja i nejasnoća na kojem ste danu.

Ono što još nismo mnogo mijenjali su karte našeg glavnog WRF modela rezolucije 3 km, koji i dalje prikazuje osnovni set statičkih meteoroloških karata, ali se sad lakše zumiraju nego ranije. U nekoj novoj verziji i na ovome ćemo poraditi detaljnije. Prikaz bloga je i dalje kao ranije, no sad su tekstovi malo bolje dizajnirani i čitljiviji.

Prilagođene obavijesti su Premium funkcija kao u prethodnoj verziji, gdje možete postaviti parametre za izabrane lokacije, za koje kad se ispune u prognozi, sustav šalje sistemsku notifikaciju. Novost je da sad možete odrediti želite li da vas obaviještava svaki dan ponovo za prag koji je konstatno prijeđen (npr. ako vam je postavljen prag temperature >30°C, te se ista nalazi u prognozi iz dana u dan, možete odabrati da vas sustav podsjeti svakodnevno, ili samo jednom i više ne).

Ostatak novosti koje nismo spomenuli prepustit ćemo vama na otkrivanje. I sad ide ono najbolje – prvih mjesec dana od lansiranja nove verzije na Google Play / Apple Store, svima vam je omogućen puni, besplatni pristup svim Premium funkcijama, bez ikakve potrebe da išta igdje uradite, jednostavno, Premium vam je aktivan i to je to!

Za IOS korisnike, također dobre vijesti, jer njihova verzija stiže uskoro.

Uživajte, a mi radimo na v3.1 🙂

Vaš razvojni tim

Urbani toplinski otok nije neizbježan porez na gradski život. On je posljedica dizajna, materijala i zanemarivanja — a vegetacija je jedan od rijetkih alata kojim ga doista možemo obuzdati, posebno u Hrvatskoj i na Mediteranu, gdje valovi vrućine udaraju sve jače.

Zamislite zagušljivu srpanjsku noć u srcu grada. Zrak je gust i nepomičan, a pločnik još satima nakon zalaska sunca zrači suhu, nemilosrdnu toplinu. San se kupuje uz zujanje klima-uređaja. A onda zamislite kratku vožnju prema rubu grada — odjednom je zrak svježiji, tlo hladno pod dlanom, gradska „groznica” konačno popušta. Taj nagli prijelaz nije varka osjetila. To je mjerljiv, sustavan fenomen poznat kao urbani toplinski otok (engl. Urban Heat Island, UHI).

Dugo se na njega gledalo kao na meteorološku znatiželju — zanimljivu fusnotu u udžbenicima klimatologije. No kako urbanizacija ubrzava, a klima se mijenja, ti su se toplinski otoci pretvorili iz kurioziteta u ozbiljan ekološki i javnozdravstveni rizik. Da bismo razumjeli zašto naše četvrti „dišu vatru”, moramo pogledati u fiziku naših ulica, u skrivenu cijenu suvremenog urbanog dizajna — i u ono što krošnja jednoga stabla može učiniti protiv svega toga.

Što je urbani toplinski otok

Urbani toplinski otok je urbano područje znatno toplije od svoje ruralne okolice. Recentni podaci pokazuju da tijekom intenzivnih valova vrućine gradska jezgra može biti i do 10 °C toplija od okolnog krajolika. Ključno je pritom razumjeti da to nije tek ljetni hir. UHI djeluje tijekom cijele godine, pa i zimi.

Za klimatologa je upravo zimski toplinski otok osobito poučan: dok blago smanjuje troškove grijanja, istodobno zarobljava onečišćujuće tvari u nepomičnom zraku i na mikrorazini pojačava efekt staklenika, povisujući lokalne koncentracije stakleničkih i štetnih plinova i remeteći lokalnu bioraznolikost. Ta stalna toplinska povišenost nije sitna nelagoda — to je kritičan rizični čimbenik koji diktira potrošnju energije i zdravlje gradskog stanovništva.

Mediteran kao žarište klimatskih promjena

Za nas u Hrvatskoj i na Jadranu priča postaje žurnija nego za većinu Europe. Mediteran je prepoznat kao klimatsko žarište (engl. climate change hotspot) — područje koje se zagrijava osjetno brže od planetarnog prosjeka. Prema procjenama mreže mediteranskih znanstvenika (MedECC), regija se već zagrijala oko 1,5 °C iznad predindustrijske razine, otprilike 20 % brže od globalnog prosjeka, uz izglede za dulja i suša ljeta.

Posljedica je da valovi vrućine postaju sve češći, dulji i intenzivniji. Ljeto 2003. ostavilo je za sobom upečatljiv trag i postalo prekretnica u shvaćanju da vrućina ubija. Otad su rekordi padali zabrinjavajućom učestalošću: toplinski val „Lucifer” 2017., a u kolovozu 2021. izmjereno je 48,8 °C na Siciliji — privremeni europski temperaturni rekord. Procjene za smrtonosno ljeto 2022. govore o više od 60 000 smrti povezanih s vrućinom u Europi. Konačno, i intenzivan val vrućine diljem Europe iz lipnja 2026. samo nastavlja taj niz.

Na ovako zagrijanoj pozadini urbani toplinski otok prestaje biti apstrakcija. Kada se gradskih nekoliko stupnjeva „viška” pribroji rekordnim regionalnim temperaturama, dobivamo noći u kojima se gradska jezgra naprosto ne uspijeva ohladiti — a upravo su tropske noći, one u kojima temperatura ne padne ispod 20 °C, najopasnije za ljudsko zdravlje. Za priobalne dalmatinske gradove poput Splita, Zadra ili Dubrovnika to znači da se na ionako vruću mediteransku ljetnu klimu nadograđuje dodatni, čovjekom proizveden sloj topline. A te tropske noći tad više nisu ni one preko 20°C, već 30°C.

Urbani kanjon i zamka modernih materijala

Zašto gradovi tako efektno zadržavaju toplinu? Odgovor leži u materijalima i geometriji naših ulica. Suvremeni su gradovi velikim dijelom sazdani od toplinskih spužvi — bitumena, betona i asfalta. Te površine upijaju znatno više sunčeve energije od prirodnog krajolika, pohranjuju je u svojoj masi i potom je tijekom noći polako otpuštaju. Asfalt na izravnom suncu lako dosegne 50–65 °C, pretvarajući se u akumulator topline koji grad grije dugo nakon zalaska.

Kad te materijale spojimo s gustom izgradnjom, stvaramo efekt urbanog kanjona. Visoke zgrade ne zaklanjaju samo vidik — one smanjuju faktor vidljivosti neba (engl. sky view factor), udio neba vidljiv s razine ulice. Što je manje vidljivog neba, to teže dugovalno (toplinsko) zračenje (ono kojim se tlo noću hladi) pobjegne u svemir. Umjesto toga toplina se protuzračenjem odbija naprijed-natrag između vertikalnih zidova, zarobljena u uskom procjepu ulice. Dajući prednost gustoći nad prirodnim strujanjem zraka, nehotice smo projektirali toplinske zamke koje sprječavaju naše ulice da „dišu”.

Paradoks vrućih točaka: slučaj Dugava

Zagrebačka četvrt Dugave u Novom Zagrebu-istoku poslužila je kao poučan primjer tog fenomena. Studentski rad sa Studija socijalnog rada, odnosno meteorološko praćenje u razdoblju od 2013. do 2017. prepoznalo je Dugave i Zagreb-Grič kao gradske „blizance” — najtoplije točke grada. Temperature na te dvije postaje bile su i do 2 °C više nego na ostalih sedam mjernih mjesta u gradu.

Glavni je pokretač u Dugavama radikalna razlika u gustoći stanovništva. Dok prosječna gustoća naseljenosti Zagreba iznosi oko 1232 stanovnika po četvornom kilometru, gustoća Dugava gotovo je trostruka — oko 3570 stanovnika/km². Upravo tu nastaje ono što bismo mogli nazvati paradoksom vruće točke: stanovnici četvrt često doživljavaju kao „punu zelenila”, a ona ipak ostaje toplinsko središte grada.

Gola masa betona i gusti blokovi neutraliziraju rashladnu korist malih parkova. A kada se vegetacija ne održava ili kada prirodne ventilacijske putove blokiraju razvučeni trgovački centri i parkirališta, „zelenilo” postaje ukrasni element, a ne funkcionalan rashladni sustav.

To je presudna lekcija za svaki hrvatski grad: nije važna samo količina zelenila na karti, nego njegova povezanost, raspored i održavanje. Usamljen travnjak okružen betonom i odsječen od strujanja zraka pruža mnogo manje efekta hlađenja nego povezan niz krošanja koji se proteže kroz četvrt poput zelene rijeke.

Fizika krošnje

Ako su beton i asfalt motor pregrijavanja, vegetacija je njegova prirodna protuteža — i to ne metaforički, nego kroz dva precizna fizikalna mehanizma.

Sjena: blokada na izvoru

Prvi je mehanizam najočitiji. Krošnja presreće sunčevo zračenje prije nego što ono dospije do pločnika i fasada. Zasjenjena površina asfalta može biti i 20 °C hladnija od one izložene punom suncu. To je važno jer pločnik koji se ne pregrije, noću nema što otpuštati — sjena, dakle, ne hladi samo trenutačno, nego prekida cijeli noćni ciklus akumulacije i izračivanja topline koji pokreće toplinski otok.

Evapotranspiracija: prirodni klima-uređaj

Drugi je mehanizam suptilniji, ali jednako moćan. Stablo kroz svoje listove neprestano isparava vodu — proces zvan evapotranspiracija. Za isparavanje vode troši se energija (latentna toplina), a ta se energija crpi upravo iz okolnog zraka, koji se time hladi. Velika, dobro opskrbljena krošnja u vrućem danu može ispariti više stotina litara vode; po rashladnom je učinku to usporedivo s nekoliko klima-uređaja koji rade cijeli dan — samo što stablo ne ispušta toplinu na ulicu, nego je odnosi u atmosferu i pritom ne troši ni vat električne energije.

Zbroj tih dvaju učinaka mjerljiv je i na razini čitave četvrti. Pothlađeni park ili dobro pošumljena ulica mogu biti 1–5 °C hladniji od okolne izgrađene sredine — pojava poznata kao efekt parkovnog hladnog otoka.

Pravo stablo na pravom mjestu: izbor vrsta za Mediteran

Tu, međutim, dolazimo do mediteranskog paradoksa. Hlađenje evapotranspiracijom traži vodu — a voda je upravo ono čega na suhom, sve sušem Jadranu manjka. Stablo pod vodnim stresom zatvara puči, prestaje transpirirati i gubi velik dio svoje rashladne moći; u najgorem slučaju ugiba i postaje teret umjesto rješenja. Sadnja stabala na Mediteranu stoga nije samo hortikulturna, nego i hidrološka odluka.

Odgovor nije odustajanje od zelenila, nego pametan izbor vrsta prilagođenih klimi. Umjesto dekorativnih, ali žednih i osjetljivih vrsta, mediteranski gradovi sve više posežu za otpornim, često autohtonim stablima:

• Koprivić (Celtis australis) — možda idealno gradsko stablo juga: brzo raste, daje gustu sjenu, podnosi sušu, zbijeno tlo i onečišćenje.
• Hrast crnika (Quercus ilex) — zimzeleni, duboko ukorijenjeni hrast koji hladi i zimi i ljeti i izvrsno podnosi mediteransku sušu.
• Pinj (Pinus pinea) i rogač (Ceratonia siliqua) — prepoznatljive priobalne vrste, otporne na sol i sušu.
• Lovor (Laurus nobilis) i maslina (Olea europaea) — za niže slojeve zelenila i manje prostore.

Za kontinentalni dio Hrvatske, poput Zagreba ili Osijeka, klasične ulične vrste — lipa, javor, platana, koprivić — i dalje su dobar izbor, uz oprez prema problematičnima: platana izaziva alergije i traži mnogo vode, dok invazivni pajasen (Ailanthus altissima) treba suzbijati, a ne saditi.

No izbor vrste tek je početak. Stablo posađeno u premali otvor u pločniku, bez prostora za korijen i bez dotoka vode, osuđeno je na kržljav život i ranu smrt. Zato suvremeni pristup zelenilo povezuje s gospodarenjem oborinskom vodom — konceptom „spužvastoga grada”, u kojem se kišnica ne odvodi u kanalizaciju, nego usmjerava prema korijenju stabala i propusnim površinama. Tako se zatvara krug: oborinska voda, umjesto da otječe, postaje gorivo za ljetno hlađenje.

Plava i zelena infrastruktura

Da bismo slomili groznicu, moramo ulagati u dva međusobno povezana zaštitna sloja gradske infrastrukture:

1. Zelena infrastruktura — ne samo izolirani parkovi, nego povezani drvoredi, vrtovi, zeleni krovovi i zeleni zidovi koji zajedno daju sjenu i transpiracijsko hlađenje.
2. Plava infrastruktura — fontane, jezerca i, presudno, javne slavine za vodu. One pružaju trenutačno hlađenje isparavanjem i osiguravaju ključnu hidrataciju stanovnika tijekom vrućina.

Koliko zelenila zapravo treba? Koristan orijentir nudi takozvano pravilo 3-30-300 urbanog šumara Cecila Konijnendijka: svaki stanovnik trebao bi sa svoga prozora vidjeti barem 3 stabla, njegova četvrt trebala bi imati barem 30 % pokrivenosti krošnjama, a do najbližeg značajnijeg zelenog prostora ne bi trebalo biti više od 300 metara. Većina hrvatskih gradskih četvrti danas je od tih brojki vrlo, vrlo daleko.

Dobre prakse pokazuju što je moguće. Barcelona svojim „superblokovima” i strogim ograničenjima prometa smanjuje otpadnu toplinu motora i vraća ulice pješacima i stablima. Singapur usvaja filozofiju „prvo priroda”, u kojoj se izgrađeni okoliš prilagođava krajoliku, a ne obrnuto. Uz to valja gledati i prema „hladnim” tehnologijama: reflektirajućim „hladnim krovovima” i svijetlim pločnicima koji sunčevu energiju odbijaju umjesto da je upijaju, te decentraliziranoj obnovljivoj energiji koja zamjenjuje toplinski rasipne sustave prošlosti.

Socijalna politika je klimatska politika

Urbani toplinski otok nije demokratsko breme — on pogađa najranjivije. Podaci za Novi Zagreb-istok otkrivaju ranjivost na razini cijele četvrti: ona ima najviši udio starijih stanovnika u gradu, koji čine oko 9,4 % populacije četvrti. Upravo su stariji, kronični bolesnici i siromašni — oni koji si ne mogu priuštiti klima-uređaj ili bijeg iz grada — prvi na udaru tropskih noći.

Da hlađenje gradova nije pitanje estetike nego javnog zdravlja, pokazala je velika studija objavljena 2023. u časopisu The Lancet. Modelirajući 93 europska grada, istraživači su procijenili da bi podizanje pokrivenosti krošnjama na 30 % snizilo prosječnu ljetnu temperaturu cijelih gradova za oko 0,4 °C i spriječilo otprilike trećinu smrti uzrokovanih vrućinom. Stabla, drugim riječima, nisu ukras — ona su mjera javnog zdravstva.

A upravo se tu otkriva slijepa pjega naših politika. Povijesno se ekološki aktivizam usredotočivao na „biljke i životinje”, no u gradu koji se zagrijava klimatska je politika postala zdravstvena politika za ljude. Pravni okviri za zaštitu urbanog okoliša kod nas su i dalje slabi ili nepostojeći. Pomak fokusa s „zelenila” na „ljude” — od ukrasa prema otpornosti zajednice — nužan je uvjet da gradovi ostanu mjesta za život.

Zaključak: gradovi koji dišu

Urbani toplinski otoci nisu neizbježan danak gradskom životu. Oni su posljedica dizajna i, još više, zanemarivanja. Lokalni pregledi pričaju pravu priču: klimatska otpornost nije samo sadnja novih šuma, nego i obnova i zaštita onoga što već imamo.

Za Hrvatsku i Mediteran, gdje toplinski valovi iz godine u godinu postaju sve okrutniji, to znači zaokret u načinu na koji planiramo gradove: saditi prava stabla na pravim mjestima, povezivati zelene koridore umjesto da nižemo izolirane travnjake, hvatati svaku kap kišnice i čuvati svaku zrelu krošnju kao infrastrukturu jednako vrijednu kao vodovod ili cesta. Jer dok se klima mijenja, moramo se zapitati: hoće li naši gradovi ostati nastanjiva utočišta, ili ćemo dopustiti da pločnik diktira kvalitetu našega života? Nacrt za hladniju budućnost već nam je u rukama — nedostaje nam tek politička i društvena volja da ga izgradimo.

Izvori i za dalje

• MedECC (2020). Climate and Environmental Change in the Mediterranean Basin – Current Situation and Risks for the Future. First Mediterranean Assessment Report. Union for the Mediterranean, Plan Bleu, UNEP/MAP, Marseille.
• Iungman, T. et al. (2023). Cooling cities through urban green infrastructure: a health impact assessment of European cities. The Lancet401(10376), 577–589.
• Robine, J.-M. et al. (2008). Death toll exceeded 70,000 in Europe during the summer of 2003. Comptes Rendus Biologies331(2), 171–178.
• Ballester, J. et al. (2023). Heat-related mortality in Europe during the summer of 2022. Nature Medicine29, 1857–1866.
• Konijnendijk, C. C. (2023). Evidence-based guidelines for greener, healthier, more resilient neighbourhoods: introducing the 3-30-300 rule. Journal of Forestry Research34, 821–830.
• Oke, T. R., Mills, G., Christen, A. & Voogt, J. A. (2017). Urban Climates. Cambridge University Press.
• U.S. Environmental Protection Agency. Reducing Urban Heat Islands: Compendium of Strategies — Trees and Vegetation.
• WMO (2024). Potvrda europskih temperaturnih ekstrema, uključujući 48,8 °C izmjerenih u Floridiji na Siciliji, 11. kolovoza 2021.

Ivan Toman