Nova mala revolucija u prognoziranju vremena: NOAA uvodi novu generaciju umjetne inteligencije

Američka meteorološka služba NOAA pokrenula je 17. prosinca 2025. godine tri nova operativna modela za globalnu prognozu vremena temeljena na umjetnoj inteligenciji, označivši tako jednu od važnijih prekretnica u povijesti numeričkog prognoziranja.

Prognoziranje vremena oduvijek je bilo jedno od najizazovnijih područja znanosti. Atmosfera je kaotičan sustav u kojem sitne promjene početnih uvjeta mogu dovesti do dramatično različitih ishoda — fenomen poznat kao “učinak leptira”. Desetljećima su meteorolozi gradili sve složenije fizikalne modele koji numerički rješavaju jednadžbe dinamike fluida, pokušavajući predvidjeti buduće stanje atmosfere. No računalna zahtjevnost takvih simulacija je golemna: najnapredniji globalni modeli zahtijevaju superračunala koja troše megavate električne energije i satima računaju svaku prognozu.

Sve se to počelo postupno mijenjati posljednjih godina pojavom strojnog učenja u meteorologiji. Tvrtke poput Googlea, Nvidije i Huaweija razvile su modele koji su pokazali da umjetna inteligencija može naučiti obrasce ponašanja atmosfere izravno iz podataka, bez potrebe za eksplicitnim rješavanjem fizikalnih jednadžbi. Rezultati su pomalo iznenadili znanstvenu zajednicu: ti su modeli postizali točnost usporedivu ili u nekim uvjetima čak bolju od tradicionalnih sustava, a što je najvažnije, prognoze su proizvodili u minutama umjesto u satima.

Nova trijada AI modela

NOAA je sada službeno uvela tri nova sustava u operativnu uporabu. Njihov razvoj proizašao je iz projekta EAGLE (Experimental AI Global and Limited-area Ensemble forecast system), zajedničke inicijative koja okuplja NOAA-ine laboratorije za istraživanje oceana i atmosfere, Nacionalnu meteorološku službu te Centar za inovacije u predviđanju Zemljinog sustava.

AIGFS — Brži i učinkovitiji od prethodnika

Prvi član nove obitelji jest AIGFS (Artificial Intelligence Global Forecast System), AI inačica poznatog američkog globalnog modela GFS. Ovaj sustav koristi grafičke neuronske mreže za generiranje šesnaestodnevnih prognoza, a njegova je najupečatljivija karakteristika nevjerojatna učinkovitost: jedna prognoza troši tek 0,3 posto računalnih resursa potrebnih klasičnom GFS-u i završava za približno četrdeset minuta. Za usporedbu, tradicionalni GFS zahtijeva sate računanja na superračunalima.

No brzina nije jedina prednost. AIGFS pokazuje poboljšanu vještinu u prognozi velikih atmosferskih obrazaca, a osobito se ističe u praćenju tropskih ciklona — njegovi prognostički tragovi oluja na duljim vremenskim skalama preciznije pogađaju stvarnu putanju nego što to čini tradicionalni model. Ipak, prva verzija ima i slabosti: procjene intenziteta uragana trenutačno zaostaju za klasičnim pristupom, što razvojni tim planira ispraviti u budućim verzijama.

AIGEFS — Raspon mogućih ishoda

Druga komponenta, AIGEFS (Artificial Intelligence Global Ensemble Forecast System), donosi ono što meteorolozi nazivaju ansamblskim pristupom. Umjesto jedne determinističke prognoze, ovaj sustav generira trideset i jedan član ansambla — trideset i jednu moguću verziju budućeg razvoja vremena temeljenu na malo različitim početnim uvjetima simulacije. Takav pristup prognosticima daje uvid u nesigurnost prognoze i raspon mogućih scenarija.

AIGEFS troši samo devet posto računalnih resursa klasičnog ansamblskog sustava GEFS, a pokazuje usporedivu vještinu prognoze s dodatkom koji nije zanemariv: predvidljivost se proteže za dodatnih osamnaest do dvadeset četiri sata u odnosu na tradicionalni pristup. U svijetu meteorologije, gdje svaki dodatni sat točne prognoze može značiti spašene živote i imovinu, to je značajan napredak.

HGEFS — Hibridni “veleansambl”

Treći i najinventivniji član nove postave jest HGEFS (Hybrid Global Ensemble Forecast System). NOAA ovdje čini nešto što dosad nijedan operativni centar nije pokušao: spaja trideset i jedan član fizikalnog ansambla GEFS s trideset i jednim članom AI ansambla AIGEFS u jedinstven “veleansambl” od šezdeset dva člana.

Zašto je to važno? Svaki član ansambla predstavlja jedan mogući razvoj stanja atmosfere, a više članova daje bolju procjenu nesigurnosti. No ključ je u tome što dva sustava — jedan temeljen na fizici, drugi na strojnom učenju — griješe na različite načine. Kombiniranjem oba pristupa dobiva se robusniji skup prognoza koji bolje predstavlja pravu nesigurnost budućeg vremena. Ova metodika je inače slična onome što radi Meteo centar za svoju mobilnu aplikaciju – korištenjem različitih tipova meteoroloških modela za izračun konačne prognoze (uz razliku da u Meteo centru – još – ne koristimo AI modele za ulazne setove podataka). Početna testiranja pokazuju da HGEFS dosljedno nadmašuje i čisti AI ansambl i čisti fizikalni ansambl u većini verifikacijskih metrika.

Na ramenima divova: GraphCast kao temelj

NOAA-ini novi modeli nisu nastali “u vakuumu”. Kao polazišnu točku, tim je uzeo GraphCast — model koji je Google DeepMind predstavio krajem 2023. godine i koji je tada izazvao val iznenađenja u meteorološkoj zajednici. GraphCast koristi grafičke neuronske mreže za učenje vremenskih obrazaca iz gotovo četiri desetljeća povijesnih podataka, pretvarajući ogroman arhiv prošlih atmosferskih stanja u predvidljivu funkciju koja mapira sadašnje stanje u buduće.

No NOAA nije jednostavno preuzela gotov model. Znanstvenici su GraphCast dodatno trenirali koristeći podatke iz vlastitog sustava za asimilaciju podataka GDAS te ERA5 reanalizu Europskog centra za srednjoročnu prognozu ECMWF. Taj postupak finog podešavanja poboljšao je performanse modela, osobito kada se inicijalizira operativnim podacima GFS-a. Rezultat je sustav prilagođen američkim operativnim potrebama, a ne samo akademska demonstracija mogućnosti.

Globalna utrka u AI meteorologiji

NOAA nije jedina organizacija koja ulazi u novo doba. Europski centar za srednjoročnu prognozu ECMWF — dugo smatran zlatnim standardom globalnog prognoziranja — u veljači 2025. pustio je u rad svoj AI sustav AIFS (Artificial Intelligence Forecasting System). ECMWF-ov model koristi tisuću puta manje energije od tradicionalnog sustava IFS, a pokazuje poboljšanja do dvadeset posto u praćenju tropskih ciklona.

Europljani su također razvili Anemoi — otvoreni softverski okvir za razvoj AI modela u meteorologiji, koji sada postaje temelj za suradnju među europskim nacionalnim službama. Njemačka meteorološka služba DWD, francuski Météo-France i norveški MET rade na vlastitim regionalnim AI modelima, a svi koriste zajedničku infrastrukturu i dijele znanje.

Prednosti i ograničenja novog pristupa

AI modeli nude nekoliko neprijepornih prednosti. Brzina izrade prognoze dramatično se skraćuje, omogućujući češće osvježavanje a time i bržu reakciju na razvoj opasnih situacija. Energetska učinkovitost je revolucionarna — u doba kada računalni centri troše sve više električne energije, smanjenje potrošnje za dva do tri reda veličine nije zanemarivo. Operativna otpornost raste jer se prognoze mogu proizvesti na skromnijoj hardverskoj infrastrukturi.

No postoje i ograničenja koja valja imati na umu. AI modeli uče iz prošlih podataka, što znači da mogu imati poteškoća s događajima koji nemaju povijesnih analogija — primjerice s ekstremima koji nadilaze sve dosad zabilježeno. Fizikalni modeli eksplicitno rješavaju zakone termodinamike i dinamike fluida; oni “razumiju” zašto se atmosfera ponaša kako se ponaša. AI modeli te zakone ne poznaju izravno — oni su naučili obrasce koji se podudaraju s tim zakonima, ali mogu pogriješiti na načine koje fizikalni modeli ne bi pogriješili.

Upravo zato NOAA-in hibridni pristup ima smisla. Umjesto ideje da se potpuno napusti fizikalne modele, agencija kombinira najbolje od oba svijeta. Fizikalni modeli pružaju temeljno razumijevanje i pouzdanost u rubnim slučajevima; AI modeli donose brzinu, učinkovitost i sposobnost prepoznavanja suptilnih obrazaca koje čovjek možda nikad ne bi eksplicitno kodirao.

Što donosi budućnost?

Ovo je tek početak. NOAA planira proširiti projekt EAGLE regionalnim modelima visoke razlučivosti, uključujući AI verziju popularnog HRRR sustava za kratkoročnu prognozu nad kontinentalnim Sjedinjenim Državama. Razvijaju se i AI komponente za predviđanje oceanskih i ledenih uvjeta, što će omogućiti potpunije modeliranje Zemljinog klimatskog sustava.

Možda je najuzbudljivija vizija ona koju su europski kolege nazvali “demokratizacijom prognoza”. AI modeli su toliko učinkoviti da bi ih u skoroj budućnosti bilo moguće pokretati na osobnim računalima. To bi moglo transformirati pristup meteorološkim informacijama, omogućujući istraživačima, malim tvrtkama i čak entuzijastima pristup sofisticiranim prognozama koje su dosad bile rezervirane za velike nacionalne službe.

No s tom moći dolazi i odgovornost. Florian Pappenberger, direktor prognoza u ECMWF-u, upozorava da nacionalne meteorološke službe moraju preuzeti vodstvo u osiguravanju da se ova revolucija strojnog učenja koristi za dobrobit i sigurnost društva. Pouzdanost informacija, transparentnost metoda i jasna komunikacija nesigurnosti postaju važniji nego ikad.

Za krajnje korisnike — od komercijalnih zrakoplova do poljoprivrednika, od gradskih službi za upravljanje krizama do vikend planinarenja — to znači točnije prognoze isporučene brže i jeftinije. Za meteorološku zajednicu, to je poziv na prilagodbu, učenje i suradnju. A za sve nas koji živimo na ovom planetu nestalnog vremena i promjenjive klime, to je razlog za umjereni optimizam: možda nećemo moći zaustaviti oluju, ali sve smo bliži tome da je predvidimo na vrijeme.

Ivan Toman

U pomorskom svijetu poznata je poslovica “mirno more ne čini mornara”. Koliko ima istine u tome, pokušati ćemo usporediti s potonućem i tragedijom poljskog ro-ro trajekta Jan Heweliusz, koji je nizom nesretnih događaja za vrijeme orkanskog nevremena na dno zapadnog Baltika odvukao 55 putnika i članova posade, a njih samo devet uspjelo se spasiti iz podivljalog mora.

Trajekt Jan Heweliusz izgrađen je u Norveškoj tijekom 1977 godine, bio je dug 126 m, širine 17 m, tonaže 3.015 BRT-a, i nosivosti 2035 tona. Razvijao je brzinu do 16 čvorova, a pokretala su ga četiri Sulzer 10AL25/30 motora i imao je 7400 KS ukupno. Bio je u vlasništvu poljske brodarske kompanije Polish Ocean Lines. Sama kompanija je u to tranzitno vrijeme 1993. godine još uvijek bila u većinskom vlasništvu države. Bio je namijenjen isključivo za prijevoz kamiona i željezničkih vagona na relaciji iz poljske luke Swinojuscie do luke Ystad u Švedskoj. Udaljenost između ove dvije luke iznosila je približno 90 milja i Jan Heweliusz bi je preplovio za 6-7 sati ovisno o vremenu i opterećenosti.

Usprkos svemu, trajekt je pratila vrlo loša reputacija, od njegovih maritimnih sposobnosti do niza nezgoda koje je doživio za vrijeme plovidbi. Bilo je problema sa stabilnosti, držanjem kursa, zanošenja, naginjanja, mogućnosti prevrtanja, pa i nekoliko sudara s ribaricama koje bi mu se našle na putu, čak i s danskim trajektom. Godine 1986 zbog greške na instalacijama na gornjoj palubi izbio je veći požar. Srećom bez ozljeđenih i žrtava, ali neobičnom odlukom vlasnika kako bi zataškao nesreću, naređeno je da se nagorena paluba stabilizira s 80 tona izljevenog betona. Ovo ne samo da nije stabiliziralo brod, već ga je dodatno destabiliziralo i podiglo mu težište. Među posadom i mornarima vrlo brzo dobio je nadimak “ploveći leš”.

Posljednju nesreću prije kobne polovidbe Jan Heweliusz doživio je u upravo u švedskoj luci Ystad, kad je pod naletom vjetra udario u pristanište i znatno oštetio krmenu rampu. Zbog ovog događaja kapetan Andrzej Ułasiewicz tražio je od tvrtke obustavu daljnjih plovidbi i slanje broda na remont, ali njegovi su zahtjevi odbijeni zbog potrebe posla. Poljska iza Hladnog rata, bila je država u tranzitu i na prijelazu između dvije vrste ekonomije. Rasulo je vladalo svuda, papiri su bili “zapadni”, a načini rada i upravljanje još uvijek “istočni”. Svaki je posao doslovno bio važan i bitan i svi su se borili za svoj “dio kolača”.

Na svoje posljednje putovanje Jan Heweliutsz je trebao krenuti u večernjim satima 13. siječnja 1993. iz Swinoujscie-a prema Ystadu, natovaren s 28 kamiona i 10 željezničkih vagona. Te večeri ništa nije išlo po planu. Vrijeme se na zapadnom Baltiku jako pogoršalo. Naime, došlo je do prodora vrlo hladnog zraka s područja Skandinavije, dok je u blizini djelovala jaka atlanska ciklona s toplom frontom, ulazeći sve više u baltički prostor. Ovakve okolnosti rezultirale su jakim oborinama, snijegom na kopnu i jakom kišom na moru, uz orkanske udare zapadnog i sjeverozapadnog vjetra. Upravo zbog popravka krmene rampe koje se udužilo više od dva sata i nije odrađeno do kraja kako spada, jer je voda i dalje prodirala, brod je kasnio s isplovljavanjem. Ostalo je nejasno zašto se i iza toga još čekalo. Po nekim navodima, uz putnike koji su bili uglavnom vozači kamiona, čekalo se i na određene VIP goste, koji su kasnili putem zbog izrazito lošeg vremena i snježne mećave. Kapetan je još nekoiliko puta pokušao odgoditi plovidbu, ali bez uspjeha. U prilog mu nije išlo niti prilično nemarno izvješće Poljske meteorološke službe koja je uvjete na moru procijenila prihvatljivim za plovidbu, uz udare vjetra od 6-7 bofora. S druge strane ignoriralo se upozorenje njemačkih meterologa koji su najavili opasno vrijeme, uz uraganske udare vjetra do 180 km/h i jaku kišu. Fronta čije se središte od jako niskih 971 hpa tada već nalazilo u istočnom Baltiku nazvana je Verena.

Konačno, oko 1h ujutro 14. siječnja brod je unatoč svim nedostatcima i loše osiguranim teretom isplovio iz luke Swinoujscie. Već ulaskom u sve jače nevrijeme, počele su se ispoljavati sve njegove loše strane. Upravljanje i držanje kursa bilo je teško, a zbog bočnih udara vjetra, trajekt se uporno naginjao na lijevu stranu, otežavajući tako članovima posade obavljanje zadataka, a siguronosni lanci i omče koje su držale vozila i vagone bili su preopterećeni i pred pucanjem. Malo zatim posada donosi odluku da se lijevi balasni tankovi ispune vodom kako bi se brod opteretio s te strane i ispravio, što nije bilo po propisu, a ujedno je bio i jako riskantan potez zbog uvjeta u kojima se brod u tom trenutku nalazio. Otežavajuća okolnost bila je još i odluka kapetana da se ide kraćom rutom kako bi se nadoknadilo izgubljeno vrijeme zbog čekanja i popravka u luci i da se ne iskoristi zavjetrina njemačkog otoka Ruegen, što je upravo napravio drugi trajekt-blizanac Kopernik i tako zaštitio sebe, posadu i putnike.

Oko 4:10 sati, uvjeti su postali iznimno opasni, upravljanje nestabilnim brodom sve više je postajala “nemoguća misija”. Kapetan koji je zbog iznimne situacije opet pozvan na most, donio je odluku da se pramac broda okrene u pravcu vjetra i da se smanji brzina plovidbe. Tijekom toga opasnog manevra, zbog nagle promjene pravca vjetra koji je puhao orkanskom snagom i udario u desnu stranu broda, došlo je do katastrofe. Brod se sada nagnuo na lijevu stranu, koja je već bila po opterećenjem punih balastnih tankova. Nagib od 30° teška vozila i vagoni nisu izdržali, spone i osiguranja su popucala, sve se otkotrljalo na opterećenu stranu i pomoći više nije bilo. Ostalo je samo pozivati pomoć, oglasiti evakuaciju trajekta i pokušati dati točne koordirate havarije, što isto nije išlo kako treba jer je zakazao radar. Izbezumljeni putnici izašli su direktno iz kabina i kreveta na vjetrovitu, hladnu i jakom kišom okupanu palubu, ne znajući što dalje. Drugi trajekt Kopernik je prvi čuo kapetanove pozive za pomoć, uporno tražeći koordinate i lokaciju, ali je nije dobio, pa njegov kapetan zaključio da ne može pomoći Jan Heweliuszu, a da i svoje ljude ne izloži opasnosti. Zadnje kapetanove riječi da je brod nagnut 70°, uhvatila je jedna lokalna radio-postaja i to je bio kraj. Jan Heweliusz potonuo je u 5:20 ujutro, 24 kilometra od rta Arkona na njemačkom otoku Rügen. Spasilačke ekipe iz njemačke baze Parow i Danska služba spašavanja stigli su tek sat i po kasnije, isključivo zbog nejasne pozicije broda i vremenskih uvjeta koji su vladali. Spasili su 9 promrzlih članova posade na rubu hipotermije, koji su jedva uspjeli spustiti jedan spasilački splav. Valja naglasiti da su temperature mora i zraka bile samo koji stupanj poviše nule. Za ostale putnike nije bilo spasa, a deset tijela nikada nije pronađeno.

Trajekt Jan Heweliusz danas leži na ne tako dubokih 27m, zajedno sa svim teretom koji je prevozio i često je meta radoznalih ronilaca. Nakon toga nemilog događaja, uslijedile su razne pravne rasprave, pa čak i radnje kako bi se tvrtka-vlasnik uspjela maknuti iz odgovornosti za tragediju, oklijevalo se i u isplati odštete obiteljima stradalih pomoraca i putnika, ali to je već za neku drugu temu i priču. Ova je nesreća bar uspjela promijeniti neke često diskutabilne pomorske zakone i odlučeno je da je kapetan broda glavna osoba koja ima pune ovlasti odlučiti da li će neki brod isploviti ili ne i koliko je to opasno za brod, kao i za ljude na njemu. U Poljskom gradu Gdansku osnovan je Memorijalni centar za sve stradale u ovoj najvećoj pomorskoj tragediji na Baltiku, gledajući vrijeme od Drugog svjetskog rata.

Ivica Grbelja

Svake godine 05. prosinca obilježavamo Svjetski dan tla. Iako postoji 70 000 tipova tla, ono pokriva samo oko 12 % Zemljine površine. Tlo je od presudne važnosti za sve ekosustave (nevidljivi čuvari u tlu svakodnevno radeći svoj posao obrađuju hranjive tvari ). Tlo je od presudne važnosti  i za poljoprivredu s obzirom da 95 % naše hrane upravo dolazi iz tla. Ne smijemo izostaviti ni činjenicu da je tlo dom za 60 % vrsta na planeti Zemlja.  Jednostavno rečeno, bez tla ne bi bilo hrane i vode, pa tako niti života kakvog danas poznajemo.

Premda svijet tla  još uvijek nije potpuno istražen, tlo  je jedan od najpouzdanijih „meteorologa“ koji ne koristi instrumente, radare, satelite i aplikacije, ali  sve osjeća. Pamti svaki mraz, sve poplave i sunčane, lijepe i ružne dane. Ono je prvi kontakt atmosfere s našom svakodnevnicom. Nakon obilnih kiša postaje spužva,  istovremeno čuvajući vodu za biljni svijet i ublažava učinke poplava. U sušnim periodima tlo čuva i oslobađa vlagu potrebnu za život. Zato svaki sloj tla ima svoju priču, pa je uistinu temelj života, klimatski regulator i naš saveznik protiv ekstremnih vremenskih uvjeta.

Međutim, globalni problem u svijetu pa tako i u Hrvatskoj je što se tlo degradira, odnosno gubi svoju kvalitetu i funkciju uključujući plodnost, strukturu, otpornost i biološku aktivnost. Uzroci degradacije su prekomjerna obrada tla, erozije, urbanizacija i industrija, klimatske promjene i salinizacija. Posljedice su vrlo ozbiljne i tiču se svakog od nas. Dolazi do smanjenjivanja poljoprivrednih prinosa i sigurnosti hrane, kao i povećane ranjivost na klimatske katastrofe.

Da bi tlo preživjelo mogu pomoći tehnologija, inovacije u poljoprivredi i održive prakse. Isto tako, svaka naša odluka o sadnji, dodavanju organske tvari, pametnom korištenju vode (navodnjavanju), te čuvanje od zagađenja i zbrinjavanje otpada može pomoći. Ako želimo da tlo bude u budućnosti i dalje plodno, te spremno izdržati padaline, sunce i vjetrove s kojima čestice njegove prašine putuju kilometrima daleko, krajnje je vrijeme da se svi po tom pitanju educiramo i primjenjujemo znanje u svom ponašanju.  Najnovije studije navode da je do sada  degradirano  40 % tla. Stoga čuvajmo tlo, jer upravo budućnost čovjeka ovisi o tome kako se odnosimo prema njemu. Dok je živo tlo preživjeti će i ljudi.

Ivica Grbelja

Od Kariba do Dolomita, od Islanda do zapadnog Pacifika, priroda nas je i ove jeseni podsjetila na svoju snagu i nepredvidivost. U ovom pregledu donosimo najznačajnije vremenske događaje iz svijeta koji su obilježili posljednje mjesece.

Uragan Melissa: Povijesna katastrofa za Jamajku

Kad govorimo o najrazornijim atlantskim uraganima, imena poput Mitch, Matthew, Maria i Milton već su postala sinonimi za devastaciju. Sada im se pridružuje još jedno ime na slovo M – Melissa.

Ovaj snažni uragan započeo je svoj put kao jedan od tipičnih afričkih istočnih valova – atmosferskih poremećaja koji se formiraju iznad afričkog kontinenta i putuju prema zapadu preko Atlantika. Mnogi od ovih valova nikad ne prerastu u tropske oluje, no Melissa je bila drugačija.

Do 21. listopada sustav je ojačao u tropsku oluju južno od Haitija i Dominikanske Republike. U početku je Melissa imala problema s “organizacijom” zbog jakog zapadnog smicanja vjetra – pojave koja “naginje” oluju i sprječava njezin vertikalni razvoj. No do 25. listopada uvjeti su se promijenili.

S temperaturama mora od 30 do 31°C i velikom količinom toplinske energije u oceanu, Melissa je dobila idealne uvjete za brzo jačanje. Do 27. listopada postala je treći uragan kategorije 5 te sezone – čineći 2025. godinu jedinom u povijesti s tri uragana najviše kategorije (rekord iz 2005. s četiri takva uragana ostao je netaknut, ali i nedostižan za većinu sezona).

Što čini uragan kategorije 5?

Za one manje upućene u meteorološku terminologiju, Saffir-Simpsonova ljestvica klasificira uragane u pet kategorija prema brzini vjetra. Kategorija 5, najviša na ljestvici, označava uragane s prosječnim vjetrovima bržim od 252 km/h.

Rekordan landfall

Dana 28. listopada oko 17:00 UTC, Melissa je središtem izašla na kopno blizu mjesta New Hope na Jamajci sa prosječnim vjetrovima od nevjerojatnih 160 čvorova (oko 296 km/h) i središnjim tlakom od samo 892 hPa. Time je izjednačila rekord najintenzivnijeg atlantskog uragana koji se ikad “iskrcao” na kopno – rekord koji je do tada držao zloglasni uragan “Labor Day” iz 1935. godine.

Zanimljivo je da Melissa nije prošla kroz eyewall replacement cycle – proces tijekom kojeg oko uragana privremeno oslabi dok se formira novi, veći zid oka. Ovaj izostanak omogućio joj je da zadrži punu snagu sve do udara u kopno.

Sonda ispuštena u južni zid oka Melisse zabilježila je maksimalni vjetar od 219 čvorova (oko 405 km/h) – najvišu vrijednost ikad izmjerenu takvim instrumentom. Također je moguće da je Melissa postavila rekord u broju munja, s vrhuncem od 699 izboja u minuti, premda će konačne brojke biti poznate tek nakon detaljne analize Nacionalnog centra za uragane (NHC).

Posljedice za Jamajku su katastrofalne: brojne žrtve, uništena infrastruktura i poplave koje će pogođenim zajednicama trebati mjeseci, ako ne i godine, za oporavak.

Island: Komarci i rekordni listopadski snijeg

U potpunom kontrastu s “tropskom furijom”, Island nas je iznenadio vijestima iz sasvim drugog spektra – otkrićem komaraca i rekordnim snijegom.

Island je dugo bio jedno od rijetkih mjesta na Zemlji bez komaraca. Unatoč bezbrojnim močvarama i barama koje inače privlače ove insekte, hladna klima otoka držala ih je podalje. No s Arktikom koji se zagrijava gotovo četiri puta brže od globalnog prosjeka, uvjeti se mijenjaju.

Nedavno je na Islandu otkrivena vrsta komarca otporna na hladnoću, sposobna preživjeti zime skrivajući se u podrumima i stajama. Za sada ovi pridošlice ne predstavljaju zdravstvenu prijetnju jer nisu poznati kao prenosioci virusa poput Zike.

No samo nekoliko dana nakon otkrića komaraca, Island je “zatrpan” rekordnim listopadskim snijegom. Reykjavik je do podneva 28. listopada zabilježio visinu od 27 cm snijega, što je potaknulo izdavanje narančastih upozorenja za glavni grad i okolicu. Posljednji put kad je u listopadu palo toliko snijega u islandskoj prijestolnici bila je davna 1921. godina.

Jesenska klackalica na Pirenejskom poluotoku

Pirenejski poluotok doživio je u listopadu pravi meteorološki rollercoaster – od razornih poplava do rekordnih vrućina.

Oluja Alice

Kao prva imenovana oluja sezone za jugozapadnu Europu, Alice je donijela obilne kiše i olujne vjetrove istočnoj Španjolskoj. Španjolska meteorološka agencija AEMET izdala je crvena upozorenja za dijelove Valencije, gdje je palo do 160 mm kiše u samo 24 sata. Poplave su preplavile ulice Katalonije, odnoseći automobile u blatnim bujicama. Na Balearima je nakratko obustavljeno prometovanje na aerodromu Ibiza zbog poplavljenih pista.

Kasni toplinski val

No listopad nije bio samo kišovit. Krajem mjeseca jug poluotoka zahvatio je toplinski val s rekordnim temperaturama. Alicante je zabilježio najtopliju listopadsku noć u povijesti mjerenja – minimalna temperatura nije pala ispod 22,4°C. Dnevne temperature u Manilvi (Malaga) dosegle su 36,6°C, samo 1,5°C ispod apsolutnog španjolskog rekorda za listopad.

Gibraltar je 24. listopada dosegao 31,0°C – najtopliji listopadski dan od 1997. godine, s prosječnom mjesečnom temperaturom 2,2°C iznad normale za razdoblje 1991.–2020.

Nestabilni vrhovi Dolomita

Visoko u talijanskim Dolomitima, otapanje permafrosta pretvara nekad stabilne planinske vrhove u tempirane opasnosti.

Permafrost – trajno smrznuto tlo koje služi kao prirodno “ljepilo” držeći stijene na mjestu – ubrzano se topi pod utjecajem rastućih temperatura. Snimke dronom nedavno su otkrile širenje pukotina na mjestima gdje je led nekad čvrsto povezivao stijenje.

Ljeti 2025. godine evakuirano je gotovo 100 turista nakon niza odrona u području Brenta Dolomita. Ponovljeni ciklusi smrzavanja i odmrzavanja otvaraju nove pukotine i slabe planinske stijene, što rezultira sve češćim lavinama i klizištima.

Za Dolomite ovakve promjene znače dramatično preoblikovanje njihovih kultnih planinskih vrhova i sve veće rizike za zajednice i posjetitelje koji o njima ovise.

Sezone tajfuna na sjeverozapadnom Pacifiku

Dok je Atlantik bio zaokupljen Melissom, sjeverozapadni Pacifik proživljavao je vlastitu dramatičnu sezonu tajfuna. Do vremena pisanja originalnog članka, 27 sustava doseglo je status imenovane oluje.

Tajfun Ragasa

Ragasa je u rujnu stigla kao devetnaesta imenovana oluja sezone i prva koja je premašila kategoriju 3. Dosegla je status supertajfuna kategorije 5, sa prosječnim vjetrovima od 145 čvorova i središnjim tlakom od 905 hPa.

Ragasa je prouzročila velike štete prelazeći Filipine i Tajvan prije udara u južnu Kinu. Prilikom slabljenja prešla je preko Hong Konga i sjevernog Vijetnama, prisiljavajući Hong Kong da podigne upozorenje na tajfun na razinu 10 – maksimalnu razinu – što je uzrokovalo obustavu svih letova na 36 sati. Poplave su na nekim mjestima dosegle prozore drugog kata, dok su plimni valovi opustošili obalne zajednice.

Kalmaegi i Fung-wong

Krajem sezone tajfuni Kalmaegi i Fung-wong donijeli su svježi podsjetnik koliko kasni sustavi mogu biti razorni. Kalmaegi je kao oluja kategorije 3 prešla središnje Filipine s vjetrovima od 80 čvorova, čupajući krovove s kuća dok su obilne kiše pretvarale ceste u rijeke.

Poplave opisane kao najgore u desetljećima usmrtile su najmanje 188 ljudi na Filipinima. Dok je Kalmaegi harala Vijetnamom (gdje je poginulo dodatnih 5 osoba), Fung-wong je već nanosila nova razaranja Filipinima, samo nekoliko dana nakon devastacije koju je iza sebe ostavila oluja Kalmaegi.

Iako su dugoročne prognoze predviđale “skoro normalnu” sezonu 2025., ovi događaji pokazuju kako prosjeci mogu maskirati ekstreme.

Novosti iz svijeta numeričke meteorologije: ECMWF Cycle 50r1

Za nas koji se bavimo vremenskim prognozama, značajna je vijest da ECMWF (Europski centar za srednjoročne vremenske prognoze) planira implementaciju novog ciklusa svog IFS (Integrated Forecast System) – Cycle 50r1 – u prvom tromjesečju 2026. godine.

Ova nadogradnja donosi brojne promjene koje će poboljšati kvalitetu prognoza:

• Bolja reprezentacija morskog leda i oceanske dinamike uvođenjem modela NEMO4-SI3
• Unaprijeđena asimilacija podataka za bolju inicijalizaciju modela
• Poboljšana parametrizacija konvekcije – ovo će biti najuočljivija promjena za većinu korisnika

Trenutačno se u ECMWF modelu konvektivna oborina nerealistično nakuplja duž obalnih linija jer model ne može pravilno simulirati njezino pomicanje u kopno. U novom ciklusu dio ove oborine obrađivat će se parameterizacijskom shemom oblaka gdje se može realistično pomicati i isparavati.

---

Izvor: Harris, D. i Hutin, Z. (2025). Weather news. Weather, 80(12), 398–399. Royal Meteorological Society.

Ivan Toman

Vinova loza u doba klimatskih promjena: što nam govori hrvatska znanost?

Kada će se dogoditi sljedeća berba Graševine? I hoće li ta berba uopće nalikovat onima kakve pamtimo? Nova doktorska disertacija baca svjetlo na izazove koji čekaju hrvatsko vinogradarstvo.

---

Već su naši djedovi i bake znali da je vino „tekuća povijest” — u svakoj čaši grožđe priča priču o tlu, suncu i kiši jedne konkretne godine. No posljednjih desetljeća ta se priča ubrzano mijenja. Berbe koje su se nekada odvijale krajem rujna danas nerijetko počinju već sredinom kolovoza. Vinova loza, ta osjetljiva i plemenita biljka koja prati čovječanstvo tisućama godina, postaje sve izloženija ekstremnim vremenskim uvjetima.

Upravo tom problematikom bavio se dr. sc. Branimir Omazić u svojoj doktorskoj disertaciji obranjenoj krajem 2023. godine, čiji rezultati bacaju novo svjetlo na sadašnje stanje i budućnost hrvatskog vinogradarstva.

Termometar u vinogradu: što nam brojke govore

Da bismo razumjeli što se događa s vinovom lozom, prvo moramo razumjeti što se događa s klimom. Omazić je analizirao podatke s 80 meteoroloških postaja diljem Hrvatske u razdoblju od 1961. do 2020. godine — gotovo šest desetljeća kontinuiranih mjerenja.

Rezultati su nedvosmisleni: temperatura zraka raste, i to posebno intenzivno od kasnih devedesetih godina prošlog stoljeća. No ono što možda iznenađuje jest da trend nije bio linearan. Šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća zapravo su bile razdoblje blagog zahlađenja — znanstvenici to povezuju s fenomenom globalnog zatamnjenja uzrokovanog industrijskim onečišćenjem. Tek od osamdesetih, a posebno od devedesetih, krivulja je krenula strmo uzlazno.

Za vinogradare ta „suha” statistika ima vrlo konkretne posljedice. U istraživanju je korišteno pet bioklimatskih indeksa — svojevrsnih „mjernih instrumenata” prilagođenih upravo potrebama vinogradarstva. Među njima se ističe Winklerov indeks koji mjeri akumuliranu toplinu tijekom vegetacijske sezone. U Dalmaciji je 1994. godine prvi put zabilježena vrijednost iznad 2700 °C jedinica, što odgovara kategoriji „pretoplo” za klasično vinogradarstvo. Do 2018. godine jedna je postaja premašila čak 3000 °C jedinica.

Jednako zabrinjavajući signal dolazi iz tzv. indeksa suhoće koji pokazuje sve veći deficit dostupne vode u tlu, naročito na jugu Hrvatske. Vinova loza jest razmjerno otporna na sušu, no i njezina izdržljivost ima granice.

Četiri sorte pod povećalom

U središtu Omazićeva istraživanja bile su četiri sorte koje čine oko 70 posto ukupne hrvatske proizvodnje vina. Dvije bijele — Graševina i Chardonnay — i dvije crne — Merlot i Plavac mali. Graševina i Plavac mali pritom su autohtone hrvatske sorte s dugom tradicijom uzgoja, dok su Chardonnay i Merlot „pridošlice” koje su se izvrsno prilagodile našim podnebljima.

Za svaku od ovih sorti praćene su četiri ključne fenološke faze: pupanje, cvatnja, šara (trenutak kada bobice počinju mijenjati boju i omekšavati) te berba. I kod svih se uočava isti trend — sve se događa ranije nego nekad.

Najdramatičniji pomaci zabilježeni su upravo kod pupanja i berbe. Na pojedinim lokacijama trend doseže i 15 dana ranijeg pupanja u samo desetljeću. Za berbu su pomaci ponegdje još izraženiji, premda valja napomenuti da na vrijeme berbe utječe i ljudska odluka, ne samo fiziologija biljke.

Korišteni računalni modeli

Jedna od najvažnijih inovacija u ovom istraživanju bila je primjena sofisticiranih računalnih modela za predviđanje fenoloških faza. Omazić je razvio četiri statistička modela i po prvi put u Hrvatskoj testirao biodinamički model STICS (Simulateur mulTIdisciplinaire pour les Cultures Standard), francuski sustav koji se koristi diljem Europe.

Modeli temeljeni na akumulaciji topline — dakle, oni koji računaju koliko „toplih dana” treba proći da bi biljka prešla u sljedeću fazu razvoja — pokazali su se najtočnijima. Model STICS dao je izvrsne rezultate za bijele sorte, dok je kod crnih, posebice kod Plavca malog, odstupanje bilo nešto veće. To ne iznenađuje jer su autohtone sorte često „tvrdoglavije” i manje predvidljive — upravo ta genetska posebnost čini ih tako vrijednima.

Kombinacijom ovih modela s projekcijama regionalnih klimatskih modela EURO-CORDEX dobivene su procjene za budućnost. I te procjene daju povoda za zabrinutost.

Dvije opasnosti na obzoru

Projekcije za kraj ovog stoljeća otkrivaju dva glavna izazova s kojima će se hrvatski vinogradari morati suočiti.

Prvi izazov: mraz u proljeće. Paradoksalno, upravo globalno zatopljenje povećava rizik od štete uzrokovane mrazom. Kako? Mehanizam je zapravo logičan: više temperature uzrokuju ranije pupanje — u kontinentalnoj Hrvatskoj ono bi se moglo pomaknuti čak prema početku ožujka. No datumi posljednjeg proljetnog mraza neće se pomaknuti u istoj mjeri. Drugim riječima, mladi, osjetljivi pupovi pojavit će se ranije, dok će opasnost od mraza ostati gotovo jednako dugo prisutna. Istraživanje predviđa da će se posljednji dan s mrazom u kontinentalnoj Hrvatskoj pomaknuti tek oko 10 dana ranije, dok će pomak pupanja biti znatno veći. Ovakve situacije s proljetnim mrazevima koji dolaze nakon početka vegetacije, zadnjih se godina viđaju vrlo često na našem području.

Drugi izazov: vruća dozrijevanja. Pomicanje šare prema kraju srpnja i početku kolovoza znači da će najvažnije razdoblje u životu grožđa — od šare do berbe — u cijelosti protjecati usred najvrućeg dijela godine. Za kvalitetu vina to ima dalekosežne posljedice. Visoke temperature ubrzavaju nakupljanje šećera, ali istovremeno razgrađuju kiseline koje vinu daju svježinu i eleganciju. Rezultat mogu biti vina veće alkoholne snage, ali manjeg aromatskog bogatstva i slabije sposobnosti starenja.

Detekcija mraza: nova metoda za stare brige

Poseban doprinos disertacije predstavlja razvoj metoda za detekciju mraza. Od deset testiranih metoda, pet je bilo potpuno novo. Najuspješnijom se pokazala ona koja kombinira minimalnu temperaturu zraka od 3 °C s temperaturom rosišta ispod 0 °C. Logika je jednostavna: mraz nastaje kada se vodena para iz zraka izravno pretvara u ledene kristale, a to se događa upravo kada temperatura rosišta padne ispod ništice.

Ova metoda mogla bi pomoći vinogradarima da preciznije predvide opasne situacije i pravovremeno poduzmu zaštitne mjere — od tradicionalnog paljenja vatre u vinogradu do modernijih sustava s ventilatorima ili grijalicama.

Što mogu učiniti vinogradari?

Rezultati ovog istraživanja nisu razlog za paniku, ali jesu poziv na prilagodbu. Diljem Hrvatske već se provode projekti poput VITCLIC i CroViZone koji istražuju konkretne strategije prilagodbe — od promjene agrotehničkih mjera do mogućeg preslagivanja sortimenta.

Neke prilagodbe već su vidljive u praksi: kasnija rezidba koja odgađa pupanje, prilagođeno navodnjavanje, zelena rezidba koja smanjuje opterećenje trsa i usporava dozrijevanje. Dugoročno, moguće je da će pojedine sorte postati prikladnije za uzgoj na višim nadmorskim visinama ili u kontinentalnim područjima koja su do sada bila granična.

Za autohtone sorte poput Graševine i Plavca malog situacija je posebno delikatna. One su tijekom stoljeća evoluirale u skladu s lokalnom klimom, a brzina sadašnjih promjena nadmašuje njihovu sposobnost prirodne prilagodbe. Upravo zato je znanstveno praćenje i modeliranje od presudne važnosti — ono nam daje vrijeme da reagiramo prije nego što štete postanu nepovratne.

Zaključak: znanost u službi tradicije

Doktorska disertacija Branimira Omazića predstavlja važan doprinos razumijevanju utjecaja klimatskih promjena na hrvatsko vinogradarstvo. No njezina vrijednost nadilazi akademske okvire. U doba kada se s jedne strane suočavamo s globalnim izazovom klimatskih promjena, a s druge nastojimo očuvati bogatu vinogradarsku baštinu, ovakva istraživanja postaju most između tradicije i budućnosti.

Vinova loza nas uči strpljenju — od sadnje do prve ozbiljne berbe prolazi barem pet godina. Ta vremenska perspektiva podsjeća nas da i mi moramo razmišljati unaprijed. Rezultati ovog istraživanja jasno pokazuju da budućnost hrvatskog vinarstva ovisi o našoj sposobnosti da već danas donosimo informirane odluke.

Na kraju krajeva, vino koje ćemo piti za dvadeset godina upravo se sada sadi. I upravo zato znanost poput ove nije luksuz, nego nužnost.

---

Ovaj članak temelji se na doktorskoj disertaciji „Utjecaj ekstremnih uvjeta u atmosferi na vinovu lozu u sadašnjim i budućim klimatskim uvjetima” dr. sc. Branimira Omazića, obranjene 15. prosinca 2023. godine. Puni tekst disertacije dostupan je putem digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice.

Ivan Toman

Studeni nas je ove godine odlučio podsjetiti što znači prava kasna jesen, odnosno rana zima. Dok je prva polovica mjeseca bila obilježena stabilnijim, ali maglovitim vremenom nad kontinentom, druga polovica donijela je naglu promjenu sinoptičke situacije. Od “zaključanog” Sredozemlja do atlantskih oluja, atmosfera je sve samo ne dosadna. Donosimo najznačajnije događaje koji su obilježili meteo svijet u proteklih nekoliko tjedana.

1. Hrvatska i regija: Prvi pravi “ugriz” zime i orkanska bura

Sredina ovog tjedna (oko 20. studenog) donijela je prvu ozbiljniju zimsku ciklonu u našu regiju. Nakon neuobičajeno toplog početka mjeseca, polarni maritimni zrak spustio se sa sjeverozapada Europe, formirajući genovsku ciklonu koja se premjestila preko Jadrana.

• Snijeg u gorju: Snježna granica se u noći s utorka na srijedu naglo spustila. Zavižan je “okovan” pravim zimskim uvjetima, a snježni pokrivač zabijelio je i niža gorja – Begovo Razdolje, Delnice i Platak dobili su konkretne centimetre, stvarajući pravu zimsku idilu, ali i prometni kolaps. Pahulje su zabilježene čak i u nekim nizinama unutrašnjosti te u zaleđu Kvarnera.
• Orkanska bura: Kako to obično biva s ovakvim prodorima, barički gradijent između anticiklone na sjeverozapadu i ciklone u Jadranu rezultirao je orkanskom burom. U podvelebitskom području udari su prelazili 150 km/h, zatvarajući ključne prometnice i podsjećajući nas na snagu velebitske kraljice vjetrova te činjenicu da ulazimo u zimski period kad treba biti spreman na ovakve situacije.
• Snijeg i u Dalmaciji: U subotu, 22. studenog, premještanjem jadranske cikona na jug, hladan zrak preplavio je i Dalmaciju. Snježne oborine su zabilježene i nadomak Splita, sve do Klisa uz svega 1°C, te u mnogim drugim dijelovima Splitsko-dalmatinske županije (Dugopolje, Neorić, Aržano, Dicmo, veći dio autoceste A1 na višoj nadmorskoj visini, itd.).

2. Oluja “Claudia” potopila zapadnu Europu

Sredinom mjeseca (oko 14. studenoga), pažnja europskih meteorologa bila je usmjerena na oluju Claudia, koju je imenovao španjolski AEMET.

Ovaj sustav nije bio toliko opasan zbog vjetra, koliko zbog ogromnih količina kiše. Claudia je najprije pogodila Kanarsko otočje i zapadni dio Pirenejskog poluotoka, da bi se njezine fronte potom premjestile na sjever, donoseći obilne oborine Irskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. U dijelovima Irske pale su mjesečne količine kiše u samo 24 sata, uzrokujući izlijevanje rijeka i poplave na već zasićenom tlu. U jugozapadnoj Francuskoj Claudia je južnim strujanjima zraka podigla temperature do 29,8°C što je ujedno i državni rekord za studeni.

3. Rekordno topao početak studenog

Prije nego što je “Claudia” stigla, veći dio Europe, uključujući i Ujedinjeno Kraljevstvo, bilježio je nevjerojatno topao početak mjeseca.

Noć s 5. na 6. studenoga (“Bonfire Night”) u Velikoj Britaniji bila je najtoplija takva noć u povijesti mjerenja, s temperaturama koje se lokalno nisu spuštale ispod 14°C – vrijednosti primjerenije ljetnim jutrima nego kasnoj jeseni. Ovaj toplinski val bio je posljedica snažnog južnog strujanja koje je “pumpalo” topao zrak s kontinenta prema sjeveru, još jednom potvrđujući trend sve toplijih jeseni.

4. Svemirsko vrijeme: Spektakl solarne oluje

Osim atmosferskih, studeni 2025. donio nam je i uzbuđenja izvan našeg planeta. Oko 11. i 12. studenoga Zemlju je pogodila serija snažnih geomagnetskih oluja uzrokovanih koronalnim izbacivanjima mase (CME) sa Sunca.

Ovaj događaj rezultirao je spektakularnim polarnim svjetlostima (aurora borealis) koje su bile vidljive puno južnije nego inače (npr. Mallorca u Španjolskoj). Iako nije bilo većih problema s tehnologijom, ovo je bio jedan od intenzivnijih događaja “svemirskog vremena” u trenutnom solarnom ciklusu, podsjećajući nas koliko smo ovisni o raspoloženju naše zvijezde.

5. Filipini na udaru tajfuna “Fung-wong”

Studeni obilježava kraj sezone tropskih ciklona na Atlantiku. No sjeverni Pacifik često ne miruje ni u studenom pa je tako bilo i ove godine. U prvoj polovici mjeseca (3.-13. studenoga), tajfun Fung-wong harao je sjevernim dijelom Filipina.

Prema izvještajima, ovo je bio jedan od većih tajfuna sezone, koji je donio ekstremne poplave i razaranja infrastrukture. Nažalost, zabilježene su i ljudske žrtve. Pojava ovako snažnih tropskih ciklona u studenom ukazuje kako se sezona tajfuna postupno produljuje prema kraju godine, a njihov maksimalni intenzitet povećava uslijed visokih temperatura oceana.

6. Klimatski kontekst: 2025. u utrci za najtopliju godinu

Globalni podaci za listopad, koji su pristigli početkom ovog mjeseca, potvrdili su da je listopad 2025. bio treći najtopliji u povijesti mjerenja. S obzirom na visoke temperature zabilježene u prvoj polovici studenog diljem sjeverne hemisfere, klimatolozi su sada gotovo sigurni da će 2025. godina završiti u top 3 najtoplije godine ikada zabilježene, nastavljajući niz vrlo toplih godina (najtoplija je bila 2024.).

Ivan Toman