Svake godine 27. veljače obilježava se Dan zaštite polarnog medvjeda. Danas ih na svijetu ima u rasponu od 20.000 do 30 000, no vrsta je sve ugroženija i smanjuje se. Polarni medvjed je simbol Arktika (uglavnom mora pod ledom) i samim tim savršeno prilagođen arktičkim uvjetima Pravi je meteo ovisnik, a njegovo gusto krzno i sloj masnog tkiva omogućuje mu preživljavanje na temperaturi – 40 C. Ipak, ključ njegovog opstanka ne leži u hladnoći, nego u morskom ledu kao platformi za lov, a glavni zalogaj su mu tuljani.
Ilustracijski prikaz Sjevernog pola i Arktičkog kruga. Izvor: Wikipedia
Polarni medvjed. Izvor: Reuters
Polarni medvjed ima priliku obnoviti svoje zalihe energije preko jeseni i zime kod stvaranja leda. Ali, uslijed klimatskih promjena Arktik se sve brže zagrijava. Prema podacima arktički morski led ubrzano se smanjuje desetljećima što skraćuje životni ciklus ove vrste. Kako temperatura zraka raste, to utječe na debljinu i opseg površine morskog leda, na vjetrove, oborine i ciklone općenito. Ukoliko led nastaje sve kasnije u jesenskom razdoblju ili se u proljeće povlači prerano razdoblje lova za polarne medvjede je sve kraće.
Opstanak polarnih medvjeda ovisi o stabilnom i dugotrajnom zimskom razdoblju koje omogućuje stvaranje čvrstog leda. Znanstvenici bilježe snažnije oluje i vjetrove što nikako ne ide polarnim medvjedima u prilog. Snažne oluje lome led, razbijaju ga na manje komade i ubrzavaju topljenje pri čemu se stabilni ledeni pokrivač oblikuje u komade pokretnih santi leda. Za polarnog medvjeda to znači više plivanja, veći utrošak energije i manju vjerojatnost uspješnog lova. Jaki vjetrovi utječu na raspored morskog leda potiskujući ga dalje od obale ostavljajući polarne medvjede bez pristupa tradicionalnim lovištima. Također, znanstvenici upozoravaju da zagrijavanjem gubitak ljetnog morskog leda mijenja cijeli arktički sustav, a polarni medvjed je samo najvidljiviji simbol tog poremećaja.
Raspadanje leda na Arktiku. Izvor: Express.co.uk
U nedostatku uspješnog lova na tuljane polarni medvjed se pokušava prilagoditi. Sve češće dolazi bliže naseljima u Kanadi i na Aljasci. Jede iz očaja ptičja jaja, strvine pa čak i otpad. Tako polarni medvjed postaje nepobitan dokaz klimatskih promjena i pokazatelj da je klima temelj, a vrijeme prostor u kojem život može ili ne može postojati. Polarni medvjedi nose poruku da stabilna klima znači sigurniju budućnost za sve.
Izgladnjeli polarni medvjed. Izvor: Print Screen Youtube video
Zaštita polarnih medvjeda nije samo zadatak rezerviran za znanstvenike jer svaki pojedinac itekako može pomoći na mnogo načina kao npr. smanjenjem ugljičnog monoksida (korištenje javnog prijevoza, bicikle, hodanje), smanjenjem potrošnje energije u kućanstvu, pametnim trošenjem energije, regulacijom o prehrane (barem poneki dan bez mesa), odgovornom kupnjom (manje plastike, više održivih proizvoda), informiranjem se o ovom problemu i širenjem svijesti.
Polarni medved u lovu. Izvor: EPA-EFE/STEPHANIE LECOCQ
Nepal je država u južnoj Aziji. Na jugu graniči s Indijom, a na sjeveru je impozantni masiv Himalaje dijeli od Kine. Prije kraljevina, od nedavno republika, Nepal je jedna od najsiromašnijih država Azije. Često uzdrmana unutarnjim nemirima,vjerski raznolika, infrastrukturalno zanimljiva, ipak je najpoznatija kao startna točka svim alpinistima ili entuzijastima koji to misle da jesu, za pohod na Himalaju i osvajanje nekog od njezinih poznatih vrhova.
U subotu 25.travnja 2015. godine, država i njenih 29 milijuna ljudi živjelo je svoju svakodnevnicu, kao i glavni grad Kathmandu. U baznom logoru (Base Camp) na 5364 mnv, sve je vrvilo od više skupina planinara koji su se pripremali za svoj adrenalinski pohod na Mount Everest. U četiri minute prije podne tj. 11:56h sati po Nepalskom vremenu sve se promijenilo. Potres jačine 7.8 stupnjeva po Richterovoj skali zatresao je središnji Nepal. Epicentar je bio u Barpaku, u pokrajini Gorkha, oko 75 km sjeverozapadno od glavnog grada Kathmandua. Potres je bio i relativno plitak, na svega 15km, što je dodatno povečalo štetu na površini, koju je uzrokovao. Problem je što Nepal leži na sudaru Indijske i Euroazijske ploče. Himalaja se doslovno još uvijek “diže”, a to znači vrlo česte i izrazito plitke potrese na tim područjima. Osim Nepal potres je jako zatresao sjeverne indijske države. Bangladesh i Tibetsku visoravan.
Simulacija epicentra potresa i stupanj stradanja pojednih gradova i područja.
Teško je stradao glavni grad Kathmandu. Gradnja objekata i ubrzana urbanizacija bile su uzrok jako nekvalitetnoj gradnji. Kuće i zgrade gradile su se samo od opeka, ili s vrlo malo armature ili vezivnih elemenata i teško da su mogle odoljeti ovakvom udaru. Širenjem grada i povećanjem broja stanovnika, neki katovi su nadograđeni bez ikakvog prethodnog statičkog proračuna. Srušen je i prepoznatljiv simbol grada, Dharahara toranj. U gradu je nastao kaos. Loše organizirane službe spašavanja, mnogo oštećenih i neupotrebljivih bolnica, kasne reakcije odgovornih, ljudi zarobljeni pod ruševinama i betonskim blokovima. Sve ovo rezultiralo je velikim brojem poginulih i ozlijeđenih.
Razmjeri razaranja u Nepalu. Izvor: Večernji.hr
Ruševine i dezorijentiranost. Izvor: Dalmacija News
Katastrofalni potres pokrenuo je mnoge lavine u planinama, prvenstveno u području Himalaje, gdje su neka sela jednostavno nestala pod naletima snijega, a trošne i slabo građene kućice sravnjene su sa zemljom. Langtang Valley je bila poznata destinacija planinara. Dolina je doživjela strašna razaranja, a selo Langtang jednostavno je prestalo postojati, uz mnogo poginulih i nestalih.
Ostaci sela Langtang. Izvor: DokuTV
Isto tako, 25.travanj 2015 bio je najcrniji dan za planinare. Everest Base Camp bazni logor je u trenutku potresa bio pun ljudi, na koje se najednom sručila lavina iz pravca Zapadnog grebena. Na žalost, nisu je svi uspjeli izbjeći i 19 planirara je smrtno stradalo, uz potpuno uništene objekte.
Everest Base Camp 5.364mnv Izvor: Nomad.hr
U potresu je smrtno stradalo 9000 ljudi, a 22000 je ozlijeđeno. Procijena je da je 600.000 stambenih objekata bilo oštećeno ili uništeno. Nepal su dugo nakon toga pogađali potresi jači od 5 ili 6 stupnjeva Richterove skale. a jedan početkom svibnja te godine iznosio je i 7 stupnjeva, što je samo produbilo oštećenja i rušenja na već načetim objektima.
Uz pomoć Međunarodne zajednice, UNESCO-a, koji je već pomogao u obnovi velikog dijela povijesnih lokacija, Nepal velikim dijelom sanira štete nastale u ovoj katastrofi. Turizam se polako vraća, a živost na ulicama Kathmandua i ostalih većih gradova opet postaje svakodnevnica. Obnovljen je i simbol grada toranj Toranj Dharahara, te još neki poznati budistički hramovi i svetišta.
Toranj Dharahara u obnovi. Izvor: Safarway
Prognoze seizmologa za ovo područje nisu optimistične. Nepal leži na sudaru Indijske ploče i Euroazijske ploče. Indijska ploča se gura prema sjeveru brzinom oko 4–5 cm godišnje. To je razlog zašto Himalaja i dalje “raste”. Ove dvije ploče su konstantno zaglavljene uz prisutnost trenja, napete “kao puška”. Kad popuste, dogodi se upravo katastrofa kakva se desila 2015. godine. Himalaja je zona tzv. megathrust rasjeda — to su najjači tipovi potresa na planeti. Kod potresa iz 2015. došlo je do horizontalnog pomaka 2-3 m, a na nekim se područjima teren podigao za cijeli metar. Rasjed koji je “pukao” bio je dug 150 km. Radi zaštite ljudi i imovine treba se primjeniti “japanski model” kvalitetne gradnje zgrada koje mogu izdržati jake udare i popratne “aftershockove”. Na tome se već uglavnom radi. Prkositi prirodi je jako teško, ali svaki pokušaj je vrijedan… Nepal je jake potrese doživljavao i prije, posebice 1833, 1934 i 1988 godine.
Ciklonalna plima je pojava podizanja razine mora uslijed djelovanja ciklona s niskim tlakom zraka i jakog do olujnog vjetra. Ovakva vrsta plime nema nikakve poveznice s djelovanjem Sunca i Mjeseca i često traje satima, pa i danima. Vjetar koji je uzrokuje u pravilu je jako, olujno do orkansko jugo. Pad tlaka za 1 hpa odgovara podizanju mora za 1 cm.
Jadran je posebno osjetljiv na ciklonalne plime, jer je sa svojih 800km dužine otvoren samo prema jugu. Jaki južni vjetrovi podižu valove i guraju vodu od juga prema sjeveru. Voda nema kamo i stvara se tzv, “efekat lijevka”. Uz to, sjeverni Jadran je relativno plitak i specifične konfiguracije morskog dna, šta još više pridonosi podizanju vode i stradavanju gradova uz more, tj gradskim obalnim dijelovima (npr. Venecija).
Ova pojava štetu često nanosi i dalmatinskim gradovima uz obalu, gdje stradavaju niži dijelovi, površine s niskim rivama i objekti uz njih.
Animacija i opis nastajanja ciklonalne plime u Jadranu
Jednu od većih ciklonalnih plima u posljednje vrijeme Jadran je doživio 04. veljače ove godine i to u popodnevnim i večernjim satima. Genovska ciklona s vrlo niskim tlakom zraka od 990hpa u središtu u to je vrijeme ušla u Jadran i nastavila put prema istoku. S prednje strane ciklone pritjecao je topli zrak i pojačavao udare juga, čija je snaga bila olujna, na otvorenom moru i orkanska. U uvjetima niskog tlaka zraka i jakog vjetra koji je “nabijao” more prema obali i ponegdje vrlo obilnih oborina u obliku kiše, u mnogim gradovima i mjestima na dalmatinskoj obali došlo je do plavljenja riva, punjenja kanalizacijskih šahtova i prodiranja vode duboko u kopno.
Sinoptička karta vrlo izraženih ciklonalnih aktivnosti koje su se protezale od Atlantskog oceana i obuhvatile veliki dio srednje i južne Europe, 04.veljače u 12h. Izvor: Meteociel
Karta izobara i vrijednosti tlaka zraka, ulaskom ciklone u Jadran oko 20h, istog dana.Izvor: Meteociel
Te večeri voda je prešla granice pretežno nižih riva i poplavila objekte bliže obali. Stradale su kuće uz more, voda je prodrla u podrume, ugostiteljske i druge poslovne objekte. Potopljeni su mnogi brodovi na vezovima, a stradali su i automobili koji su se našli na kritičnim mjestima u to vrijeme. Bilo je štete i na infrastrukturnim objektima. Usred udara jakog vjetra i plime, lomile su se rive, a oštećeno je mnogo toga što se nalazilo u dijelu bliže obali, hortikultura, lučki objekti i drugo.
Šteta učinjena u Kaštelima, izvor: Crometeo
Od gradova i mjesta koji su bili izrazito pogođeni ovom nepogodom izdvojit ćemo Kaštela, gdje je mjesto Kaštel Novi gotovo cijelo bilo pod vodom, zatim Trogir, Omiš i Pag. Prelijevanja mora preko riva bilo je i u Splitu, Vodicama i Zadru, a tradicionalno je opet stradao i najstariji i najniži dio Šibenika, Dolac, Voda je prodrla u prvi red kuća, restorana i caffe barova, a stanovnici izrađivali zečje nasipe, kako bi zaštitili imovinu. Vatrogasci su svugdje po Dalmaciji imali pune ruke posla, ispumpavajući vodu iz podruma i prizemnih prostorija.
Prolaskom ciklone i slabljenjem juga, voda se počela povlačiti već idućeg dana, ali su nivoi još uvijek iznad razine normalnog. idućeg dana, 06. veljače nailazi nova sredozemna ciklona, ali meteorolozi iz DHMZ-a pretpostavljaju da uvjeti ne bi trebali biti tako ekstremni kao dva dana prije…nadajmo se da su u pravu.
Komentar: Ne bi sada ulazio u dubinu tema kao što su klimatske promjene, globalno zagrijavanje, topljenje ledenjaka, sve ekstremnije zime i ljeta…ciklonalne plime su pojava koje se kod nas na Jadranu događale i događati će se. Naše je što bolje se zaštititi od ekstremnih situacija s morem, valovima i vjetrovima. Treba se ulagati u gradnje lukobrana, podizati rive na višu razinu, održavati ih i redovito sanirati. Sve kako bi se zaštitila imovina, objekti, pa i spriječile moguće veće nedaće ili eventualne tragedije.
Mogli bi reći kako posljednjih godina zima ne opravdava svoje ime. I dok su tmurež, vlaga i sivilo nama u Dalmaciji normalni pojmovi kratkih zimskih dana, kontinentalci moraju više žaliti za onim što im zime trenutno pružaju. U vremenima smo kad svaki pravi “ugriz” zime prestavlja svojevrstan događaj, Osvrnuti ćemo se na takav jedan scenarij koji nam se dogodio 2012. godine u veljači, točnije prije 14 godina.
Zima 2014. godine izgledala je kao još jedna prosječna zima i kako su dani prolazili, sve je izglednije bilo da će u tome tonu i završiti. Međutim, krajem siječnja počinju se događati neke promjene u atmosferi. Dolazi do postupnog cijepanja polarnog vortexa. Što je polarni vortex (vrtlog)? Prvo trebamo razlikovati jet stream (polarnu mlaznu struju) i polar vortex (polarni vrtlog). Polarna mlazna struja odnosi se na relativno usko područje velikih brzina (> 30 m/s) u troposferi, na visini od otprilike 9 km. Na našoj hemisferi strujanje ide od zapada prema istoku, odnosno zonalno. Često predstavlja granicu između zračnih masa različitih svojstava. Polarni vrtlog nalazi se na većim visina i ne utjećena vrijeme u srednjim geografskim širinama. Svaka nepravilnost kao npr zagrijavanje stratosfere uzrokuje nerpravilnosti, pa i pucanje polarnog vrtloga i valovitost mlazne struje. Ovakav scenarij omogućuje spuštanje hladnog arktičkog zraka u niže širine.
Izvor: The Nacional Oceanic and Atmosphferic Administration
Ovakav scenarij imali smo u trećoj dekadi siječnja 2012. godine. Po rubu hladne sibirske anticiklone u naše krajeve počeo je pritjecati vrlo hladan zrak polarnog porijekla. Već tada smo se smrzavali uz buru i suho i hladno vrijeme. Ali to je bila samo uvertira u ono šta će uslijediti. Spoj hladnog zraka i znatno toplijeg mora uzrokovao je ciklogenezu u Sredozemlju. Tri ciklone nazvane Flora, Gabor i Ismet tek su trebale “obaviti svoj posao”
1. Flora
Sam početak veljače donosi nam oblačno i sve hladnije vrijeme. Temperature zraka bile su granične i dinamične s dnevnim hodom od 0-3°C, na obali i nešto nižima u unutrašnjosti. Posebno hirovito bilo je u Senju, gdje je uslijed jake bure, niskih temperatura i naleta hladnoće poledila riva, stvarajući već svjetski poznate ledene skulpture. Udari bure na sjevernoj Jadranu već su bili olujne i orkanske jakosti. I dok je u Lici, Gorskom Kotaru i dijelu unutrašnjosti padao snijeg, oborine u Dalmaciji su većinom bile u obliku kiše i susnježice, koja bi povremeno prelazila u snijeg. Zbog graničnih temperatura, akumulacije oborina još nije bilo, mada su snjegoljubci to željno iščekivali.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
Sinoptička karta 02. veljače u 13h, izvor: Meteociel
2. Gabor
Prolaskom Flore, vrijeme se kratkotrajno stabiliziralo, uz jačanje AC, što je konačno uzrokovalo pad temperature na negativne vrijednosti na velikom dijelu obale i daljnje jačanje bure. Tako Rijeka mjeri -4°C, Zadar i Šibenik -5°C, Split -3°C…Sve je bilo spremno za dolazak Gabora, koji je u takvim okolnostima mogao isporučiti samo snježne oborine. Snjegopad je započeo u ranim jutarnjim satima između 03 i 04. veljače. Ciklona pozicionirana u Tirenskom moru, geografski gledano malo južnije od Splita, sa svoje stražnje strane povlačila je još hladniji zrak na dio obale. Uz olujnu buru, tijekom čitave noći vladala je prava mećava. Šibenik se probudio na 15cm snijega na tlu, Split je mjerio 10cm, Zadar 7. Zbog udaljenosti ciklone, područja sjevernije od Zadra nisu dobila izdašnije oborine, a sjeverni Jadran je ostao suh i hladan. Nakon kratkotrajnog smirivanja ujutro, ulaskom ciklone u Jadran i dijelom retrogradnog kretanja iste, snijeg je opet nastavio padati debljajući snježni pokrivač na tlu i davajući glavobolje Splićanima koji su se našli na granici toplijeg i hladnijeg zraka. Ovo je često uzrokovalo padanje “ledenih bobica” ili šuškavca, kratkotrajno čak ledenu kišu na tom području.
Snijeg u Šibeniku, foto: Ivica Grbelja
Snijeg u Splitu, izvor: Dalmacijadanas
Sinoptička karta 03. veljače u 13h, izvor: Meteociel
3. Ismet
Gabor je idućih dana još djelovao na vrijeme, osobito u Dalmatinskoj zagori, paje i Knin nakon Flore opet dočekao prave snježne oborine. Uz obalu vrijeme se stabiliziralo, ali hladnoća još pojačala, pa se ponegdje mjerilo i do -6, čak i -7°C. A u noći s 10. na 11. veljače, na scenu je stupio treći “proizvod iz Sredozemlja” ciklona nazvana Ismet. Situacija je bila dosta identična kao za vrijeme Gabora, uz malo sjevernije pozicioniranje ciklone u Tirenskom moru, pa je granica vrlo hladnog zraka ovoga puta bila malo južnije od Šibenika. Snijeg je počeo padati u zadnjim satima 10. veljače, gotovo ne smanjujući intezitet i debljajući snježni pokrivač na tlu, uz jaku buru stvarajući zapuhe. Ismet je snijegom najviše podario područja od rta Ploča (Punta Planka) na jugu, pa do Paga na sjeveru. Južnije je bilo problema s kišom, ledenom kišom i ostalim nedaćama. Ciklona je na svome putu polako ulazila u Jadran i uz povremene retrogradne epizode spuštala se sve južnije. U ranim jutarnjim satima granica hladnog i toplog zraka po visini nalazila se jugoistočno od Makarske. Zbog ovog miješanja bilo je i grmljavinskih epizoda, a pravi snježni blizzard doživjeli su imotsko i vrgoračko područje, te zapadna Hercegovina uključujući grad Mostar, koji je proživio svašta. Od kiše, ledene kiše, šuškavca, pa do epskog snjegopada s jakom grmljavinom koji je tom gradu donio nevjerojatnih 65cm snijega! Svoje rekorde iz novije povijesti zabilježili su Šibenik s 35 cm, Split 25 cm i Zadar 20 cm snijega. Uz sve lijepe, dolazile su, na žalost i ružne stvari. Prekidi u opskrbi i prometu, zatvaranje škola i prekidi nastave. Ono najgore, dosta ljudi zbog neopreznosti i poleđenih pločnika završilo je na traumatologiji zbog padova i lomova ekstremiteta. Srećom, bez žrtava. Šibensko područje proglasilo je elementarnu nepogodu, a splitsko čak i izvanredno stanje, pa je na teren izlazila i pomagala čak i vojska. Na dubrovačkom području, uz olujno jugo i jaku grmljavinu pale su i ogromne količine kiše, pa je bilo i bujičnih poplava, ispumpavanja podruma poslovnih i stambenih objekata, naročito na krajnjem jugu.
Centar Šibenika, foto: Ivica Grbelja
Morske orgulje u Zadru pod snijegom, foto: Aleksandar Gospić
Visina snijega u Vrgorcu, foto:Aleksandar Gospić
Sinoptička karta 11. veljače u 13h, Izvor: Meteociel
Kao kuriozitete ove snježne prve dekade veljače 2012. godine možemo izdvojiti pojedine činjenice: Makarsko područje… Makarska je prošla bez snijega, uz jako malo kiše i blago negativnu temperaturu zraka. Zavižan na Velebitu je izmjerio vrlo niskih -21°C. Split ovakvu visinu snijega nije mjerio u novijoj povijesti. Senjska riva pod udarom valova i niskih temperatura dugo nije bila tako bajkovito zaleđena. Satelitska karta s Dalmacijom pod snijegom izgledala je nestvarno. Dosta toga (temperatura, vjetar, visina snijega i dvije snježne epizode, podsjećale su na posljednju pravu zimu već davne 1985. godine.
Satelitski snimak velikog dijela Dalmacije pod snijegom
Za sve koji vole meteorologiju i žele vidjeti procese u stvarnom životu postoji mjesto gdje teorija postaje iskustvo . Mjesto na kojem se svaki dan dešava neki novi eksperiment: jutarnja magla, para koja se diže s površine i lagani povjetarac koji miješa vlagu kroz zrak. Dobrodošli u čarobni svijet između vode i kopna. Dobrodošli u svijet močvare!
Močvare nastaju nakupljanjem stajaće vode u plitkim udubljenjima gdje je tlo zasićeno vlagom, a površinske vode spore ili nepomične. Ukratko, riječ je o plitkim vodama stajaćicama odnosno o tlu natopljenim najčešće slatkom vodom. Ovdje nije važno samo što vidite, nego što i osjetite jer močvara nije samo krajolik već živa scena meteoroloških i ekoloških procesa. U močvari se vrijeme osjeća, mjeri i vidi.
Foto: Ivica Grbelja
Močvare su mikroklimatski regulatori, a ono što ih čini zanimljivima su temperatura, vlažnost i magla. Zbog stalne prisutnosti vode, močvarna površina se zagrijava i hladi sporije nego suho tlo što dovodi do nižih maksimalnih temperatura danju i viših minimalnih temperatura noću. Rezultat je stabilniji prizemni sloj atmosfere, manje ekstremnih osjetnih temperatura i česte temperaturne inverzije. Meteorološki gledano, močvara djeluje kao prirodni amortizer termalnih promjena. Visoka vlaga usporava klimatske šokove i daje lokalni doprinos oblacima i pljuskovima ( smanjuje LCL i može potaknuti razvoj oblaka u toplijim mjesecima). Magla nije samo lijep prizor već hladi lokalni zrak, oblikuje mikroklimu i utječe na lokalne vremenske uvjete. No priča tu ne završava jer u zasićenom tlu močvara gdje nema kisika mikroorganizmi razgrađuju organsku tvar i proizvode metan pa tako ista močvara koja lokalno hladi zrak i ublažava ekstreme ujedno dugoročno sudjeluje u globalnim klimatskim promjenama zagrijavajući planet na sasvim drugoj vremenskoj skali. Močvare su važne jer zadržavaju poplave i smanjuju eroziju, proizvode mikroklimu i lokalno hlade zrak, stvaraju staništa za ptice, vodozemce i rijetki biljni svijet, te filtriraju vodu i čuvaju kvalitetu podzemnih voda.
Slikovni prikaz uloge i važnosti močvara. Izvor:www.wwfadria.org
Močvare u Hrvatskoj nisu velike ali su ekološki i meteorološki vrlo važne. Poplavne močvare su Kopački rit (Drava i Dunav), Lonjsko polje (Sava) i Mokra Gora. Močvare koje se hrane kišnicom su djelomično Vransko jezero i manja tresetišta u Gorskom kotaru i Hrvatskom zagorju. Obalne močvare su Neretvanska delta i Hutovo blato, te manja priobalna močvarna područja u Istri. U jezerske močvare ubrajaju se krajnje točke Plitvičkih jezera i Vranskog jezera.
Očuvanje močvara znači čuvanje ekološke ravnoteže, klimatske stabilnosti i prirodne ljepote, te nam omogućuje da i sami bolje razumijemo i promatramo meteorološke procese u stvarnom životu.
Izvor: USFWS
Dan zaštite močvara se obilježava 2. veljače kako bi se podigla svijest o važnosti močvarnih staništa, te potaknulo njihovo očuvanje i zaštitu.
Dalmatinska zagora je meteorološki vrlo hirovito područje. Iako ne toliko udaljena od mora, meteorološka događanja često znaju biti drukčija nego na obali, nerijetko i ekstremnija. Na granici mediteranske i kontinentalne klime, Zagora je poznata po svojim hladnim i jakim vjetrovima, često iznimnim količinama oborina, a u inverzivnim okolnostima i po niskim noćnim temperaturama. Grad Knin nije iznimka, a njegovi stanovnici posebno će pamtiti blagdan Tri Kralja, 06. siječnja ove godine.
Već smo pisali o prodoru hladnog zraka i jačanju sredozemne ciklone koja je donijela mnogo oborina, kišu na Jadranu i snijeg u unutrašnjosti, te znatno snizila temperature zraka ispod pozitivne granice. Dok su mnogi uživali u snijegu, neki ga i kudili, Knin i dio Dalmatinske zagore toga je popodneva vidio samo led i štetu koju je ovo nevrijeme napravilo.
Što je pošlo po zlu toga dana? Sredozemna ciklona s 999 hpa u centru, ušla je u Jadran malo sjevernije nego što se uglavnom očekivalo i svojim prednjim dijelom gurala topli zrak koji se pred hladnoćom koja je pristizala sa sjevera dizao u više slojeve atmosfere, stvarajući tzv “toplinski klin”. Zbog toga, oborine su padale u obliku kiše do prizemnog sloja gdje su već prevladali hladan zrak i negativne temperature. Dalmatinska obala je još bila temperaturno poviše nule i oborine primala u obliku obične kiše. Zapuhala je jaka do olujna bura.
Na karti vidimo položaj cikone s 999 hpa u centru oko 18h toga dana. Izvor: https://meteocentre.com
Koliko je toplinski klin bio jako izražen najbolje kazuju temperature zraka na vrhovima viših planina u blizini gdje postoje mjerne postaje. Dok je Knin već mjerio -2°C na dva metra visine, najviši vrh Hrvatske Sinjal na Dinari mjerio je +1°C, dok je planinarski dom na Promini koji se nalazi na 850 mnv mjerio +5°C tijekom cijelog popodneva i večeri.
Na kninskom području velika količina padalina jednostavno se ledila u dodiru s tlom, automobilima, objektima, stablima, stvorivši ledenu koru debelu 5-6 cm. Debeli slojevi leda po granama, ledene sige su visile po krovovima, stupovima stvarajući apokaliptični prizor.
Olujna bura lomila je grane stabala opterećene ledom koje su padale po ulicama, zakrčila ceste i željezničke pruge, srušeni su stupovi elektrodistribucijske i telekomunikacijske mreže, pa su dio Knina i većina okolnih sela ostali i bez struje i interneta. Bilo je i oštećenih automobila. Vlak koji je iz Zagreba krenuo u Split, ostao je preko 20 sati “zarobljen” na kninskom kolodvoru zbog oštećenja stakla i neprohodnosti pruge.
Malo olakšavajuća okolnost dogodila se tek u ranojutarnjim satima, odmicanjem ciklone dalje prema jugu i dodatnim zahlađivanjem. Viši slojevi bili su sve hladniji i počeo padati običan snijeg na zaleđenu površinu. Prava je sreća u svemu ovome što nije bilo ljudskih žrtava.
Iduća dva dana kninsko područje je zadržalo negativnu temperaturu koja je onemogućila otapanje leda i otežavala popravke i saniranje štete, pa su pojedina mjesta dugo čekala ponovnu uspostavu električne energije i normalizaciju života.
Kolika je stvarna šteta od ovog nevremena na kninskom području kao i još nekim dijelovima Dalmatinske zagore još se procijenjuje, a kiša koja se ledi pri dodiru s tlom ili “ledena kiša”, još je jednom pokazala koliko je opasan i ekstreman meteorološki događaj.
