Category: Uncategorized

  • Meteocentar 3.5.0

    Meteocentar 3.5.0

    Meteocentar verzije 3.5.0 je jedno od najvećih ažuriranja do sad. Ova verzija donosi iznimne novine – od izbora razine detalja u sučelju, preko niza novih funkcija, prijavu u korisnički račun za integraciju pretplate s meteoadriatic.net portalom, te niz sitnih izmjena i poboljšanja u postojećim prikazima i funkcijama. Mnoge novosti rezultat su Vaših ideja, želja i recenzija i na tome vam srdačno hvala! Slijedi opis promjena.

    Način rada: Jednostavni i Pro

    Aplikacija sada radi u dva načina. Način birate u Postavke > Način rada.

    • Jednostavni prikazuje prognozu, radar i obavijesti. Skriva napredne grafove, dodatne kolone tablice, radarsku analizu (ćelije, vektore, kupe, tuču), konvekciju i karte, uključujući i pripadajuće stavke u Postavkama.
    • Pro prikazuje sve funkcije i odgovara dosadašnjem ponašanju aplikacije (preporučen mod za sve “napredne” korisnike).

    Prebacivanje između načina ne mijenja vaše postavke, nego samo skriva dio sučelja. Povratkom u Pro vraćate istu konfiguraciju koju ste imali. Postojeći korisnici nakon ažuriranja ostaju u Pro načinu te ga mogu manualno promijeniti u postavkama, a novi korisnici biraju način već pri prvom pokretanju.

    Konvektivni izgledi – po uzoru na ESTOFEX

    Regionalna kartica na početnom zaslonu dobila je četvrti sloj, uz vrijeme, vjetar i temperaturu – konvekciju.

    Prikaz pokriva šestosatna razdoblja. Žuto osjenčana područja označavaju vjerojatnost pojave grmljavine u radijusu od 40 km: svjetložuto 10 posto i više, tamnožuto – 50 posto i više. Linije Razina 1, 2 i 3 označavaju rastuću vjerojatnost organiziranih ili intenzivnijih olujnih sustava (engl. severe convective storms).

    Izgledi su rezultat naše modelske obrade, temeljeni su na radovima ESTOFEXa i ESSLa i ne predstavljaju službeno upozorenje. Službena upozorenja preuzimamo iz MeteoAlarma i prikazujemo ih u izvornom obliku na početnom zaslonu.

    Oborina (radar)

    Nova stranica u izborniku prikazuje akumuliranu oborinu prema radaru, po satima i po danima unatrag, za područje pokriveno radarskom mrežom DHMZ-a.

    Vrijednosti su gruba procjena izvedena iz radarske jeke, a ne mjerenje kišomjerom. Stvarne količine na tlu mogu odstupati, u pravilu s podcjenjivanjem kod jakih konvektivnih pljuskova i precjenjivanjem kod rosulje. Oznaka ◐ uz vrijednost označava da za taj sat ili dan nedostaje dio radarskih snimki, pa je zbroj nepotpun.

    Radar

    Na karti radara je dodano dugme Analiza. Jedan tap skriva sve analitičke slojeve odjednom, ponovni dodir ih vraća. Postavka je privremena i ne mijenja vaše trajne postavke u Postavke > Radar.

    Pri manjim razinama uvećanja aplikacija odsad automatski prorjeđuje oznake slabijih ćelija, uz zadržavanje jačih i izoliranih. Time se smanjuje preklapanje oznaka i nečitkost karte na manjem zoomu.

    Obala i državne granice sada se iscrtavaju iznad radarske jeke, s bijelim rubom radi kontrasta, pa ostaju čitljive i preko područja s jakim odjekom. (Ne)prozirnost jeke i dalje podešavate u Postavke > Radar.

    Grafovi

    Grafovi sada ispravno primjenjuju vaše odabrane mjerne jedinice. Vjetar i udari prikazuju se u odabranoj jedinici za brzinu vjetra, a temperatura, rosište, temperatura vlažnog termometra i temperatura na 850 hPa u odabranoj jedinici za temperaturu.

    Ispravljeno je vertikalno poravnanje grafova. Grafovi bez desne osi bili su širi od onih s desnom osi, zbog čega isti sat nije bio na istoj horizontalnoj poziciji u svim grafovima. Sada svi grafovi imaju jednaku širinu područja crtanja.

    Pri prikazu jednog dana dodana je pomoćna mreža na svaka tri sata za lakšu orijentaciju.

    Obavijesti i zvuk notifikacije

    Na Androidu obavijesti su razvrstane u dvije skupine po pitanju zvuka dolazne notifikacije: regionalne obavijesti te obavijesti o prognozi i olujama. Zvuk notifikacija se podešava zasebno po skupini, u sistemskim postavkama. Do njih vodi Postavke obavijesti > Zvuk obavijesti i odabir skupine. Aplikacija ne donosi vlastite tonove, nego koristi sistemske tonove već dostupne na uređaju. Na iOS-u sustav ne dopušta odabir po skupini, pa nažalost ova funkcija ne radi na iPhoneu.

    Kad stigne nova obavijest, na ikoni izbornika sad se prikazuje crvena oznaka koja znači da imate nepročitane obavijesti u popisu. Na popisu obavijesti događaji koji više nisu aktivni odsad se prikazuju u odijeljenoj sekciji na dnu.

    Česta pitanja

    U izborniku je dodana stranica s odgovorima na najčešća pitanja, podijeljena na prognozu, radar, obavijesti te aplikaciju i Premium. Dostupan je na svim podržanim jezicima.

    Račun i prijava

    Odjeljak Račun u Postavkama sada je vidljiv svim korisnicima (ranije: samo administratorima), a prijava je moguća na tri različita načina: email adresom i lozinkom, s Googleom na oba sustava, te s Appleom na iPhoneu i iPadu. Portal meteoadriatic.net podržava iste načine, pa se na oba mjesta prijavljujete jednako. Naime, portal od sad traži pretplatu za pristup naprednim funkcijama i dijelu produkata modela – nepopularan ali nužan potez uslijed ekstremnog poskupljenja infrastrukture za modele i serviranje produkata te podršku same aplikacije. Pretplata koju kupite za Premium funkcije aplikacije, vrijedi na webu, i obratno.

    Prijava i dalje nije obavezna i aplikacija u cijelosti radi bez nje. Račun služi tome da pretplata i postavke ne ovise o jednom uređaju i sustavu: uz njega su vezane postavke, spremljene lokacije i Premium pretplata.

    Za jednu email adresu postoji jedan račun. Ako ste ga otvorili Googleom, prijava Appleom ili lozinkom za istu adresu neće raditi, i obrnuto. Aplikacija će to i reći. Zbog zaštite privatnosti ne može vam reći koji je način bio, pa ako se ne sjećate, javite nam se. Ili jednostavno probajte se prijaviti drugim načinom.

    Gdje se kupuje Premium

    Premium pretplatu moguće je kupiti na dva različita mjesta, mjesečno ili godišnje. U aplikaciji, pod Menu > Premium, gdje naplata ide preko Google Playa ili App Storea. Drugo mjesto je na webu, na portalu meteoadriatic.net, gdje uz Premium u aplikaciji dobivate i pristup modelskim podacima na portalu. Kako je već spomenuto, jedna pretplata pokriva i aplikaciju i web. Premium je vezan uz račun, a ne uz uređaj, pa se nakon prijave otključa sam – bez obzira koliko imate uređaja + web pristup.

    U aplikaciji Premium otključava naprednu radarsku analizu, munje i sistemske push obavijesti. Tijekom promotivnih razdoblja sve je otključano za sve korisnike, pa kupnja tada nije potrebna.

    Ostalo

    Prekidači kroz aplikaciju zamijenjeni su ujednačenim prikazom sa stanjem označenim bojom i položajem, bez tekstualnih oznaka. Pravila privatnosti i uvjeti korištenja su osvježeni s obzirom na nove funkcije, račun i tijesnu povezanost s portalom.

    Dostupnost

    Ažuriranje 3.5.0 je dostupno na Google Play i App Storeu. Prijave eventualnih problema i prijedloge šaljite na meteocentar@gmail.com.

  • Pitanja i odgovori

    Pitanja i odgovori

    1) Radar je nepregledan, što da radim?

    Po defaultu, uključeni su gotovo svi elementi prikaza analize radarske slike. Ako vam je prikaz nepregledan, molimo vas da idete u Postavke, otvorite sekciju Radar, i isključite sve elemente koje ne želite da budu prikazani.

    2) Na radarskom prikazu se slabo vidi podloga (obala, otoci, mjesta)

    Postavke, sekcija Radar, smanjiti “Neprozirnost jeke”.

    3) Zašto je vjerojatnost grmljavine nekad veća nego vjerojatnost kiše u istom trenutku?

    Vjerojatnost grmljavine je kalibrirana po standardu pojave munja unutar 40 kilometara od pojedine točke (otprilike udaljenost s koje jasno vidite munju i čujete grmljavinu). U uvjetima lokalnih pljuskova s grmljavinom, često je veća šansa da će se pojaviti takva situacija u vašoj okolici nego da će na vašoj lokaciji pasti kiša.

    4) Što su postotci prikazani na početnoj stranici u sekciji “Sutra” i u “Izgledima”?

    Vjerojatnost oborine.

    5) Što je CPA i TCPA u radaru?

    CPA = Closest Point of Approach – najmanja udaljenost na koju bi vam detektirana olujna ćelija došla, ako nastavi gibanje u istom smjeru. TCPA = Time to Closest Point of Approach – koliko je preostalo vremena do najbližeg prilaza ćelije

    6) Zašto su neki vektori olujnih ćelija crveni a ostali su crni?

    Crveni su oni kojima je proračunat CPA i TCPA na vašu lokaciju unutar postavljenih limita (konfigurabilno u Menu > Postavke obavijesti > Radarske obavijesti). Moguće je ugasiti opciju: Menu > Postavke > Radar > Visualno naglasi približavajuće oluje.

    7) Aplikacija šalje puno notifikacija, kako da to smanjim?

    Menu > Postavke obavijesti, konfigurirajte po želji tri grupe obavijesti (notifikacija).

    8) Aplikacija mi ne šalje nikakve obavijesti iako sam ih konfigurirao.

    Potrebno je dati dopuštenje aplikaciji (Notification permissions) za slanje obavijesti (sistemsko, u Android/iOS podešavanjima).

    9) Aplikacija je prekompleksna, ništa ne razumijem

    Cilj nam je napraviti profesionalni alat koji može pružiti sve potrebne meteo informacije, ali to je napravilo produkt dosta kompleksnim. Od verzije 3.5 postojat će “Osnovni” i “Pro” način rada, koje ćete birati po želji. U osnovnom, napredne funkcije, stručniji grafovi, itd. bit će skriveni, a ostat će vidljivo samo ono što razumiju svi.

    10) Odakle dolaze podaci?

    Prognozirani parametri: meteoapi.eu servis koji radi vrlo slično američkom sustavu National Blend of Models. Sustav je u vlasništvu i razvijen u potpunosti unutar Meteo centra. Radarski podaci dolaze od DHMZ. Podaci o munjama dolaze sa Meteosat MTG L1 satelita. Službena upozorenja o opasnom vremenu dolaze iz Meteoalarm servisa.

    11) Tablica mi se ne pomiče kroz dane na swipe potez, zašto?

    Ako je uključen veći broj kolona nego što stane u širinu ekrana, ova funkcija je onemogućena, a potez lijevo-desno vam pokazuje ostatak tablice koji ne stane na ekran. Dane tad možete mijenjati tipkama iznad tablice. Prikazane kolone možete birati: Menu > Postavke > Stupci.

    12) Kako da kupim Premium pretplatu?

    Molimo vas da sačekate da završi promotivni period, a tad: Menu > Premium, pa pratite upute.

    13) Koje su Premium funkcije?

    Napredna radarska analiza (vektori, nowcasting, proračuni gibanja…) i sistemske push notifikacije (radarske obavijesti o pribižavajućoj oluji i obavijesti prognoze po korisnički definiranim parametrima). Sve ostalo je besplatno.

    14) Koje područje pokriva aplikacija s podacima?

    36.6°N do 54.4°N zemljopisne širine i 2°W do 29°E zemljopisne dužine. Izvan tog područja aplikacija u ovom trenutku ne podržava prikaz prognoze. Dodatno na to, radarski podaci su pokriveni samo radarima DHMZ, ograničeni na područje 42.0°N do 46.9°N i 12.1°E do 20.5°E. Stvarna pokrivenost unutar područja zavisi o aktivnim radarima u nekom trenutku, na što nemamo utjecaj. Krajnji jugozapadni kut tog područja – nad Apeninima, izvan je dometa svih radara.

  • Meteotsunami 15. srpnja 2026.

    Meteotsunami 15. srpnja 2026.

    U srijedu poslijepodne, 15. srpnja, nad sjevernom se Italijom razvio superćelijski grmljavinski sustav koji je mjestimice nosio i tuču promjera do 8 cm, a navečer je prešao na sjeverni i dio srednjeg Jadrana uz postupno slabljenje. Uz orkanske udare vjetra do 32 m/s na Lošinju i u Istri, srušena stabla u Zadru i nekoliko nasukanih i prevrnutih plovila, oluja je za sobom ostavila i mnogo rjeđi događaj; meteotsunami.

    Upečatljive scene stigle su najprije iz Staroga Grada na Hvaru. Prema svjedočenjima prisutnih, oko 23 sata more se u svega nekoliko minuta izdiglo više od 30 cm, prelilo preko rive i prodrlo do prvih vrata kuća i konoba, a zatim se naglo spustilo na oko 60 cm ispod normalne razine, toliko da su brodice u luci dodirivale dno. Na Kornatima je, prema dostupnim snimkama, more nahrupilo u konobu punu gostiju; u kadrovima se vidi kako voda u samo minutu-dvije preplavljuje terasu do visine koljena. Sličnih je dojava, manjih razmjera, bilo duž obale od Istre do srednjodalmatinskih otoka.

    Klasičan tsunami nastaje kad potres, klizište ili erupcija naglo pomakne golemu masu vode. Meteotsunami s druge strane, pokreću brzi poremećaji atmosferskog tlaka i/ili vjetra koji prate olujne sustave. Rezultat je fizikalno slična pojava: val na otvorenom moru velike valne duljine, koji se dolaskom na plićinu ponaša jednako kao seizmički tsunami.

    Pojava nije nova ni bezimena: na Balearima je zovu rissaga, na Siciliji marrobbio, u Japanu abiki, a u našim mjestima koja je otprije poznaju – šćiga. Novo je samo to što posljednjih petnaestak godina, otkako su mreže mareografa (mjerača razine mora) dovoljno guste, a njihova mjerenja dovoljno česta, znamo precizno rekonstruirati kako nastaje.

    Najčešći okidač: nagli skok tlaka zraka

    More se ponaša poput goleme vage za tlak zraka iznad njega. Naime, kad tlak nad nekim područjem padne, more se ondje malo izdigne; kad poraste, more se spusti. To zovemo obrnutim barometarskim učinkom. Razina mora prilagođava se tako da težina vodenog stupca uravnoteži višak ili manjak težine zraka iznad njega. Iz te ravnoteže slijedi faktor pretvorbe: vertikalni pomak razine mora (amplituda) jednak je promjeni tlaka podijeljenoj s umnoškom gustoće morske vode i ubrzanja sile teže:

    Δη=Δpρg\Delta\eta = \frac{\Delta p}{\rho g}

    Uvrstimo li ρ ≈ 1025 kg/m³ i g ≈ 9,81 m/s², ispada da promjena tlaka od 1 hPa (100 Pa) pomakne razinu mora za otprilike 1 cm.

    Grmljavinski sustavi poput opisanog s početka teksta, “nose” sa sobom nagle poremećaje tlaka. Skok tlaka od nekoliko hektopaskala u svega desetak minuta, često u obliku atmosferskih težinskih valova (valova u zraku koji putuju uz olujni sustav), nije neuobičajen. Prema spomenutom faktoru pretvorbe od 1 cm po 1 hPa, takav bi skok, sam za sebe, mogao podići ili spustiti more za jedva nekoliko centimetara. Ipak, u Starom Gradu smo imali gotovo metar ukupnog raspona. Pa odakle onda ostatak?

    Ostatak dolazi iz rezonancije. I to cijelog lanca rezonancija koje se nadovezuju jedna na drugu. Nekoliko centimetara početnog poremećaja uvećava se u svakom koraku, a Jadran je stjecajem geografskih okolnosti, za svaki od tih koraka gotovo idealno “pogođen”. Da vidimo redom.

    Prvo pojačanje amplitude: Proudmanova rezonancija

    Dugi valovi u moru (to su oni čija je valna duljina mnogo veća od dubine) putuju brzinom koja ovisi samo o dubini i pritom vrijedi

    c=gHc = \sqrt{gH}

    gdje je c brzina propagacije vala u horizontalnom smjeru, g ubrzanje sile teže, a H dubina mora. Nad dnom dubokim 50 m takav se val giba brzinom od oko 22 m/s, dakle blizu 80 km/h.

    Sad pretpostavimo situaciju u kojoj atmosferski poremećaj u tlaku putuje nad morem točno tom istom brzinom. Val kojega je poremećaj stvorio uvijek je na istom mjestu relativno u odnosu na poremećaj tlaka, tj. putuju zajedno kilometar za kilometrom i atmosfera tim cijelim putem predaje energiju istom valnom brijegu. Val zato ne ostaje na svojih par centimetara, nego raste sa svakim prijeđenim kilometrom. Taj mehanizam matematički je opisao Joseph Proudman još daleke 1929., pa ga zovemo Proudmanova rezonancija.

    Ali zašto val pritom raste, umjesto da se uspostavi spomenuta ravnoteža 1 cm za 1 hPa? Mirujuća ciklona s, primjerice, 20 hPa nižim tlakom od okolice, izdigne more pod sobom za dvadesetak centimetara i na tome ostane. Konveksna površina mora pod ciklonom uravnoteži razliku tlaka i vertikalno gibanje prestane. Time prestaje i svaki daljnji prijenos energije, koliko god dugo ciklona stajala na istom mjestu. Slično se recimo ponaša opruga na koju djelujete stalnom silom; stlači se za određeni iznos i dalje miruje.

    Fizikalni koncept meteotsunamija; izvor: ADRIATIC METEOTSUNAMI CATALOGUE, PMF Split; https://projekti.pmfst.unist.hr/floods/meteotsunamis/

    Atmosferski poremećaj koji se giba brzinom i smjerom dugog vala, naprotiv, takvu ravnotežu nikada ne može postići. Budući da putuje točno “u korak” s valom, neprestano se nalazi nad istim dijelom valnog profila. Poremećaj pritišće površinu točno tamo gdje se ona i sama spušta valnim gibanjem, a rasterećuje je ondje gdje se diže. Sila je, dakle, trajno u fazi s brzinom površine, pa je rad u svakom trenutku pozitivan i doprinosi se zbrajaju koherentno. Amplituda vala raste linearno s prijeđenim putem. Ako se brzine razlikuju, poremećaj klizi po valu, energiju čas dodaje, čas oduzima, i amplifikacije nema. Zbog toga je poklapanje brzina (rezonancijski uvjet) presudno. Ovo forsirano rješenje ima amplitudu koja iznosi

    η∼ηstat1−U2/c2,ηstat=Δpρg\eta \sim \frac{\eta_{\mathrm{stat}}}{1 – U^{2}/c^{2}}, \qquad \eta_{\mathrm{stat}} = \frac{\Delta p}{\rho g}

    gdje je statička amplituda obrnuto-barometarski pomak razine za isti poremećaj tlaka (tj. onaj 1 cm / 1 hPa), U brzina poremećaja, a c brzina dugog vala. Za U → c amplituda divergira, a rast tada ograničavaju samo trenje i konačna duljina puta.

    Jadran je iznimno povoljno smješten za ove procese. Grmljavinski sustavi koji nam stižu iz Padske nizine tipično se premještaju brzinom od 20–30 m/s. Otvoreni srednji Jadran dubok je pretežno 50–100 m, što daje brzinu dugog vala od otprilike 22 do 31 m/s. Vrijednosti se, dakle, gotovo savršeno podudaraju. Oluja koja se iz sjeverne Italije giba na jugoistok preko Jadrana često putuje upravo onom brzinom kojom se ispod nje giba vodeni val kojeg je sama stvorila. Što je prijeđeni put dulji (a od Istre do Hvara ima preko 200 km mora), to je konačna amplituda vala veća.

    Drugo pojačanje amplitude: Plićina i efekt lijevka

    Kad tako pojačani val s otvorenog mora naiđe na plićinu pred obalom, vrijedi isto pravilo kao za svaki tsunami: brzina mu pada, a visina raste, jer se isti tok energije prenosi kroz sve plići stupac vode. Prema Greenovu zakonu amplituda pritom raste sa smanjenjem dubine kao

    H−1/4H^{-1/4}

    Obala u obliku sužavajućeg zaljeva (lijevka) taj učinak dodatno pojačava. Val koji uđe u uvalu koja se sužava ponaša se kao voda u lijevku, energija mu se koncentrira na sve manji poprečni presjek, pa amplituda dodatno raste.

    OK, ovo je bilo jednostavnije od Proudmanove rezonancije. No ako sad mislite da je fizikalna pozadina ovdje gotova, niste u pravu. Jer, imamo još jedan, izuzetno bitan efekt:

    Treće pojačanje amplitude: Seš i rezonancija uvale

    Posljednji i najvažniji korak događa se u samoj uvali. Svaka zatvorena ili poluzatvorena vodena masa (zaljev, luka, pa i kada u kojoj se kupate) ima svoj prirodni ritam njihanja. Gurnete li vodu u kadi, ona će se ljuljati naprijed-natrag točno određenim “taktom” koji ovisi o duljini i dubini kade. To stojno njihanje (stojni val!) u moru zovemo seš (franc. seiche). Prirodni period tog njihanja određuju dimenzije bazena: za uvalu otvorenu na jednom kraju iznosi približno

    T≈4LgHT \approx \frac{4L}{\sqrt{gH}}

    (Merianova formula), gdje je L duljina, a H prosječna dubina uvale.

    Primjerice, osnovni jadranski seš ima period od 21 sat; sjeverni Jadran ima svoj seš s periodom od 8,2 sata, seš Riječkog zaljeva ima period 2 sata, luka Ploče 30 minuta, Vela Luka 15 minuta, a seš luke Zadar (Jazine) ima period od 4 minute.

    Seš u luci Ploče, izvor: Mala Internet škola oceanografije, GFZ PMF-a Zagreb, http://skola.gfz.hr/d1_10.htm

    Sam po sebi seš nema neke preizražene efekte, iako ih mareografi bilježe svakodnevno. No, ova rezonancija bazena postaje “tempirana bomba” ako izvana stigne val čiji je period blizu prirodnog perioda uvale. Tada svaki novi valni brijeg potakne njihanje u točno odgovarajućem trenutku (zamislite npr. kao da ljuljačku gurate u pravom taktu, ne trebate gurati snažno već samo dobro pogoditi tajming). Amplituda tad raste iz njihaja u njihaj. Seš se iz neprimjetnog decimetarskog ljuljanja pretvori u meteotsunami, a more u nekoliko minuta preplavi rivu, pa se ubrzo povuče daleko ispod razine uobičajene oseke i tako ukrug.

    Upravo zato meteotsunami ne pogađa obalu ravnomjerno, nego se događa na uvijek karakterističnim mjestima. Najčešći je u dugačkim, uskim i plitkim uvalama, u pravilu otvorenim prema zapadu ili sjeverozapadu (smjeru nailaska najčešćih poremećaja), čiji prirodni period pada u raspon perioda dolaznih valova. Starogradski zaljev (duboko usječen u Hvar, dug, uzak i plitak, otvoren prema zapadu) udžbenički je primjer takve “ugođene” uvale, i zato se šćiga ondje pojavljuje uvijek iznova, dok u susjednim uvalama razina mora jedva zatitra.

    Meteotsunami nastaje kad se istodobno ispune tri uvjeta: skok tlaka koji se giba brzinom dugog vala (Proudmanov uvjet), dovoljno dug put pojačavanja nad morem odgovarajuće dubine i uvala čiji je prirodni period blizu perioda dolaznog vala. Svaki korak pojačava prethodni, a na Jadranu su ljeti nerijetko ispunjena sva tri.

    Od Vele Luke 1978. do danas

    Opisani događaj iz srpnja 2026. bio je razmjerno blag. Najsnažniji zabilježeni jadranski meteotsunami dogodio se 21. lipnja 1978. u Veloj Luci na Korčuli: toga je jutra more, bez ikakva nevremena na mjestu događaja, u luci osciliralo s rasponom koji je prema rekonstrukcijama dosezao oko 6 m, valovi su nosili brodove preko rive i prouzročili golemu štetu u mjestu. Desetljećima se govorilo o “plimnom valu”, a danas znamo da je i to bio meteotsunami, ekstremno pojačan opisanim slijedom idealno pogođenih rezonancija. Slične su, manje epizode od tada zabilježene diljem obale, a među mjestima koja se u literaturi ponavljaju su, uz Velu Luku, upravo Starogradski zaljev, Vrboska, Mali Ston, Rijeka dubrovačka, Ist, pokoje uvale na Kornatima, itd.

    Seš iz 1978. u Veloj Luci. Izvor: Anniversary of the Great Vela Luka flood, PMF Split, https://projekti.pmfst.unist.hr/SHExtreme/anniversary-of-the-great-vela-luka-flood/

    Zanimljivo je i da su meteotsunamiji često vezani upravo uz ovo doba godine. Analize jadranskih i sredozemnih događaja pokazuju da se velika većina jakih epizoda događa od lipnja do rujna, u vremenskim situacijama koje se gotovo uvijek javljaju s meteotsunamijima: jugozapadno visinsko strujanje koje preko Sredozemlja donosi topao i suh zrak u srednjim slojevima atmosfere, nestabilnost na visini koja rađa olujne sustave, i sloj zraka koji poput valovoda dopušta poremećajima tlaka da putuju stotinama kilometara bez slabljenja. U lipnju 2014., primjerice, ista je sinoptička situacija u nekoliko dana izazvala niz meteotsunamija od Baleara preko Jadrana do Crnog mora.

    Može li se meteotsunami prognozirati?

    Donekle da i s vremenom sve bolje. Sastojci recepta za meteotsunami su poznati: dan s izraženim jugozapadnim visinskim strujanjem, nestabilnost koja pogoduje razvoju organiziranih grmljavinskih sustava nad sjevernom Italijom ili Jadranom, i putanja tih sustava duž Jadrana. Kad se to troje složi, uvjeti za meteotsunami su većim dijelom prisutni i takve se situacije danas prepoznaju već u prognostičkim modelima. Ono što se zasad ne može reći je koja će konkretna uvala i u kojoj mjeri stradati. To naime ovisi o detaljima (točnoj brzini i smjeru pojedine olujne ćelije, obliku skoka tlaka, fazi u kojoj val uđe u uvalu), a koji su na granici ili ispod razlučivosti današnjih modela te više u sferi pseudoslučajnosti nego determinizma.

    Zato se razvijaju namjenski sustavi upozorenja koji uz modele koriste i mreže mikrobarografa (osjetljivih mjerača tlaka koji hvataju upravo one skokove od nekoliko hektopaskala) te brzih mareografa duž obale. Kad instrumenti u Istri registriraju karakterističan poremećaj koji putuje prema jugoistoku, srednjodalmatinske uvale dobivaju sat do dva vremenske prednosti. Hrvatska je, zahvaljujući splitskim oceanografima (Vilibić, Šepić, i drugi) čija istraživanja ove teme pripadaju samom svjetskom vrhu, među pionirima takvog pristupa.

    Ivan Toman

  • Klimatologija kratkotrajnih ekstrema oborine u Hrvatskoj

    Klimatologija kratkotrajnih ekstrema oborine u Hrvatskoj

    12. rujna 2012. nad Rijekom je u samo jednom satu palo 85,3 mm kiše — gotovo mjesečna količina. 8. listopada 2020. u Senju je u tri sata izmjereno 177,9 mm, a rekord i danas drži Zadar, gdje je 10. rujna 1986. u šest sati palo nevjerojatnih 251,7 mm. Zadar je ponovo bio “žarište”, 2017. godine i to 11. rujna kad je tijekom 24 sata palo 285 mm kiše, a u susjednom Zemuniku čak 325 mm. Sati su to u kojima se ulice pretvaraju u rijeke kojima mogu ploviti čamci, podvožnjaci i podzemne garaže u duboke bazene, a potoci koji većinu godine jedva teku nabujaju do razine mostova.

    Dosad je, ovakva vrsta ekstremne kiše u Hrvatskoj bila slabo istražena. Klimatolozi su desetljećima pomno pratili dnevne količine oborine, no ono što se događa unutar dana — u pojedinom satu ili u nekoliko sati — ostajalo je u sjeni, jer traži rijetke i skupe instrumente koji kišu bilježe iz minute u minutu. Novi rad troje hrvatskih znanstvenika prvi put popunjava tu prazninu na nacionalnoj razini.

    Za poljoprivredu ili vodne zalihe presudno je koliko kiše padne tijekom dana, mjeseca ili sezone. Ali za poplave, gradsku odvodnju i sigurnost prometa mjerodavan je puno kraći vremenski prozor. Klizište se pokreće, a kanalizacija preljeva kad intenzitet oborine – količina po jedinici vremena – nakratko probije neki prag, bez obzira na to koliko je kiše palo u ostatku dana.

    Zato meteorolozi razlikuju subdnevne (kraće od jednog dana) oborinske ekstreme, a rad ih promatra na trima trajanjima: jednosatnom, trosatnom i šestosatnom. Fizikalna pozadina je jednostavna, ali nemilosrdna; topliji zrak može zadržati više vodene pare, i to otprilike 7 % više za svaki °C porasta temperature (tzv. Clausius–Clapeyronova relacija). Kod najkraćih, konvektivnih pljuskova taj se odnos ponekad i udvostruči, pa se s klimatskim zagrijavanjem najviše mijenjaju upravo te najsnažnije, najkraće “provale” kiše, one koje izmiču dnevnoj statistici, ali stvaraju potoke i jezera gdje ih ne želimo.

    Automatski kišomjeri s finom vremenskom rezolucijom

    Rad Starčevič, Cindrić Kalin i Pasarić iz 2026. se oslanja na mrežu od 54 ombrografske postaje (automatski kišomjeri koji neprekidno bilježe količinu i trajanje oborine) Državnoga hidrometeorološkog zavoda, s podatcima u satnom koraku za razdoblje 1981.–2020. Godina 1981. odabrana je kao početak jer od tada većina postaja ima ujednačeno, kontinuirano mjerenje; stariji zapisi, osobito u hladnijem dijelu godine na kontinentu, bili su puni praznina jer ombrografi tada još nisu imali grijače koji sprječavaju zamrzavanje.

    Iz tih zapisa autori računaju čitav niz pokazatelja: godišnje i sezonske maksimume, doprinos najjačeg sata ukupnoj dnevnoj kiši, učestalost sati iznad zadanih pragova, trajanje neprekidnih kišnih razdoblja i razdiobu kiše kroz dan. Za detaljan prikaz izdvojeno je osam postaja koje predstavljaju glavne klimatske regije: Zagreb-Maksimir i Osijek za nizinsko kopno, Abrami za istarsko zaleđe, Gospić za gorje, Rijeka za sjeverni Jadran, Zadar i Split-Marjan za srednji te Dubrovnik za južni Jadran.

    Kišomjerne postaje u Hrvatskoj; za detaljnu analizu uzete su one s kvadratnim markerima. Izvor: Starčević, Cindrić Kalin i Pasarić (2026).

    Trendovi nisu procijenjeni klasičnim testom značajnosti, nego Bayesovskim pristupom (statistička metoda koja umjesto jednog broja daje cijelu razdiobu vjerojatnih vrijednosti trenda). Umjesto krutog odgovora “je li trend značajan”, ovaj pristup daje vjerojatnost smjera, tj. koliki je udio vjerojatne raspodjele iznad, a koliki ispod nule. Za postaju u Dubrovniku, primjerice, čak 98,4 % procijenjene raspodjele trenda jednosatnih maksimuma leži iznad nule, što je snažan dokaz da satni pljuskovi ondje jačaju.

    Dva različita mehanizma stvaranja ekstremne kiše

    Hrvatsku se može podijeliti u barem dvije regije prema klimatologiji ekstremnih oborina. Kako Hrvatska leži na prijelazu između srednjoeuropskog kopna, Alpa i Mediterana, taj se prijelaz jasno ocrtava i u oborinskim uvjetima.

    Na kopnu su najjači ljetni kratkotrajni pljuskovi i pokreće ih konvekcija (uzdizanje pregrijanog, vlažnog zraka koje stvara pljuskovite oblake i grmljavinu). Prosječni godišnji jednosatni maksimum na kopnu kreće se između 17 i 24 mm, dok u gorju i uz Jadran doseže i do 37 mm. Trosatni i šestosatni maksimumi u prosjeku su viši od jednosatnog za oko 42 %, odnosno 73 %, što znači da najveće štete nanese onaj prvi, najžešći sat.

    Uz Jadran i u gorju priča je drukčija. Ondje su ekstremi u pravilu jači i češći, a vrhunac im nije u srcu ljeta nego u ranu jesen, što je obrazac tipičan za mediteransku klimu, gdje toplo more još dugo nakon ljeta “hrani” snažne pljuskove. Sjeverni Jadran, tj. šire područje Rijeke, autori uz pozivanje na europske analize izdvajaju kao regiju s najčešćom ljetnom konvektivnom oborinom u Europi, dok istočna obala Jadrana spada među europska područja najsklonija velikim konvektivnim akumulacijama kiše.

    Posebno je poučan pokazatelj koliko dnevne kiše padne u samo jednom, najjačem satu. Na kopnu taj udio doseže 43 do 72 % — što otkriva da su ondje ekstremi često izolirani, kratki izljevi. Uz obalu je taj udio manji, jer se kiša raspoređuje na dulje i strukturiranije oluje povezane s jadranskim ciklonama. Ista se logika vidi i u vremenu pojavljivanja: Satni maksimumi kiše najčešće padaju oko ponoći, no ljeti se na kopnu pomiču u poslijepodne, dok se uz obalu i na otocima drže noći i ranoga jutra. Isti ritam prati i pojava grmljavine.

    Poslijepodnevni kopneni vrhunac odgovara konvekciji koju pokreće zagrijavanje tla, dok noćni i jutarnji vrhunci uz obalu odražavaju obalnu cirkulaciju (izmjenu morskog i kopnenog povjetarca, koji noću potiskuje vlažan zrak prema pučini i ondje aktivira pljuskove). Drugim riječima, isti tip nestabilnosti koji stvara grmljavinsku aktivnost stvara i kratkotrajne oborinske ekstreme, samo što ga kopno i more aktiviraju u različito doba dana.

    Kakvi su trendovi?

    Drugi, važniji dio rada tiče se promjene kroz četiri desetljeća. Ovdje je najčvršći, prostorno najdosljedniji rezultat porast broja kišnih sati (ukupnog broja sati s mjerljivom kišom) — on raste na čak 95 % postaja, u gotovo svim godišnjim dobima i regijama. Uz to na većini postaja jačaju i sami maksimumi kratkotrajne kiše. Zemlja, ukratko, postaje sve „kišnija na sate”.

    Ispod te opće slike krije se regionalni obrat u strukturi kiše. Na kopnu se kiša sve više razbija na isprekidane nalete: prosječno trajanje neprekidnih kišnih razdoblja skraćuje se na oko dvije trećine postaja, ali povremeno se jave vrlo dugi i intenzivni događaji. Najduže zabilježeno kišno razdoblje produljilo se na čak 86 % postaja. Uz sjeverni Jadran, osobito u Istri, obrazac je suprotan i vrlo uvjerljiv: raste i jačina i trajanje kišnih razdoblja, prema sve postojanijim, dugotrajnijim vlažnim epizodama.

    Sezonski, najsnažniji oborinski porasti pripadaju jeseni, i to na zapadnom kopnu te sjevernom i srednjem Jadranu, gdje jesenski maksimumi rastu i do oko 20–25 % po desetljeću. Ljeto je, naprotiv, mjesto najveće nesigurnosti: na istočnom kopnu i u gorju prevladavaju negativne ili nejasne tendencije, pa autori ondje ostavljaju otvoreno pitanje umjesto postavljanja čvrstih zaključaka.

    Sumirano, “potpis” je sljedeći: sjeverni Jadran ide prema češćoj, jačoj i trajnijoj kiši, kopno prema oborini koja je sve više „sve ili ništa” — dulja suha razdoblja isprekidana oštrijim pljuskovima, a gorje i istočno kopno šalju izmiješane, mjestimično i suprotne signale, što obično znači da za sad nema veće, jasne klimatološke promjene analiziranog parametra.

    Uklapa li se to u ono što dosad znamo o promjeni klime regije?

    Uklapa. Nalazi su u skladu s regionalnim klimatskim projekcijama za ovo područje, koje predviđaju robusno pojačanje ekstremne oborine, osobito u jesen i zimu nad nizinama i Jadranom. Poklapaju se i sa širom europskom klimatologijom obilne konvektivne kiše: ljetni maksimum nad kopnom i jesenski pomak prema Mediteranu, Jadranu i Jonskom moru posljedica su toga što toplo more u drugoj polovici godine dodatno “hrani” duboku konvekciju uz razvedenu, orografski složenu obalu.

    Reference i litaratura

    1. Starčević, A., Cindrić Kalin, K. & Pasarić, Z. (2026). Climatology and Trends of Sub-Daily Precipitation Extremes in Croatia. International Journal of Climatology 0:e70463. https://doi.org/10.1002/joc.70463 (otvoreni pristup)
    2. Cindrić Kalin, K. et al. (2025). Sub-Daily Rainfall Extremes in Croatia: A Basis for Improved Warning Thresholds. Theoretical and Applied Climatology 156, 570. https://doi.org/10.1007/s00704-025-05809-0
    3. Lombardo, K. & Bitting, M. (2024). A Climatology of Convective Precipitation Over Europe. Monthly Weather Review 152, 1555–1571. https://doi.org/10.1175/MWR-D-23-0156.1
    4. Nimac, I. et al. (2022). The Analysis of the Summer 2020 Urban Flood in Zagreb From a Hydro-Meteorological Point of View. Natural Hazards 112, 873–897. https://doi.org/10.1007/s11069-022-05210-4
    5. Ivušić, S., Güttler, I. & Horvath, K. (2024). Overview of Mean and Extreme Precipitation Climate Changes Across the Dinaric Alps in the Latest EURO-CORDEX Ensemble. Climate Dynamics 62, 10785–10815. https://doi.org/10.1007/s00382-024-07476-9
    6. Fowler, H. J. et al. (2021). Anthropogenic Intensification of Short-Duration Rainfall Extremes. Nature Reviews Earth & Environment 2, 107–122. https://doi.org/10.1038/s43017-020-00128-6
    7. Whitford, A. C. et al. (2023). A Gauge-Based Sub-Daily Extreme Rainfall Climatology for Western Europe. Weather and Climate Extremes 41, 100585. https://doi.org/10.1016/j.wace.2023.100585
    8. Blenkinsop, S. et al. (2018). The INTENSE Project: Using Observations and Models to Understand the Past, Present and Future of Sub-Daily Rainfall Extremes. Advances in Science and Research 15, 117–126. https://doi.org/10.5194/asr-15-117-2018
    9. Gajić-Čapka, M., Cindrić, K. & Pasarić, Z. (2015). Trends in Precipitation Indices in Croatia, 1961–2010. Theoretical and Applied Climatology 121, 167–177. https://doi.org/10.1007/s00704-014-1217-9

    Ivan Toman

  • Prilagođene obavijesti

    Prilagođene obavijesti

    Meteocentar je i ranije imao ovu Premium mogućnost ali je od verzije 3.3 značajno unaprijeđena. Ova blog objava pojašnjava što vam funkcija donosi, kako radi i kako ju ispravno konfigurirati.

    Prilagođene obavijesti je Premium funkcija koja aplikaciji omogućuje da automatski provjerava je li se u prognozi za sljedeće dane pojavila vrijednost meteorološkog parametra prema vašim definiranim kriterijima. Zašto bi vam ovo trebalo, pojasnit ćemo na primjeru. Zamislimo da imate barku na vezu. Želite biti obaviješteni kad prognoza za vaš vez kaže da će sljedećih dana udari vjetra prijeći 14 metara u sekundi kako bi mogli na vrijeme prebaciti barku na sigurnije mjesto? Nema problema! Ili, zanima vas kad vjerojatnost za grmljavinu u prognozi prijeđe 50%, pa da budete spremni isplanirati storm chase? Nema problema! Zanima vas unaprijed da vas aplikacija obavijesti kad se očekuje snijeg na Sljemenu? Nema problema!

    Evo kako konfigurirati ovu uslugu u Meteocentru. Naravno, treba vam Premium pretplata, no do kraja srpnja ona je svima promotivno uključena pa možete isprobati besplatno kako funkcija radi. Prvi korak je dodavanje lokacije koju želite pratiti u Spremljene lokacije, na Početnoj strani aplikacije, kako prikazuje sljedeća slika. Uzet ćemo za primjer Malinsku i postavljanje uvjeta da nas aplikacija obavijesti kad prognozirana temperatura na toj lokaciji bude viša od 30°C.

    Kad ste dodali lokaciju na popis praćenih, sljedeći korak je kroz tzv. “hamburger menu” – tri crtice u gornjem lijevom kutu, otvoriti Menu i tamo odabrati “Prilagođene obavijesti” (od v3.4.2: Postavke obavijesti > Obavijesti prognoze). To vas vodi na konfiguracijsku formu za ovu funkciju, gdje su izlistane vaše Spremljene lokacije; vidi sljedeću sliku.

    Ovdje birate lokaciju za koju želite uključiti opciju. Na primjeru na slici, za Veliki Alan već je ranije postavljena opcija za obavijest kad se u prognozi pojavi vjerojatnost snijega veća od 5% na toj lokaciji, a u kartici tog unosa vidimo i da aplikacija još nije dojavila da je zadovoljen taj uvjet (“Još nije aktivirano”). Za konfiguraciju našeg primjera (Malinska, temperatura viša od 30°C), biramo pod Lokacija: Malinska, pod Mjera: Temperatura, pod Uvjet: > i pod Vrijednost 30 °C. Kliknemo Spremi. Sad će popis konfiguriranih obavijesti izgledati ovako:

    To je to! Sad samo treba čekati da se u prognozi pojavi taj kriterij kao zadovoljen i vi ćete dobiti obavijest (sistemsku notifikaciju). Sustav provjerava prognoze prema vašim postavljenim uvjetima, svakih pola sata, 24h/dan.

    Kad sustav nađe da je postavljen uvjet zadovoljen, stiže obavijest:

    U samoj aplikaciji postoji i stranica sa svim obavijestima (pažnja: prije verzije 3.3 ova stranica nije radila potpuno ispravno, pa vas zbog korisničkog iskustva molimo da ažurirate vašu aplikaciju ako namjeravate koristiti ovu funkciju). Do popisa aktivnih obavijesti dolazite kroz “hamburger menu” > Obavijesti. Primljene/aktivne obavijesti tamo izgledaju ovako:

    One tamo ostaju dok je uvjet u prognozi zadovoljen. Kad to više nije slučaj, unos se briše iz tog popisa. Inače, u “hamburger menu” > Prilagođene obavijesti (od v3.4.2: Postavke obavijesti > Obavijesti prognoze), možete uključiti i opciju “Dnevni podsjetnik”, koja će vam slati novu notifikaciju svako jutro oko 8 sati, dok god je uvjet u prognozi zadovoljen. Inače, ako je to isključeno, jednom poslana notifikacija neće se ponavljati, a novu za isti unos ćete dobiti samo nakon “resetiranja” kriterija – tj. onda kad je kriterij prestao biti aktivan, pa se kasnije ponovo aktivira (npr. došao je hladniji period s temperaturama ispod 30°C, što je izbrisalo obavijest s popisa aktivnih, a zatim je novo zatopljenje ponovo aktiviralo isti uvjet).

    Treba napomenuti da se uvjeti u prognozi provjeravaju kroz horizont prognoze do sljedeća 72 sata, kako bi se zadržala što veća točnost obavještavanja. Naravno, što je horizont prognoze dulji to je pouzdanost sve manja, pa ovo ograničenja značajno smanjuje “šum” zbog nepouzdanosti duljih horizonta, posebice kad su u pitanju postavljeni kriteriji vezani uz grmljavinu, vjerojatnost snijega u graničnim temperaturnim uvjetima itd. Zadnja napomena se odnosi na situacije kad se kriterij značajno premaši. Naime, kako je već spomenuto, sustav u načelu neće ponavljati notifikacije za postavljen kriterij dok je on aktivan (osim ako nije uključen jutarnji podsjetnik), no u slučaju značajnije promjene ipak hoće. Na primjer, ako se detektira povećanje brzine vjetra za više od 15% u odnosu na prethodno prijavljenu vrijednost, sustav će poslati novu notifikaciju. Slično vrijedi i za druge varijable, s drugačijim pragovima promjene.

  • Radarske push notifikacije za nevrijeme

    Radarske push notifikacije za nevrijeme

    Od verzije aplikacije 3.2.0, možete primati push notifikacije kad se prema nekoj od praćenih lokacija po vašem odabiru putem radara detektira približavanje nevremena. Ova opcija je Premium funkcija, ali tijekom promotivnog razdoblja do kraja srpnja može ju koristiti svatko. Evo kako konfigurirati aplikaciju da vas obavijesti push notifikacijom o nadolazećoj oluji.

    1. korak je stavljanje lokacija koje želite pratiti na listu Spremljenih lokacija. Njih možete spremiti do 10 pojedinačnih, i to se obavlja na Početnoj stranici, pri dnu, odmah iznad pretpregleda Bloga, koristeći dugme u obliku znaka plus (+). Primjer postavljenih lokacija Supetar i Milna među Spremljene, je na sljedećoj slici:

    Samo spremanje lokacija na ovu listu vam omogućuje mnogo više od notifikacija za oluju; služi kao pretpregled za sljedećih 6 sati na početnoj strani, ali i kao jednostavan prečac za rekonfiguriranje cijele aplikacije na tu lokaciju (umjesto da svaki put koristite tražilicu kad želite provjeriti prognozu za vaša omiljena mjesta). Međutim, ove Spremljene lokacije imaju i malo “skrivenu” funkciju koja služi upravo za radarsko obavještavanje o približavajućoj oluji. Da bi dobili push notifikaciju za neku od spremljenih lokacija (ili sve – po želji), trebate korak broj 2.

    Idite u Postavke aplikacije (“hamburger menu” – tri crtice u gornjem lijevom kutu), zatim Postavke, pa se spustite dolje do sekcije “Obavijesti o nevremenu”. Taj dio prebacite na “Uklj.” čime aktivirate globalno ovaj tip radarskih push notifikacija, a zatim ispod imate popis vaših spremljenih lokacija s Početne strane!

    Tu birate za koje od njih želite push notifikaciju onda kad se radarom detektira približavanje nevremena prema njoj! Kad uključite koje želite, onda imate još i korak 3 koji nije obavezan, ovo je dosad dovoljno da vam počnu stizati notifikacije! U primjeru na slici ispod, stizat će notifikacije za Milnu, ali za Supetar i Split neće.

    Na istom screenshotu malo iznad vidite sekciju za konfiguraciju radara (otvorite ju ako je zatvorena). Unutar nje imate dva podešavanja o kojima vam ovisi kad ćete dobiti ovu notifikaciju. Udaljenost obavijesti (CPA – Closest Point of Approach) je najmanja očekivana udaljenost oluje od vaše lokacije. Drugim riječima, ako ste ovdje odabrali 50 km kao na primjeru na gornjoj slici, vi ćete dobiti notifikaciju samo onda kad geometrijski proračun pokaže da će vam se oluja približiti na manje od 50 km od vaše spremljene/praćene lokacije. No to nije jedini uvjet da stigne poruka; ona će stići tek onda kad uz taj prvi, ispunjen i drugi uvjet – Vrijeme obavijesti (TCPA – Time to Closest Point of Approach). U gornjem primjeru, notifikacija će stići za sve oluje čij geometrijski proračun gibanja pokaže da će se približiti na manje od 50 km od vaše odabrane lokacije i to unutar 120 minuta od aktualnog trenutka.

    Na kraju važna napomena – ova funkcija radi samo u području radarske pokrivenosti DHMZ radarima koji su u tom trenutku u funkciji te pod uvjetom da se podaci ispravno šalju u međunarodnu razmjenu. Stoga, nemojte se potpuno pouzdavati u nju; osim o našem serveru koji obrađuje radarske podatke, ovisi i o nizu drugih elemenata na koje nemamo utjecaj.

    Nadamo se da vam je ovaj mali vodič za konfiguraciju opcije pomogao te da će vam ona biti od koristi!

    Vaš razvojni tim