Category: Uncategorized

  • Zimski ulazak u Novu godinu

    Zimski ulazak u Novu godinu

    Najluđa noć u godini bila je hladna i neugodna za doček na otvorenom. Situaciju je jedino ublažio izostanak bilo kakvog vjetra, pa se uz dobro zabavu lakše izdržalo. Bila je to samo uvertira u prilično turbulentni početak siječnja.

    Od samog početka godine, na europski kontinent počeo se spuštati vrlo hladan zrak arktičkog porijekla. Ovo je uzrokovalo hladne dane, uz obilne oborine u istočnoj, sjevernoj i velikom dijelu srednje Europe. Temperature zraka pale su i 10-15°C ispod prosjeka. Prolaskom fronte, na području sjevernog Atlantika ojačalo je polje visokog tlaka zraka, stvarajući tzv. Grenlandski blok. Ovo je hladan zrak gurnulo još više prema jugu Europe, poremetivši uobičajeno zapadno strujanje. S prednje strane počeo je pritjecati topao i vlagom bogat zrak. Ulaskom u Sredozemlje došlo je do stvaranja niza ciklona i frontalnih aktivnosti. Na Jadranu je prvih dana Nove godine bila izražena južina. Do 05. siječnja naši su se krajevi našli pod utjecajem ciklone sa središtem u Tirenskom moru. Iako masa hladnog zraka uglavnom pruža dolinu prema jugozapadu kontinenta, dio je prošao Alpe i ušao u sjeverne djelove naše zemlje. Sudaranje toplih i hladnih zračnih masa uzrokuje turbulentne vremenske prilike. Na Jadranu i područjima uz Jadran imamo dugotrajnu kišu, dok je u višim dijelovima, gorju, ponegdje i u nizinama počeo padati slab do umjeren snijeg, koji se zbog niskih temperatura akumulira na tlu.

    Na slici koju je izdao ECMWF jučer u 12h po UTC-u vidimo kartu tlaka zraka, položaj ciklone i kretanje hladne zračne mase kakvo bi trebalo biti danas sredinom dana.

    AT 500 hPa i tlak zraka na razini mora za 6.1. u 13h. Izvor: meteociel.fr

    Valja napomenuti kako je u pograničnim područjima Hrvatske i BiH bilo i opasnih pojava kiše koja se ledi pri dodiru sa tlom ili predmetima, uz manje štete na infrastrukturnim objektima.

    Foto: Ivica Grbelja

    Što nas čeka u narednim danima? Prema prognozi DHMZ-a, u kontinentalnim dijelovima i gorju, snijeg će i dalje nastaviti padati,uz stvaranje snježnog pokrivača. Na Jadranu će uglavnom padati kiša, ponegdje i obilna, biti će i grmljavine, a niti mogućnost bujičnih poplava ponegdje nije isključena.Zbog jačanja AC grebena, bura će ojačati, pa će na poznatim lokacijama biti i olujna, moguće i orkanska. Južnije od Šibenika, zbog približavanja ciklone i njezinog ulaza u Jadran puhati će jugo, koje može imati i vrlo jake udare. Uz daljni pad temperature zraka snijeg je od sutra popodne i navečer moguć ponegdje i na Sjevernom Jadranu, Dalmatinskoj zagori, te uz obalu sjeverne Dalmacije. U Zagori je moguća i pojava kiše koja se ledi pri tlu. Daljnim prodorom hladnog zraka u niže slojeve, topliji zrak diže se u više. Ova vrlo opasna pojava izaziva poledicu, opasnu za pješake, vozače u prometu i infrastrukturu općenito.

    Raspored i vrsta oborine za 7.1. u 11h. Izvor: meteociel.fr

    Na gornjoj slici vidimo procjenu količine i vrste oborina u Europi i na našem području, kakva bi trebala biti 7. siječnja, sredinom dana.

    AT 500 hPa i tlak zraka na razini mora za 7.1. u 13h. Izvor: meteociel.fr

    Na slici iznad je sinoptička karta tlaka traka na 07.siječnja, po ECMWF modelu.

    Vremenske prilike trebale bi se privremeno smirivati 8. siječnja u popodnevnim satima, u vidu slabljenja bure i odmicanjem ciklone dalje od naših krajeva. Napomenimo, da će ovo biti i najhladniji dan ovog razdoblja. Svuda se očekuju negativne temperature zraka, a minusa bi trebalo biti i uz obalu.

    DHMZ prognozira tijekom četvrtka okretanje vjetra na zapadne i jugozapadne smjerove. Na Jadranu će bura slabiti i okretati na prvo sjeverni vjetar, a zatim u petak i jugo, koje će jačati na jako, ponegdje i olujno.

    Ovo je uvod u novu promjenu vremena.

    Očekivana visina snježnog pokrivača u četvrtak o 01h. Izvor: meteo.hr

    Na slici vidimo procjenu debljine snježnog prekrivača koja bi ponegdje mogla biti i viša od 10 cm.

    Iz subjektivnog kuta gledanja: Ovo je jedna od tipičnih zimskih situacija, karakteristična za siječanj i prvu polovicu zime. Snijega će biti, nekima na radost, nekima na žalost i to vjerojatno i u krajevima gdje duže vrijeme nije bio uobičajena pojava, kao nekad. Po mom mišljenju, za obalu je granična situacija po pitanju snježnih oborina. Možda orografija pojedinog područja bude presudna za prvo pahuljanje nakon duže vremena.

    Ivica Grbelja

  • Znanstveni blog #4

    Znanstveni blog #4

    Razumiju li ljudi probabilističke prognoze vremena?

    Svaka vremenska prognoza nosi u sebi neizvjesnost. Ta je činjenica fundamentalna za meteorologiju, a ipak se o njoj rijetko otvoreno govori. Zašto? Postoji uvriježeno mišljenje da “ljudi ne razumiju vjerojatnosti” i da bi ih dodatne informacije o nesigurnosti prognoze samo zbunile. No što ako je ta pretpostavka pogrešna?

    Dva nedavno objavljena članka Kena Mylnea iz britanskog Met Officea, publicirana u časopisu Weather Kraljevskog meteorološkog društva, bave se upravo ovom temom — i njihovi zaključci mogli bi promijeniti način na koji razmišljamo o vremenskim prognozama.

    Zašto je neizvjesnost neizbježna?

    Atmosfera je kaotični sustav. Edward Lorenz, otac teorije kaosa, slikovito je to opisao riječima da “jedan zamah krila leptira može uzrokovati tornado na drugom kraju svijeta”. U praktičnom smislu, to znači da male pogreške u početnim uvjetima — a savršeno poznavanje stanja atmosfere jednostavno nije moguće — mogu rezultirati velikim razlikama u prognozi, osobito na dulje rokove.

    Tradicionalna “deterministička” prognoza polazi od jedne procjene trenutnog stanja atmosfere i simulira jedan mogući razvoj događaja. Problem je što takva prognoza ne govori ništa o tome koliko smo sigurni u taj ishod.

    Ansambli: od jedne do mnoštva prognoza

    Rješenje koje se u operativnoj meteorologiji koristi već više od tri desetljeća jest ansambelsko prognoziranje. Umjesto jedne simulacije, pokreće se više njih — svaka s malo drugačijim početnim uvjetima ili drugačijim podešavanjem modela, koji odražavaju nesigurnost u analizi trenutnog stanja atmosfere ili nesavršenost modela. ECMWF-ov globalni ansambl, primjerice, ima 51 član, dok britanski MOGREPS-UK koristi 18 članova s vremenskim pomacima.

    Rezultat je distribucija vjerojatnosti mogućih ishoda. Iz nje se mogu izvući razne informacije: najvjerojatnija vrijednost, raspon mogućih temperatura, vjerojatnost oborine iznad određenog praga ili, što je posebno važno za upozorenja, šansa za ekstremne događaje.

    Mylne u prvom članku navodi da verifikacijske studije dosljedno pokazuju kako ansambli imaju veću prognostičku vještinu od determinističkih modela, čak i kad rade na nižoj rezoluciji. Zbog toga su i Met Office i ECMWF odlučili ukinuti zasebne determinističke modele visoke rezolucije i usmjeriti resurse isključivo na ansambelske sustave.

    Hoće li javnost to razumjeti?

    Ovdje dolazimo do ključnog pitanja drugog članka. Uobičajene brige prognozera i pružatelja usluga uključuju tvrdnje poput: “Ljudi jednostavno moraju donijeti odluku”, “Korisnici žele da mi donesemo odluku umjesto njih” ili “Komunikacija neizvjesnosti potkopat će povjerenje u naše prognoze”.

    No istraživanja pokazuju suprotno.

    Na Sveučilištu u Exeteru provedena su laboratorijska ispitivanja u kojima su sudionici donosili odluke na temelju različitih prikaza vremenskih prognoza. U jednom eksperimentu (Roulston i Kaplan, 2009.), jedna skupina vidjela je jednostavan linijski graf temperature, dok je druga dobila složeniji prikaz s prikazanim rasponom nesigurnosti. Rezultat? Skupina s dodatnim informacijama o nesigurnosti donosila je ispravne odluke u 85% slučajeva, nasuprot 69% kod kontrolne skupine — i to neovisno o akademskoj pozadini sudionika.

    Posebno zanimljiva bila je online igra “Weather Game” (Stephens i sur., 2019.) s preko 8000 sudionika koji su pomagali izmišljenom prodavaču sladoleda Bradu odabrati najbolja vremena i lokacije za prodaju. Zaključci su bili jasni:

    • Većina ljudi sposobna je iskoristiti informacije o nesigurnosti
    • Složeniji prikazi nisu zbunjivali sudionike
    • Čak i uz determinističke prognoze, ljudi su iskazivali manje od 100% povjerenja — intuitivno su pretpostavljali određenu nesigurnost
    • Najbolje rezultate postigli su oni s najsloženijim prikazom (kombinacija linije najvjerojatnije vrijednosti s prikazom raspona)

    Sustavni pregled literature Ripbergera i suradnika (2022.), koji je obuhvatio 327 studija, dolazi do istog zaključka: prosječni ljudi mogu razumjeti i koristiti probabilističke informacije ako se pazi na način prezentacije, a takve informacije općenito poboljšavaju kvalitetu odluka.

    Kako komunicirati nesigurnost?

    Istraživanja nude konkretne smjernice. Jezik je važan: riječ “vjerojatnost” (probability) mnogima zvuči matematički i zastrašujuće, dok “šansa” (chance) ili “izgledi” (likelihood) djeluju pristupačnije. Slično tome, “pogreška” (error) u znanstvenom smislu znači odstupanje od točne vrijednosti, ali javnost može to protumačiti kao “grešku” ili nesposobnost.

    Posebno je problematično kad ljudi različito tumače što “30% šanse za kišu” uopće znači. Gigerenzer i suradnici (2005.) identificirali su tri česta pogrešna tumačenja: da će kiša padati na 30% područja, da će padati 30% vremena, ili čak da 30% meteorologa misli da će padati. Jasno definiranje na što se vjerojatnost odnosi — tzv. referentna klasa — ključno je za ispravno razumijevanje.

    Mylne predlaže dualni pristup: kombinaciju grafičkog prikaza (npr. tortni dijagram ili piktogram) s numeričkom vrijednošću. Tako se istovremeno doseže i one koji preferiraju vizualne informacije i one koji vole brojke.

    Događaji visokog učinka, niske vjerojatnosti

    Poseban izazov predstavljaju tzv. HILL događaji (High-Impact Low-Likelihood) — rijetki, ali potencijalno katastrofalni vremenski ekstremi. U ansambelskim prognozama oni se često pojavljuju kao “outlieri” — pojedinačni članovi ansambla koji predviđaju znatno drugačiji ishod od većine.

    Primjer koji Mylne navodi jest oluja “Beast from the East” koja je početkom ožujka 2018. donijela obilne snježne nanose u jugozapadnu Englesku. Tri i pol dana unaprijed, većina članova ansambla predviđala je nastavak snježnih pljuskova na sjeveroistoku, dok je samo nekoliko članova sugeriralo mogućnost razvoja ciklone s juga koja bi pogodila jugozapad. To je bio signal za izdavanje ranog upozorenja.

    Britanski sustav upozorenja koristi matricu koja kombinira razinu učinka s vjerojatnošću. Istraživanje Mu i suradnika (2018.) pokazalo je da ljudi koji dobiju informaciju i o razini učinka i o vjerojatnosti donose bolje odluke od onih koji vide samo boju upozorenja.

    Implikacije za praksu

    Zaključak ovih istraživanja je jasan: uskraćivanje probabilističkih informacija iz straha da ih javnost neće razumjeti čini medvjeđu uslugu većini korisnika. Prognoza koja govori samo najvjerojatniji ishod onemogućuje korisnicima da prilagode svoje odluke vlastitim potrebama i osjetljivostima.

    Razmislite o sljedećem primjeru: prognoza daje 30% šanse za kišu. Automatski sustav koji “svodi” tu informaciju na deterministički zaključak “suho” loše služi svakom korisniku koji je osjetljiv na kišu i radije bi ponio kišobran pri 30% šanse nego riskirao. Slično, vlasnik broda koji bi premjestio plovilo na sigurno već pri 10% šanse za olujne vjetrove — zbog visokog potencijalnog troška štete — bio bi loše uslužen prognozom koja daje samo najvjerojatnije, blaže vjetrove.

    Meteorolog nikad ne može znati sve raznovrsne primjene javne prognoze, ali učinkovita komunikacija nesigurnosti otvara mogućnost korisnicima da donesu odluke primjerene njihovim okolnostima.

    Pogled naprijed

    Ansambli više nisu samo pomoćno sredstvo — postaju srž operativnih prognostičkih sustava. S razvojem sustava poput IMPROVER-a koji kalibrira i kombinira izlaze različitih modela, te s naglim usponom metoda umjetne inteligencije u meteorologiji, mogućnosti se dodatno šire.

    No tehnološki napredak sam po sebi nije dovoljan. Da bi se ulaganja u ansambelsko prognoziranje u potpunosti isplatila, ključno je pronaći učinkovite načine za komunikaciju tih informacija korisnicima — ne samo profesionalnim donosiocima odluka, već i širokoj javnosti s njezinom raznolikošću vremenski osjetljivih aktivnosti i različitom averzijom prema riziku.

    Istraživanja pokazuju da je taj cilj ostvariv. Većina ljudi nije samo sposobna razumjeti probabilističke prognoze — oni na temelju njih donose bolje odluke. Vrijeme je da im to i omogućimo.


    Izvori:

    Mylne, K.R. (2025). Probability forecasts – Part 1: ensembles and probabilistic forecasts. Weather. https://doi.org/10.1002/wea.70015

    Mylne, K.R. (2025). Probability forecasts – Part 2: will people understand? Weather. https://doi.org/10.1002/wea.70016

    Ivan Toman

  • Božićna ciklona- Pojam iz nauke ili naroda?

    Božićna ciklona- Pojam iz nauke ili naroda?

    Vrijeme Božića u većini nas probudi neki poseban osjećaj. Svaki događaj koji bi nam u obično vrijeme zvučao kao “nešto normalno”, za Božićnih blagdana ima neku svoju posebnu vrijednost, lakše ga i duže pamtimo. Isto vrijedi i za meteorološke prilike koje nas pohode u to vrijeme. Božićna ciklona nije neki službeni i strogo definirani pojam. To je kolokvijalni / medijski naziv koji se koristi za izraženu ciklonu koja se razvije ili zahvati neko područje oko Božića (otprilike 24.–26. prosinca).

    Zašto su ciklone oko Božića česte ili posebno jake? To je obično vrijeme jakog temperaturnog kontrasta. S jedne strane imamo hladno kopno (nad srednjom i istočnom Europom) i puno toplije Sredozemlje (zbog još relativno dosta toplog mora). Ovakav temperaraturni gradijent stvara idealne uvjete za ciklogenezu. Što je razlika veća i ciklona će biti jača. Zimi se polarna fronta spušta dosta južnije. Mlazna struja, tzv. Jet Stream spušta se prema jugu i Sredozemlju. Hladan zrak upadom nad toplo more pretvara Sredozemlje u tvornicu ciklona, koje se stvaraju u Genovskom zaljevu, Sjevernom Jadranu, Tirenskom moru ili izazivaju produbljivanje i jačanje dolazećih atlantskih ciklona. U isto vrijeme sjeverozapadna Europa, Skandinavija i Istočna Europa nalaze se u sektoru visokog tlaka zraka, uz mirno i hladno vrijeme.

    Događanja tijekom Božićne ciklone, za hrvatske prilike mogli bi podijeliti u tri epizode:

    1. Stvaranje ili produbljavanje ciklone koja se još nalazi zapadno od nas. Mi smo na njenoj prednjoj strani, u toplom sektoru, pa imamo toplo i vlažno vrijeme, često popračeno jakim i olujnim udarima juga. Tlak zraka je u stalnom padu.

    2. Prolazak fronte preko naših krajeva. Dok se nalazimo u samom centru ciklone, vrijeme se zna krako prividno umiriti. Tlak zraka je najniži, vjetar često skreće s SE na S i SW smjer, kod izrazito niskog tlaka moguće su ciklonalne plime, plavljenje obala, uz jaku kišu, grmljavinu, pa čak i pijavice na moru. Ova epizoda najkraće traje, ali vremenski zna biti najhirovitija i najopasnija.

    3. Odmicanjem fronte, ulazimo u njezin stražnji sektor, iza kojeg počne pritjecati osjetno hladniji zrak s kontinenta. Iako smo siromašniji vlagom, uz zahlađenje često se zna zabijeliti gorje, djelovi unutrašnjosti, pa čak i viši predjeli dalmatinske zagore. Obično zapušu vjetrovi iz 1. i 4. kvadranta, vrlo često i bura, koja zna imati i jake do olujne udare.

    Važno je još jednom napomenuti, da ovakve ciklone nisu nikakva novost na Sredozemlju ili Jadranu i da se dogode jednog klasičnog jesenjeg ili zimskog dana, bile bi kao “jedna od mnogih u nizu”. A za Božić? Ljudi su većinom doma ili putuju. Svi žele lijepo i mirno vrijeme, a sve što remeti planove ostaje zapamćeno.

    Na slici ispod vidimo presjek jedne Božićne ciklone, po ECMWF modelu, njezino kretanje i vrijednosti tlaka kroz 108 sati, uz pogled na potencijalni vrtlog zraka. Kad se visoki PV spusti niže → stvara se uzlazno gibanje, tj pad tlaka na površini i ciklona se produbljuje.

    Zadnjih nekoliko godina imali smo ugodno i prilično toplo vrijeme tijekom božićnih praznika, a što nas čeka ove godine, vidjeti ćemo. U području gdje živim, pojam “Bijeli Božić” je uvijek bio relativan (iznimka je bila 1996. godina), a sve rijeđe se posljednjih godina spominje i na kontinentu. Šteta, jer snježni ugođaj za vrijeme Božića zna biti stvarno poseban…

    Ivica Grbelja

  • Novi AI meteorološki modeli

    Novi AI meteorološki modeli

    Nova mala revolucija u prognoziranju vremena: NOAA uvodi novu generaciju umjetne inteligencije

    Američka meteorološka služba NOAA pokrenula je 17. prosinca 2025. godine tri nova operativna modela za globalnu prognozu vremena temeljena na umjetnoj inteligenciji, označivši tako jednu od važnijih prekretnica u povijesti numeričkog prognoziranja.

    Prognoziranje vremena oduvijek je bilo jedno od najizazovnijih područja znanosti. Atmosfera je kaotičan sustav u kojem sitne promjene početnih uvjeta mogu dovesti do dramatično različitih ishoda — fenomen poznat kao “učinak leptira”. Desetljećima su meteorolozi gradili sve složenije fizikalne modele koji numerički rješavaju jednadžbe dinamike fluida, pokušavajući predvidjeti buduće stanje atmosfere. No računalna zahtjevnost takvih simulacija je golemna: najnapredniji globalni modeli zahtijevaju superračunala koja troše megavate električne energije i satima računaju svaku prognozu.

    Sve se to počelo postupno mijenjati posljednjih godina pojavom strojnog učenja u meteorologiji. Tvrtke poput Googlea, Nvidije i Huaweija razvile su modele koji su pokazali da umjetna inteligencija može naučiti obrasce ponašanja atmosfere izravno iz podataka, bez potrebe za eksplicitnim rješavanjem fizikalnih jednadžbi. Rezultati su pomalo iznenadili znanstvenu zajednicu: ti su modeli postizali točnost usporedivu ili u nekim uvjetima čak bolju od tradicionalnih sustava, a što je najvažnije, prognoze su proizvodili u minutama umjesto u satima.

    Nova trijada AI modela

    NOAA je sada službeno uvela tri nova sustava u operativnu uporabu. Njihov razvoj proizašao je iz projekta EAGLE (Experimental AI Global and Limited-area Ensemble forecast system), zajedničke inicijative koja okuplja NOAA-ine laboratorije za istraživanje oceana i atmosfere, Nacionalnu meteorološku službu te Centar za inovacije u predviđanju Zemljinog sustava.

    AIGFS — Brži i učinkovitiji od prethodnika

    Prvi član nove obitelji jest AIGFS (Artificial Intelligence Global Forecast System), AI inačica poznatog američkog globalnog modela GFS. Ovaj sustav koristi grafičke neuronske mreže za generiranje šesnaestodnevnih prognoza, a njegova je najupečatljivija karakteristika nevjerojatna učinkovitost: jedna prognoza troši tek 0,3 posto računalnih resursa potrebnih klasičnom GFS-u i završava za približno četrdeset minuta. Za usporedbu, tradicionalni GFS zahtijeva sate računanja na superračunalima.

    No brzina nije jedina prednost. AIGFS pokazuje poboljšanu vještinu u prognozi velikih atmosferskih obrazaca, a osobito se ističe u praćenju tropskih ciklona — njegovi prognostički tragovi oluja na duljim vremenskim skalama preciznije pogađaju stvarnu putanju nego što to čini tradicionalni model. Ipak, prva verzija ima i slabosti: procjene intenziteta uragana trenutačno zaostaju za klasičnim pristupom, što razvojni tim planira ispraviti u budućim verzijama.

    AIGEFS — Raspon mogućih ishoda

    Druga komponenta, AIGEFS (Artificial Intelligence Global Ensemble Forecast System), donosi ono što meteorolozi nazivaju ansamblskim pristupom. Umjesto jedne determinističke prognoze, ovaj sustav generira trideset i jedan član ansambla — trideset i jednu moguću verziju budućeg razvoja vremena temeljenu na malo različitim početnim uvjetima simulacije. Takav pristup prognosticima daje uvid u nesigurnost prognoze i raspon mogućih scenarija.

    AIGFS 12-satna prognoza oborine za 10.12.2025. Izvor: https://www.noaa.gov/news-release/noaa-deploys-new-generation-of-ai-driven-global-weather-models

    AIGEFS troši samo devet posto računalnih resursa klasičnog ansamblskog sustava GEFS, a pokazuje usporedivu vještinu prognoze s dodatkom koji nije zanemariv: predvidljivost se proteže za dodatnih osamnaest do dvadeset četiri sata u odnosu na tradicionalni pristup. U svijetu meteorologije, gdje svaki dodatni sat točne prognoze može značiti spašene živote i imovinu, to je značajan napredak.

    HGEFS — Hibridni “veleansambl”

    Treći i najinventivniji član nove postave jest HGEFS (Hybrid Global Ensemble Forecast System). NOAA ovdje čini nešto što dosad nijedan operativni centar nije pokušao: spaja trideset i jedan član fizikalnog ansambla GEFS s trideset i jednim članom AI ansambla AIGEFS u jedinstven “veleansambl” od šezdeset dva člana.

    Zašto je to važno? Svaki član ansambla predstavlja jedan mogući razvoj stanja atmosfere, a više članova daje bolju procjenu nesigurnosti. No ključ je u tome što dva sustava — jedan temeljen na fizici, drugi na strojnom učenju — griješe na različite načine. Kombiniranjem oba pristupa dobiva se robusniji skup prognoza koji bolje predstavlja pravu nesigurnost budućeg vremena. Ova metodika je inače slična onome što radi Meteo centar za svoju mobilnu aplikaciju – korištenjem različitih tipova meteoroloških modela za izračun konačne prognoze (uz razliku da u Meteo centru – još – ne koristimo AI modele za ulazne setove podataka). Početna testiranja pokazuju da HGEFS dosljedno nadmašuje i čisti AI ansambl i čisti fizikalni ansambl u većini verifikacijskih metrika.

    Na ramenima divova: GraphCast kao temelj

    NOAA-ini novi modeli nisu nastali “u vakuumu”. Kao polazišnu točku, tim je uzeo GraphCast — model koji je Google DeepMind predstavio krajem 2023. godine i koji je tada izazvao val iznenađenja u meteorološkoj zajednici. GraphCast koristi grafičke neuronske mreže za učenje vremenskih obrazaca iz gotovo četiri desetljeća povijesnih podataka, pretvarajući ogroman arhiv prošlih atmosferskih stanja u predvidljivu funkciju koja mapira sadašnje stanje u buduće.

    No NOAA nije jednostavno preuzela gotov model. Znanstvenici su GraphCast dodatno trenirali koristeći podatke iz vlastitog sustava za asimilaciju podataka GDAS te ERA5 reanalizu Europskog centra za srednjoročnu prognozu ECMWF. Taj postupak finog podešavanja poboljšao je performanse modela, osobito kada se inicijalizira operativnim podacima GFS-a. Rezultat je sustav prilagođen američkim operativnim potrebama, a ne samo akademska demonstracija mogućnosti.

    Globalna utrka u AI meteorologiji

    NOAA nije jedina organizacija koja ulazi u novo doba. Europski centar za srednjoročnu prognozu ECMWF — dugo smatran zlatnim standardom globalnog prognoziranja — u veljači 2025. pustio je u rad svoj AI sustav AIFS (Artificial Intelligence Forecasting System). ECMWF-ov model koristi tisuću puta manje energije od tradicionalnog sustava IFS, a pokazuje poboljšanja do dvadeset posto u praćenju tropskih ciklona.

    Europljani su također razvili Anemoi — otvoreni softverski okvir za razvoj AI modela u meteorologiji, koji sada postaje temelj za suradnju među europskim nacionalnim službama. Njemačka meteorološka služba DWD, francuski Météo-France i norveški MET rade na vlastitim regionalnim AI modelima, a svi koriste zajedničku infrastrukturu i dijele znanje.

    Prednosti i ograničenja novog pristupa

    AI modeli nude nekoliko neprijepornih prednosti. Brzina izrade prognoze dramatično se skraćuje, omogućujući češće osvježavanje a time i bržu reakciju na razvoj opasnih situacija. Energetska učinkovitost je revolucionarna — u doba kada računalni centri troše sve više električne energije, smanjenje potrošnje za dva do tri reda veličine nije zanemarivo. Operativna otpornost raste jer se prognoze mogu proizvesti na skromnijoj hardverskoj infrastrukturi.

    No postoje i ograničenja koja valja imati na umu. AI modeli uče iz prošlih podataka, što znači da mogu imati poteškoća s događajima koji nemaju povijesnih analogija — primjerice s ekstremima koji nadilaze sve dosad zabilježeno. Fizikalni modeli eksplicitno rješavaju zakone termodinamike i dinamike fluida; oni “razumiju” zašto se atmosfera ponaša kako se ponaša. AI modeli te zakone ne poznaju izravno — oni su naučili obrasce koji se podudaraju s tim zakonima, ali mogu pogriješiti na načine koje fizikalni modeli ne bi pogriješili.

    Upravo zato NOAA-in hibridni pristup ima smisla. Umjesto ideje da se potpuno napusti fizikalne modele, agencija kombinira najbolje od oba svijeta. Fizikalni modeli pružaju temeljno razumijevanje i pouzdanost u rubnim slučajevima; AI modeli donose brzinu, učinkovitost i sposobnost prepoznavanja suptilnih obrazaca koje čovjek možda nikad ne bi eksplicitno kodirao.

    Što donosi budućnost?

    Ovo je tek početak. NOAA planira proširiti projekt EAGLE regionalnim modelima visoke razlučivosti, uključujući AI verziju popularnog HRRR sustava za kratkoročnu prognozu nad kontinentalnim Sjedinjenim Državama. Razvijaju se i AI komponente za predviđanje oceanskih i ledenih uvjeta, što će omogućiti potpunije modeliranje Zemljinog klimatskog sustava.

    Možda je najuzbudljivija vizija ona koju su europski kolege nazvali “demokratizacijom prognoza”. AI modeli su toliko učinkoviti da bi ih u skoroj budućnosti bilo moguće pokretati na osobnim računalima. To bi moglo transformirati pristup meteorološkim informacijama, omogućujući istraživačima, malim tvrtkama i čak entuzijastima pristup sofisticiranim prognozama koje su dosad bile rezervirane za velike nacionalne službe.

    No s tom moći dolazi i odgovornost. Florian Pappenberger, direktor prognoza u ECMWF-u, upozorava da nacionalne meteorološke službe moraju preuzeti vodstvo u osiguravanju da se ova revolucija strojnog učenja koristi za dobrobit i sigurnost društva. Pouzdanost informacija, transparentnost metoda i jasna komunikacija nesigurnosti postaju važniji nego ikad.

    Za krajnje korisnike — od komercijalnih zrakoplova do poljoprivrednika, od gradskih službi za upravljanje krizama do vikend planinarenja — to znači točnije prognoze isporučene brže i jeftinije. Za meteorološku zajednicu, to je poziv na prilagodbu, učenje i suradnju. A za sve nas koji živimo na ovom planetu nestalnog vremena i promjenjive klime, to je razlog za umjereni optimizam: možda nećemo moći zaustaviti oluju, ali sve smo bliži tome da je predvidimo na vrijeme.

    Ivan Toman

  • Potonuće trajekta Jan Heweliusz, 14.siječnja 1993.

    Potonuće trajekta Jan Heweliusz, 14.siječnja 1993.

    U pomorskom svijetu poznata je poslovica “mirno more ne čini mornara”. Koliko ima istine u tome, pokušati ćemo usporediti s potonućem i tragedijom poljskog ro-ro trajekta Jan Heweliusz, koji je nizom nesretnih događaja za vrijeme orkanskog nevremena na dno zapadnog Baltika odvukao 55 putnika i članova posade, a njih samo devet uspjelo se spasiti iz podivljalog mora.

    Trajekt Jan Heweliusz izgrađen je u Norveškoj tijekom 1977 godine, bio je dug 126 m, širine 17 m, tonaže 3.015 BRT-a, i nosivosti 2035 tona. Razvijao je brzinu do 16 čvorova, a pokretala su ga četiri Sulzer 10AL25/30 motora i imao je 7400 KS ukupno. Bio je u vlasništvu poljske brodarske kompanije Polish Ocean Lines. Sama kompanija je u to tranzitno vrijeme 1993. godine još uvijek bila u većinskom vlasništvu države. Bio je namijenjen isključivo za prijevoz kamiona i željezničkih vagona na relaciji iz poljske luke Swinojuscie do luke Ystad u Švedskoj. Udaljenost između ove dvije luke iznosila je približno 90 milja i Jan Heweliusz bi je preplovio za 6-7 sati ovisno o vremenu i opterećenosti.

    Usprkos svemu, trajekt je pratila vrlo loša reputacija, od njegovih maritimnih sposobnosti do niza nezgoda koje je doživio za vrijeme plovidbi. Bilo je problema sa stabilnosti, držanjem kursa, zanošenja, naginjanja, mogućnosti prevrtanja, pa i nekoliko sudara s ribaricama koje bi mu se našle na putu, čak i s danskim trajektom. Godine 1986 zbog greške na instalacijama na gornjoj palubi izbio je veći požar. Srećom bez ozljeđenih i žrtava, ali neobičnom odlukom vlasnika kako bi zataškao nesreću, naređeno je da se nagorena paluba stabilizira s 80 tona izljevenog betona. Ovo ne samo da nije stabiliziralo brod, već ga je dodatno destabiliziralo i podiglo mu težište. Među posadom i mornarima vrlo brzo dobio je nadimak “ploveći leš”.

    Posljednju nesreću prije kobne polovidbe Jan Heweliusz doživio je u upravo u švedskoj luci Ystad, kad je pod naletom vjetra udario u pristanište i znatno oštetio krmenu rampu. Zbog ovog događaja kapetan Andrzej Ułasiewicz tražio je od tvrtke obustavu daljnjih plovidbi i slanje broda na remont, ali njegovi su zahtjevi odbijeni zbog potrebe posla. Poljska iza Hladnog rata, bila je država u tranzitu i na prijelazu između dvije vrste ekonomije. Rasulo je vladalo svuda, papiri su bili “zapadni”, a načini rada i upravljanje još uvijek “istočni”. Svaki je posao doslovno bio važan i bitan i svi su se borili za svoj “dio kolača”.

    Na svoje posljednje putovanje Jan Heweliutsz je trebao krenuti u večernjim satima 13. siječnja 1993. iz Swinoujscie-a prema Ystadu, natovaren s 28 kamiona i 10 željezničkih vagona. Te večeri ništa nije išlo po planu. Vrijeme se na zapadnom Baltiku jako pogoršalo. Naime, došlo je do prodora vrlo hladnog zraka s područja Skandinavije, dok je u blizini djelovala jaka atlanska ciklona s toplom frontom, ulazeći sve više u baltički prostor. Ovakve okolnosti rezultirale su jakim oborinama, snijegom na kopnu i jakom kišom na moru, uz orkanske udare zapadnog i sjeverozapadnog vjetra. Upravo zbog popravka krmene rampe koje se udužilo više od dva sata i nije odrađeno do kraja kako spada, jer je voda i dalje prodirala, brod je kasnio s isplovljavanjem. Ostalo je nejasno zašto se i iza toga još čekalo. Po nekim navodima, uz putnike koji su bili uglavnom vozači kamiona, čekalo se i na određene VIP goste, koji su kasnili putem zbog izrazito lošeg vremena i snježne mećave. Kapetan je još nekoiliko puta pokušao odgoditi plovidbu, ali bez uspjeha. U prilog mu nije išlo niti prilično nemarno izvješće Poljske meteorološke službe koja je uvjete na moru procijenila prihvatljivim za plovidbu, uz udare vjetra od 6-7 bofora. S druge strane ignoriralo se upozorenje njemačkih meterologa koji su najavili opasno vrijeme, uz uraganske udare vjetra do 180 km/h i jaku kišu. Fronta čije se središte od jako niskih 971 hpa tada već nalazilo u istočnom Baltiku nazvana je Verena.

    Konačno, oko 1h ujutro 14. siječnja brod je unatoč svim nedostatcima i loše osiguranim teretom isplovio iz luke Swinoujscie. Već ulaskom u sve jače nevrijeme, počele su se ispoljavati sve njegove loše strane. Upravljanje i držanje kursa bilo je teško, a zbog bočnih udara vjetra, trajekt se uporno naginjao na lijevu stranu, otežavajući tako članovima posade obavljanje zadataka, a siguronosni lanci i omče koje su držale vozila i vagone bili su preopterećeni i pred pucanjem. Malo zatim posada donosi odluku da se lijevi balasni tankovi ispune vodom kako bi se brod opteretio s te strane i ispravio, što nije bilo po propisu, a ujedno je bio i jako riskantan potez zbog uvjeta u kojima se brod u tom trenutku nalazio. Otežavajuća okolnost bila je još i odluka kapetana da se ide kraćom rutom kako bi se nadoknadilo izgubljeno vrijeme zbog čekanja i popravka u luci i da se ne iskoristi zavjetrina njemačkog otoka Ruegen, što je upravo napravio drugi trajekt-blizanac Kopernik i tako zaštitio sebe, posadu i putnike.

    Oko 4:10 sati, uvjeti su postali iznimno opasni, upravljanje nestabilnim brodom sve više je postajala “nemoguća misija”. Kapetan koji je zbog iznimne situacije opet pozvan na most, donio je odluku da se pramac broda okrene u pravcu vjetra i da se smanji brzina plovidbe. Tijekom toga opasnog manevra, zbog nagle promjene pravca vjetra koji je puhao orkanskom snagom i udario u desnu stranu broda, došlo je do katastrofe. Brod se sada nagnuo na lijevu stranu, koja je već bila po opterećenjem punih balastnih tankova. Nagib od 30° teška vozila i vagoni nisu izdržali, spone i osiguranja su popucala, sve se otkotrljalo na opterećenu stranu i pomoći više nije bilo. Ostalo je samo pozivati pomoć, oglasiti evakuaciju trajekta i pokušati dati točne koordirate havarije, što isto nije išlo kako treba jer je zakazao radar. Izbezumljeni putnici izašli su direktno iz kabina i kreveta na vjetrovitu, hladnu i jakom kišom okupanu palubu, ne znajući što dalje. Drugi trajekt Kopernik je prvi čuo kapetanove pozive za pomoć, uporno tražeći koordinate i lokaciju, ali je nije dobio, pa njegov kapetan zaključio da ne može pomoći Jan Heweliuszu, a da i svoje ljude ne izloži opasnosti. Zadnje kapetanove riječi da je brod nagnut 70°, uhvatila je jedna lokalna radio-postaja i to je bio kraj. Jan Heweliusz potonuo je u 5:20 ujutro, 24 kilometra od rta Arkona na njemačkom otoku Rügen. Spasilačke ekipe iz njemačke baze Parow i Danska služba spašavanja stigli su tek sat i po kasnije, isključivo zbog nejasne pozicije broda i vremenskih uvjeta koji su vladali. Spasili su 9 promrzlih članova posade na rubu hipotermije, koji su jedva uspjeli spustiti jedan spasilački splav. Valja naglasiti da su temperature mora i zraka bile samo koji stupanj poviše nule. Za ostale putnike nije bilo spasa, a deset tijela nikada nije pronađeno.

    Trajekt Jan Heweliusz danas leži na ne tako dubokih 27m, zajedno sa svim teretom koji je prevozio i često je meta radoznalih ronilaca. Nakon toga nemilog događaja, uslijedile su razne pravne rasprave, pa čak i radnje kako bi se tvrtka-vlasnik uspjela maknuti iz odgovornosti za tragediju, oklijevalo se i u isplati odštete obiteljima stradalih pomoraca i putnika, ali to je već za neku drugu temu i priču. Ova je nesreća bar uspjela promijeniti neke često diskutabilne pomorske zakone i odlučeno je da je kapetan broda glavna osoba koja ima pune ovlasti odlučiti da li će neki brod isploviti ili ne i koliko je to opasno za brod, kao i za ljude na njemu. U Poljskom gradu Gdansku osnovan je Memorijalni centar za sve stradale u ovoj najvećoj pomorskoj tragediji na Baltiku, gledajući vrijeme od Drugog svjetskog rata.

    Ivica Grbelja

  • Ekologija: 05. prosinca, Svjetski dan tla

    Ekologija: 05. prosinca, Svjetski dan tla

    Svake godine 05. prosinca obilježavamo Svjetski dan tla. Iako postoji 70 000 tipova tla, ono pokriva samo oko 12 % Zemljine površine. Tlo je od presudne važnosti za sve ekosustave (nevidljivi čuvari u tlu svakodnevno radeći svoj posao obrađuju hranjive tvari ). Tlo je od presudne važnosti  i za poljoprivredu s obzirom da 95 % naše hrane upravo dolazi iz tla. Ne smijemo izostaviti ni činjenicu da je tlo dom za 60 % vrsta na planeti Zemlja.  Jednostavno rečeno, bez tla ne bi bilo hrane i vode, pa tako niti života kakvog danas poznajemo.

    Premda svijet tla  još uvijek nije potpuno istražen, tlo  je jedan od najpouzdanijih „meteorologa“ koji ne koristi instrumente, radare, satelite i aplikacije, ali  sve osjeća. Pamti svaki mraz, sve poplave i sunčane, lijepe i ružne dane. Ono je prvi kontakt atmosfere s našom svakodnevnicom. Nakon obilnih kiša postaje spužva,  istovremeno čuvajući vodu za biljni svijet i ublažava učinke poplava. U sušnim periodima tlo čuva i oslobađa vlagu potrebnu za život. Zato svaki sloj tla ima svoju priču, pa je uistinu temelj života, klimatski regulator i naš saveznik protiv ekstremnih vremenskih uvjeta.

    Međutim, globalni problem u svijetu pa tako i u Hrvatskoj je što se tlo degradira, odnosno gubi svoju kvalitetu i funkciju uključujući plodnost, strukturu, otpornost i biološku aktivnost. Uzroci degradacije su prekomjerna obrada tla, erozije, urbanizacija i industrija, klimatske promjene i salinizacija. Posljedice su vrlo ozbiljne i tiču se svakog od nas. Dolazi do smanjenjivanja poljoprivrednih prinosa i sigurnosti hrane, kao i povećane ranjivost na klimatske katastrofe.

    Da bi tlo preživjelo mogu pomoći tehnologija, inovacije u poljoprivredi i održive prakse. Isto tako, svaka naša odluka o sadnji, dodavanju organske tvari, pametnom korištenju vode (navodnjavanju), te čuvanje od zagađenja i zbrinjavanje otpada može pomoći. Ako želimo da tlo bude u budućnosti i dalje plodno, te spremno izdržati padaline, sunce i vjetrove s kojima čestice njegove prašine putuju kilometrima daleko, krajnje je vrijeme da se svi po tom pitanju educiramo i primjenjujemo znanje u svom ponašanju.  Najnovije studije navode da je do sada  degradirano  40 % tla. Stoga čuvajmo tlo, jer upravo budućnost čovjeka ovisi o tome kako se odnosimo prema njemu. Dok je živo tlo preživjeti će i ljudi.

    Ivica Grbelja