Vinova loza u doba klimatskih promjena: što nam govori hrvatska znanost?
Kada će se dogoditi sljedeća berba Graševine? I hoće li ta berba uopće nalikovat onima kakve pamtimo? Nova doktorska disertacija baca svjetlo na izazove koji čekaju hrvatsko vinogradarstvo.
Već su naši djedovi i bake znali da je vino „tekuća povijest” — u svakoj čaši grožđe priča priču o tlu, suncu i kiši jedne konkretne godine. No posljednjih desetljeća ta se priča ubrzano mijenja. Berbe koje su se nekada odvijale krajem rujna danas nerijetko počinju već sredinom kolovoza. Vinova loza, ta osjetljiva i plemenita biljka koja prati čovječanstvo tisućama godina, postaje sve izloženija ekstremnim vremenskim uvjetima.
Upravo tom problematikom bavio se dr. sc. Branimir Omazić u svojoj doktorskoj disertaciji obranjenoj krajem 2023. godine, čiji rezultati bacaju novo svjetlo na sadašnje stanje i budućnost hrvatskog vinogradarstva.
Termometar u vinogradu: što nam brojke govore
Da bismo razumjeli što se događa s vinovom lozom, prvo moramo razumjeti što se događa s klimom. Omazić je analizirao podatke s 80 meteoroloških postaja diljem Hrvatske u razdoblju od 1961. do 2020. godine — gotovo šest desetljeća kontinuiranih mjerenja.
Rezultati su nedvosmisleni: temperatura zraka raste, i to posebno intenzivno od kasnih devedesetih godina prošlog stoljeća. No ono što možda iznenađuje jest da trend nije bio linearan. Šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća zapravo su bile razdoblje blagog zahlađenja — znanstvenici to povezuju s fenomenom globalnog zatamnjenja uzrokovanog industrijskim onečišćenjem. Tek od osamdesetih, a posebno od devedesetih, krivulja je krenula strmo uzlazno.
Za vinogradare ta „suha” statistika ima vrlo konkretne posljedice. U istraživanju je korišteno pet bioklimatskih indeksa — svojevrsnih „mjernih instrumenata” prilagođenih upravo potrebama vinogradarstva. Među njima se ističe Winklerov indeks koji mjeri akumuliranu toplinu tijekom vegetacijske sezone. U Dalmaciji je 1994. godine prvi put zabilježena vrijednost iznad 2700 °C jedinica, što odgovara kategoriji „pretoplo” za klasično vinogradarstvo. Do 2018. godine jedna je postaja premašila čak 3000 °C jedinica.
Jednako zabrinjavajući signal dolazi iz tzv. indeksa suhoće koji pokazuje sve veći deficit dostupne vode u tlu, naročito na jugu Hrvatske. Vinova loza jest razmjerno otporna na sušu, no i njezina izdržljivost ima granice.
Četiri sorte pod povećalom
U središtu Omazićeva istraživanja bile su četiri sorte koje čine oko 70 posto ukupne hrvatske proizvodnje vina. Dvije bijele — Graševina i Chardonnay — i dvije crne — Merlot i Plavac mali. Graševina i Plavac mali pritom su autohtone hrvatske sorte s dugom tradicijom uzgoja, dok su Chardonnay i Merlot „pridošlice” koje su se izvrsno prilagodile našim podnebljima.
Za svaku od ovih sorti praćene su četiri ključne fenološke faze: pupanje, cvatnja, šara (trenutak kada bobice počinju mijenjati boju i omekšavati) te berba. I kod svih se uočava isti trend — sve se događa ranije nego nekad.
Najdramatičniji pomaci zabilježeni su upravo kod pupanja i berbe. Na pojedinim lokacijama trend doseže i 15 dana ranijeg pupanja u samo desetljeću. Za berbu su pomaci ponegdje još izraženiji, premda valja napomenuti da na vrijeme berbe utječe i ljudska odluka, ne samo fiziologija biljke.
Korišteni računalni modeli
Jedna od najvažnijih inovacija u ovom istraživanju bila je primjena sofisticiranih računalnih modela za predviđanje fenoloških faza. Omazić je razvio četiri statistička modela i po prvi put u Hrvatskoj testirao biodinamički model STICS (Simulateur mulTIdisciplinaire pour les Cultures Standard), francuski sustav koji se koristi diljem Europe.
Modeli temeljeni na akumulaciji topline — dakle, oni koji računaju koliko „toplih dana” treba proći da bi biljka prešla u sljedeću fazu razvoja — pokazali su se najtočnijima. Model STICS dao je izvrsne rezultate za bijele sorte, dok je kod crnih, posebice kod Plavca malog, odstupanje bilo nešto veće. To ne iznenađuje jer su autohtone sorte često „tvrdoglavije” i manje predvidljive — upravo ta genetska posebnost čini ih tako vrijednima.
Kombinacijom ovih modela s projekcijama regionalnih klimatskih modela EURO-CORDEX dobivene su procjene za budućnost. I te procjene daju povoda za zabrinutost.
Dvije opasnosti na obzoru
Projekcije za kraj ovog stoljeća otkrivaju dva glavna izazova s kojima će se hrvatski vinogradari morati suočiti.
Prvi izazov: mraz u proljeće. Paradoksalno, upravo globalno zatopljenje povećava rizik od štete uzrokovane mrazom. Kako? Mehanizam je zapravo logičan: više temperature uzrokuju ranije pupanje — u kontinentalnoj Hrvatskoj ono bi se moglo pomaknuti čak prema početku ožujka. No datumi posljednjeg proljetnog mraza neće se pomaknuti u istoj mjeri. Drugim riječima, mladi, osjetljivi pupovi pojavit će se ranije, dok će opasnost od mraza ostati gotovo jednako dugo prisutna. Istraživanje predviđa da će se posljednji dan s mrazom u kontinentalnoj Hrvatskoj pomaknuti tek oko 10 dana ranije, dok će pomak pupanja biti znatno veći. Ovakve situacije s proljetnim mrazevima koji dolaze nakon početka vegetacije, zadnjih se godina viđaju vrlo često na našem području.
Drugi izazov: vruća dozrijevanja. Pomicanje šare prema kraju srpnja i početku kolovoza znači da će najvažnije razdoblje u životu grožđa — od šare do berbe — u cijelosti protjecati usred najvrućeg dijela godine. Za kvalitetu vina to ima dalekosežne posljedice. Visoke temperature ubrzavaju nakupljanje šećera, ali istovremeno razgrađuju kiseline koje vinu daju svježinu i eleganciju. Rezultat mogu biti vina veće alkoholne snage, ali manjeg aromatskog bogatstva i slabije sposobnosti starenja.
Detekcija mraza: nova metoda za stare brige
Poseban doprinos disertacije predstavlja razvoj metoda za detekciju mraza. Od deset testiranih metoda, pet je bilo potpuno novo. Najuspješnijom se pokazala ona koja kombinira minimalnu temperaturu zraka od 3 °C s temperaturom rosišta ispod 0 °C. Logika je jednostavna: mraz nastaje kada se vodena para iz zraka izravno pretvara u ledene kristale, a to se događa upravo kada temperatura rosišta padne ispod ništice.
Ova metoda mogla bi pomoći vinogradarima da preciznije predvide opasne situacije i pravovremeno poduzmu zaštitne mjere — od tradicionalnog paljenja vatre u vinogradu do modernijih sustava s ventilatorima ili grijalicama.
Što mogu učiniti vinogradari?
Rezultati ovog istraživanja nisu razlog za paniku, ali jesu poziv na prilagodbu. Diljem Hrvatske već se provode projekti poput VITCLIC i CroViZone koji istražuju konkretne strategije prilagodbe — od promjene agrotehničkih mjera do mogućeg preslagivanja sortimenta.
Neke prilagodbe već su vidljive u praksi: kasnija rezidba koja odgađa pupanje, prilagođeno navodnjavanje, zelena rezidba koja smanjuje opterećenje trsa i usporava dozrijevanje. Dugoročno, moguće je da će pojedine sorte postati prikladnije za uzgoj na višim nadmorskim visinama ili u kontinentalnim područjima koja su do sada bila granična.
Za autohtone sorte poput Graševine i Plavca malog situacija je posebno delikatna. One su tijekom stoljeća evoluirale u skladu s lokalnom klimom, a brzina sadašnjih promjena nadmašuje njihovu sposobnost prirodne prilagodbe. Upravo zato je znanstveno praćenje i modeliranje od presudne važnosti — ono nam daje vrijeme da reagiramo prije nego što štete postanu nepovratne.
Zaključak: znanost u službi tradicije
Doktorska disertacija Branimira Omazića predstavlja važan doprinos razumijevanju utjecaja klimatskih promjena na hrvatsko vinogradarstvo. No njezina vrijednost nadilazi akademske okvire. U doba kada se s jedne strane suočavamo s globalnim izazovom klimatskih promjena, a s druge nastojimo očuvati bogatu vinogradarsku baštinu, ovakva istraživanja postaju most između tradicije i budućnosti.
Vinova loza nas uči strpljenju — od sadnje do prve ozbiljne berbe prolazi barem pet godina. Ta vremenska perspektiva podsjeća nas da i mi moramo razmišljati unaprijed. Rezultati ovog istraživanja jasno pokazuju da budućnost hrvatskog vinarstva ovisi o našoj sposobnosti da već danas donosimo informirane odluke.
Na kraju krajeva, vino koje ćemo piti za dvadeset godina upravo se sada sadi. I upravo zato znanost poput ove nije luksuz, nego nužnost.
Ovaj članak temelji se na doktorskoj disertaciji „Utjecaj ekstremnih uvjeta u atmosferi na vinovu lozu u sadašnjim i budućim klimatskim uvjetima” dr. sc. Branimira Omazića, obranjene 15. prosinca 2023. godine. Puni tekst disertacije dostupan je putem digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice.
Ivan Toman