Kad će se vratiti ekstremne zime kao ona iz 2012. godine? Znanost ima odgovor

Pamtite li zimski mraz iz veljače 2012. godine? Bura je tad puhala olujnom snagom gotovo neprekidno 20-tak dana. U potpunosti se zaledio lukobran u Senju, a nanesene zaleđene morske prašine bilo je i po otocima sjevernog Jadrana – Krku, Pagu, Prviću, … Dugotrajni polarni udar osjetila je gotovo cijela Europa. U francuskom gradu Toulouseu, koji se nalazi na jugoistoku Francuske, poznatom po blagoj mediteranskoj klimi, temperatura je pala ispod minus dvanaest stupnjeva Celzijusa. Rijeke su počele nositi ledene ploče, a ljudima su se ledile brade tijekom hoda preko kampusa lokalnog meteorološkog instituta. Zvuči kao nešto iz Skandinavije ili Rusije, a ne s Jadrana ili iz južne Francuske.

Taj zastrašujući nalet hladnoće zаhvatio je veliko područje Europe. Od zapada kontinenta, preko Balkana pa do Skandinavije, ljude su iznenadile ekstremne hladnoće i snijeg kojeg je malo tko od njih očekivao. Bila je to najhladnija dvotjedna epizoda u Europi u proteklih trideset godina.

Sad se postavlja važno pitanje koje je fasciniralo meteorologe i klimatologe: hoće li se takve hladnoće ikad vratiti? Istraživači sa francuskoga meteorološkog instituta CNRM (Centar za meteorološka istraživanja) nedavno su objavili studiju koja daje iznenađujući i pomalo zabrinjavajući odgovor — vrlo vjerojatno neće.

Kako se zimsko vrijeme mijenja s globalnim zagrijavanjem?

Da bismo razumjeli što nam studija govori, trebamo prvo shvatiti što se događa s najhladnijim danima tijekom godine. Bаš kao što su toplinski valovi postajali češći i intenzivniji, tako su i hladni valovi postali rjeđi i blaži. To nije samo opažanje — to je fizika. Kada planeta postupno postaje toplija, prosječne zimske temperature rastu, što znači da vjerojatnosti za ekstremno hladne događaje postaju manje. Posebno imajući u vidu fenomen Arktičke amplifikacije, koji ima za posljedicu da se Arktik zagrijava znatno brže od prosjeka planete – ekstremno hladnog zraka oko polova ima količinski i prostorno sve manje. A time su i šanse da će takav ekstremno hladan zrak doći u umjerene širine, nažalost također – sve manje.

Znanstvenici su proveli detaljnu analizu vrijednosti temperatura iz veljače 2012. godine koja je opisana kao događaj kakav se štoviše ponavlja samo jednom svakih dvadesetak godina, uz šansu da se ponovi neke određene godine od oko pet do šest posto. Međutim, ta je vjerojatnost već u 2024. godini pala na manje od jedan posto. Još važnije, prema njihovim modelima, vjerojatnost da nećemo vidjeti ponovno toliko hladnu zimu prije kraja stoljeća je 42-99 posto, ovisno o scenariju emisija stakleničkih plinova — a najbolja procjena iznosi 86 posto.

Što zapravo znači ta statistika?

U stvarnom jeziku, osamdeset i šest posto šanse da se nešto neće dogoditi znači da je s pravom za očekivati da zimski događaj takvog intenziteta i trajanja više nećemo doživjeti za naših života. Za događaj koji se dogodio prije samo trinaest godina, to je dramatična promjena. Zamislite si da ste nabavili policu osiguranja koja vas štiti od onoga što je do jučer izgledalo kao sigurno ponavljanje s vremena na vrijeme — ali se odjednom pokazalo da je u budućnosti gotovo sigurno da vam ona više neće biti potrebna. To je analogija rezultata ove studije.

Što je još fascinantnije, to ne vrijedi samo za zimski udar iz 2012. godine. Znanstvenici su također analizirali tri druga izvanredno hladna razdoblja koja su se dogodila nakon 2010. godine u različitim dijelovima svijeta: ekstremnu hladnoću u Teksasu 2021., hladni val u Kini 2016. i izuzetno hladnu zimu u Brazilu 2022. Za sve te događaje pronašli su slične rezultate — vjerojatnost njihovog neponavljanja do kraja stoljeća je između pedeset i šest i osamdeset i tri posto.

Povijesne hladnoće su već otišle — vjerojatno zauvijek

Još je bolje pokazano kada pogledamo iz drugog kuta — kroz prizmu povijesnih rekorda. Najhladnije epizode koje su zabilježene u znanstvene zapise tijekom dvadesetog stoljeća — kao što su one iz 1950-ih i 1980-ih godina — sada bi trebale biti praktički nemoguće. Prema studiji, vjerojatnost da se ti ekstremno hladni dani neće vratiti prije kraja stoljeća je 97 do 100 posto — drugim riječima, gotovo je sigurno da se takvi hladni rekordi neće ponoviti ili oboriti. Naziv koji su znanstvenici predložili za te događaje jest “izumrli događaji” — oni su reprezentanti klime koja je već iščezla zahvaljujući recentnim promjenama klime.

Dvadesetih godina prošlog stoljeća Pariz je bio poznat po potpuno smrznutoj rijeci Seni. Od 1956. godine naovamo, Pariz nije imao više potpuno smrznutu rijeku, i prema svim znanstvenim pokazateljima, vjerojatno je da nikad više neće. Slike koje je slikar Claude Monet naslikao prikazujući ledenu Senu i ljude koji hodaju po ledu — to su sada slike iz nekog drugoga svijeta, slike koje izgledaju nestvarno našim suvremenicima.

Treba li se zabrinjavati?

Evo u čemu je trik: iako su te ekstremne hladnoće postale sve manje vjerojatne, to ne znači da su potpuno nemoguće. Znanstvenici su jasno naglasili da je vjerojatnost da ćemo vidjeti jedan od ta četiri analizirana hladna vala ponovno prije kraja stoljeća još uvijek preko pedeset, točnije 69 posto — što je još uvijek značajno!

Što to znači praktički? To znači da ako se dogodi još jedna ekstremno hladna zima poput one iz veljače 2012., to ne bi trebalo izazvati šok ili preispitivanje klimatske znanosti. To bi samo značilo da se dogodio jedan od onih rijetkih događaja koji su još uvijek marginalno mogući — kao što je i sama 2012. godina bila dokazom da su ekstremne hladnoće još tada imale šanse za pojavu iako su već postajale vrlo rijetke pojave.

Što to znači za nas?

Za sektore osjetljive na hladnoću — kao što su primjerice infrastruktura, sustavi distribucije topline ili poljoprivreda — ova studija ima praktičan savjet. Veliki građevinski projekti, instalacije za grijanje ili izbor poljoprivrednih kultura za budućnost, trebali bi uzeti u obzir da će ekstremno hladne zime vjerojatno postati iznimno rijetke. Stoga nije potrebno značajno investirati u zaštitu od scenarija koji se više neće dogoditi s vjerojatnostima koje su relevantne za dugoročne planove, u usporedbi s onime kako se ranije investiralo. Umjesto toga, potrebno je pažnju usmjeriti na druge ekstreme – u prvom redu visoke temperature, jače isušivanje poljoprivrednog tla i druge nepovoljne okolnosti koje donosi toplija klima budućnosti.

Ali u istoj studiji postoji i nota opreznosti. Kako je studija fokusirana na ostatak dvadeset prvog stoljeća, znanstvenici priznaju da su mogući nepredviđeni događaji — od vulkanskih erupcija koje mogu privremeno ohladiti klimu do mogućeg kolapsa Atlantske termohaline cirkulacije. Ovi scenariji nisu uključeni u njihove modele, što znači da bi takvi događaji možda mogli značajno izmijeniti stvarne ishode u odnosu na njihove procjene.

Zaključak: Čuvati sjećanja na ledene dane

Ponovi li se zima poput one iz veljače 2012. godine, trebali bismo to doživjeti kao nešto posebno — kao zadnji ples s nečim što je do jučer bilo sastavni dio naše klime ali što sada brzo nestaje. Snažni zimski prodori neće potpuno nestati iz Europe — ali one ekstremne hladnoće koji su dio naših sjećanja iz djetinjstva, slike iz povijesti i inspiracija za slikare poput Moneta — ti su dani zaista možda već iza nas, bez povratka. I to je, na svoj način, važna lekcija o tome kako klimatske promjene oblikuju ne samo brojeve i temperature, već i svijet u kojem živimo.

Objava je temeljena na studiji:

Ribes, A., Y. Robin, O. Tessiot, and J. Cattiaux, 2025: Recent Extreme Cold Waves are Likely Not to Happen Again This Century. Bull. Amer. Meteor. Soc., 106, E1759–E1771, https://doi.org/10.1175/BAMS-D-24-0013.1.

Ivan Toman