Author: Ivica Grbelja

Najluđa noć u godini bila je hladna i neugodna za doček na otvorenom. Situaciju je jedino ublažio izostanak bilo kakvog vjetra, pa se uz dobro zabavu lakše izdržalo. Bila je to samo uvertira u prilično turbulentni početak siječnja.

Od samog početka godine, na europski kontinent počeo se spuštati vrlo hladan zrak arktičkog porijekla. Ovo je uzrokovalo hladne dane, uz obilne oborine u istočnoj, sjevernoj i velikom dijelu srednje Europe. Temperature zraka pale su i 10-15°C ispod prosjeka. Prolaskom fronte, na području sjevernog Atlantika ojačalo je polje visokog tlaka zraka, stvarajući tzv. Grenlandski blok. Ovo je hladan zrak gurnulo još više prema jugu Europe, poremetivši uobičajeno zapadno strujanje. S prednje strane počeo je pritjecati topao i vlagom bogat zrak. Ulaskom u Sredozemlje došlo je do stvaranja niza ciklona i frontalnih aktivnosti. Na Jadranu je prvih dana Nove godine bila izražena južina. Do 05. siječnja naši su se krajevi našli pod utjecajem ciklone sa središtem u Tirenskom moru. Iako masa hladnog zraka uglavnom pruža dolinu prema jugozapadu kontinenta, dio je prošao Alpe i ušao u sjeverne djelove naše zemlje. Sudaranje toplih i hladnih zračnih masa uzrokuje turbulentne vremenske prilike. Na Jadranu i područjima uz Jadran imamo dugotrajnu kišu, dok je u višim dijelovima, gorju, ponegdje i u nizinama počeo padati slab do umjeren snijeg, koji se zbog niskih temperatura akumulira na tlu.

Na slici koju je izdao ECMWF jučer u 12h po UTC-u vidimo kartu tlaka zraka, položaj ciklone i kretanje hladne zračne mase kakvo bi trebalo biti danas sredinom dana.

Valja napomenuti kako je u pograničnim područjima Hrvatske i BiH bilo i opasnih pojava kiše koja se ledi pri dodiru sa tlom ili predmetima, uz manje štete na infrastrukturnim objektima.

Što nas čeka u narednim danima? Prema prognozi DHMZ-a, u kontinentalnim dijelovima i gorju, snijeg će i dalje nastaviti padati,uz stvaranje snježnog pokrivača. Na Jadranu će uglavnom padati kiša, ponegdje i obilna, biti će i grmljavine, a niti mogućnost bujičnih poplava ponegdje nije isključena.Zbog jačanja AC grebena, bura će ojačati, pa će na poznatim lokacijama biti i olujna, moguće i orkanska. Južnije od Šibenika, zbog približavanja ciklone i njezinog ulaza u Jadran puhati će jugo, koje može imati i vrlo jake udare. Uz daljni pad temperature zraka snijeg je od sutra popodne i navečer moguć ponegdje i na Sjevernom Jadranu, Dalmatinskoj zagori, te uz obalu sjeverne Dalmacije. U Zagori je moguća i pojava kiše koja se ledi pri tlu. Daljnim prodorom hladnog zraka u niže slojeve, topliji zrak diže se u više. Ova vrlo opasna pojava izaziva poledicu, opasnu za pješake, vozače u prometu i infrastrukturu općenito.

Na gornjoj slici vidimo procjenu količine i vrste oborina u Europi i na našem području, kakva bi trebala biti 7. siječnja, sredinom dana.

Na slici iznad je sinoptička karta tlaka traka na 07.siječnja, po ECMWF modelu.

Vremenske prilike trebale bi se privremeno smirivati 8. siječnja u popodnevnim satima, u vidu slabljenja bure i odmicanjem ciklone dalje od naših krajeva. Napomenimo, da će ovo biti i najhladniji dan ovog razdoblja. Svuda se očekuju negativne temperature zraka, a minusa bi trebalo biti i uz obalu.

DHMZ prognozira tijekom četvrtka okretanje vjetra na zapadne i jugozapadne smjerove. Na Jadranu će bura slabiti i okretati na prvo sjeverni vjetar, a zatim u petak i jugo, koje će jačati na jako, ponegdje i olujno.

Ovo je uvod u novu promjenu vremena.

Na slici vidimo procjenu debljine snježnog prekrivača koja bi ponegdje mogla biti i viša od 10 cm.

Iz subjektivnog kuta gledanja: Ovo je jedna od tipičnih zimskih situacija, karakteristična za siječanj i prvu polovicu zime. Snijega će biti, nekima na radost, nekima na žalost i to vjerojatno i u krajevima gdje duže vrijeme nije bio uobičajena pojava, kao nekad. Po mom mišljenju, za obalu je granična situacija po pitanju snježnih oborina. Možda orografija pojedinog područja bude presudna za prvo pahuljanje nakon duže vremena.

Ivica Grbelja

Vrijeme Božića u većini nas probudi neki poseban osjećaj. Svaki događaj koji bi nam u obično vrijeme zvučao kao “nešto normalno”, za Božićnih blagdana ima neku svoju posebnu vrijednost, lakše ga i duže pamtimo. Isto vrijedi i za meteorološke prilike koje nas pohode u to vrijeme. Božićna ciklona nije neki službeni i strogo definirani pojam. To je kolokvijalni / medijski naziv koji se koristi za izraženu ciklonu koja se razvije ili zahvati neko područje oko Božića (otprilike 24.–26. prosinca).

Zašto su ciklone oko Božića česte ili posebno jake? To je obično vrijeme jakog temperaturnog kontrasta. S jedne strane imamo hladno kopno (nad srednjom i istočnom Europom) i puno toplije Sredozemlje (zbog još relativno dosta toplog mora). Ovakav temperaraturni gradijent stvara idealne uvjete za ciklogenezu. Što je razlika veća i ciklona će biti jača. Zimi se polarna fronta spušta dosta južnije. Mlazna struja, tzv. Jet Stream spušta se prema jugu i Sredozemlju. Hladan zrak upadom nad toplo more pretvara Sredozemlje u tvornicu ciklona, koje se stvaraju u Genovskom zaljevu, Sjevernom Jadranu, Tirenskom moru ili izazivaju produbljivanje i jačanje dolazećih atlantskih ciklona. U isto vrijeme sjeverozapadna Europa, Skandinavija i Istočna Europa nalaze se u sektoru visokog tlaka zraka, uz mirno i hladno vrijeme.

Događanja tijekom Božićne ciklone, za hrvatske prilike mogli bi podijeliti u tri epizode:

1. Stvaranje ili produbljavanje ciklone koja se još nalazi zapadno od nas. Mi smo na njenoj prednjoj strani, u toplom sektoru, pa imamo toplo i vlažno vrijeme, često popračeno jakim i olujnim udarima juga. Tlak zraka je u stalnom padu.

2. Prolazak fronte preko naših krajeva. Dok se nalazimo u samom centru ciklone, vrijeme se zna krako prividno umiriti. Tlak zraka je najniži, vjetar često skreće s SE na S i SW smjer, kod izrazito niskog tlaka moguće su ciklonalne plime, plavljenje obala, uz jaku kišu, grmljavinu, pa čak i pijavice na moru. Ova epizoda najkraće traje, ali vremenski zna biti najhirovitija i najopasnija.

3. Odmicanjem fronte, ulazimo u njezin stražnji sektor, iza kojeg počne pritjecati osjetno hladniji zrak s kontinenta. Iako smo siromašniji vlagom, uz zahlađenje često se zna zabijeliti gorje, djelovi unutrašnjosti, pa čak i viši predjeli dalmatinske zagore. Obično zapušu vjetrovi iz 1. i 4. kvadranta, vrlo često i bura, koja zna imati i jake do olujne udare.

Važno je još jednom napomenuti, da ovakve ciklone nisu nikakva novost na Sredozemlju ili Jadranu i da se dogode jednog klasičnog jesenjeg ili zimskog dana, bile bi kao “jedna od mnogih u nizu”. A za Božić? Ljudi su većinom doma ili putuju. Svi žele lijepo i mirno vrijeme, a sve što remeti planove ostaje zapamćeno.

Na slici ispod vidimo presjek jedne Božićne ciklone, po ECMWF modelu, njezino kretanje i vrijednosti tlaka kroz 108 sati, uz pogled na potencijalni vrtlog zraka. Kad se visoki PV spusti niže → stvara se uzlazno gibanje, tj pad tlaka na površini i ciklona se produbljuje.

Zadnjih nekoliko godina imali smo ugodno i prilično toplo vrijeme tijekom božićnih praznika, a što nas čeka ove godine, vidjeti ćemo. U području gdje živim, pojam “Bijeli Božić” je uvijek bio relativan (iznimka je bila 1996. godina), a sve rijeđe se posljednjih godina spominje i na kontinentu. Šteta, jer snježni ugođaj za vrijeme Božića zna biti stvarno poseban…

Ivica Grbelja

U pomorskom svijetu poznata je poslovica “mirno more ne čini mornara”. Koliko ima istine u tome, pokušati ćemo usporediti s potonućem i tragedijom poljskog ro-ro trajekta Jan Heweliusz, koji je nizom nesretnih događaja za vrijeme orkanskog nevremena na dno zapadnog Baltika odvukao 55 putnika i članova posade, a njih samo devet uspjelo se spasiti iz podivljalog mora.

Trajekt Jan Heweliusz izgrađen je u Norveškoj tijekom 1977 godine, bio je dug 126 m, širine 17 m, tonaže 3.015 BRT-a, i nosivosti 2035 tona. Razvijao je brzinu do 16 čvorova, a pokretala su ga četiri Sulzer 10AL25/30 motora i imao je 7400 KS ukupno. Bio je u vlasništvu poljske brodarske kompanije Polish Ocean Lines. Sama kompanija je u to tranzitno vrijeme 1993. godine još uvijek bila u većinskom vlasništvu države. Bio je namijenjen isključivo za prijevoz kamiona i željezničkih vagona na relaciji iz poljske luke Swinojuscie do luke Ystad u Švedskoj. Udaljenost između ove dvije luke iznosila je približno 90 milja i Jan Heweliusz bi je preplovio za 6-7 sati ovisno o vremenu i opterećenosti.

Usprkos svemu, trajekt je pratila vrlo loša reputacija, od njegovih maritimnih sposobnosti do niza nezgoda koje je doživio za vrijeme plovidbi. Bilo je problema sa stabilnosti, držanjem kursa, zanošenja, naginjanja, mogućnosti prevrtanja, pa i nekoliko sudara s ribaricama koje bi mu se našle na putu, čak i s danskim trajektom. Godine 1986 zbog greške na instalacijama na gornjoj palubi izbio je veći požar. Srećom bez ozljeđenih i žrtava, ali neobičnom odlukom vlasnika kako bi zataškao nesreću, naređeno je da se nagorena paluba stabilizira s 80 tona izljevenog betona. Ovo ne samo da nije stabiliziralo brod, već ga je dodatno destabiliziralo i podiglo mu težište. Među posadom i mornarima vrlo brzo dobio je nadimak “ploveći leš”.

Posljednju nesreću prije kobne polovidbe Jan Heweliusz doživio je u upravo u švedskoj luci Ystad, kad je pod naletom vjetra udario u pristanište i znatno oštetio krmenu rampu. Zbog ovog događaja kapetan Andrzej Ułasiewicz tražio je od tvrtke obustavu daljnjih plovidbi i slanje broda na remont, ali njegovi su zahtjevi odbijeni zbog potrebe posla. Poljska iza Hladnog rata, bila je država u tranzitu i na prijelazu između dvije vrste ekonomije. Rasulo je vladalo svuda, papiri su bili “zapadni”, a načini rada i upravljanje još uvijek “istočni”. Svaki je posao doslovno bio važan i bitan i svi su se borili za svoj “dio kolača”.

Na svoje posljednje putovanje Jan Heweliutsz je trebao krenuti u večernjim satima 13. siječnja 1993. iz Swinoujscie-a prema Ystadu, natovaren s 28 kamiona i 10 željezničkih vagona. Te večeri ništa nije išlo po planu. Vrijeme se na zapadnom Baltiku jako pogoršalo. Naime, došlo je do prodora vrlo hladnog zraka s područja Skandinavije, dok je u blizini djelovala jaka atlanska ciklona s toplom frontom, ulazeći sve više u baltički prostor. Ovakve okolnosti rezultirale su jakim oborinama, snijegom na kopnu i jakom kišom na moru, uz orkanske udare zapadnog i sjeverozapadnog vjetra. Upravo zbog popravka krmene rampe koje se udužilo više od dva sata i nije odrađeno do kraja kako spada, jer je voda i dalje prodirala, brod je kasnio s isplovljavanjem. Ostalo je nejasno zašto se i iza toga još čekalo. Po nekim navodima, uz putnike koji su bili uglavnom vozači kamiona, čekalo se i na određene VIP goste, koji su kasnili putem zbog izrazito lošeg vremena i snježne mećave. Kapetan je još nekoiliko puta pokušao odgoditi plovidbu, ali bez uspjeha. U prilog mu nije išlo niti prilično nemarno izvješće Poljske meteorološke službe koja je uvjete na moru procijenila prihvatljivim za plovidbu, uz udare vjetra od 6-7 bofora. S druge strane ignoriralo se upozorenje njemačkih meterologa koji su najavili opasno vrijeme, uz uraganske udare vjetra do 180 km/h i jaku kišu. Fronta čije se središte od jako niskih 971 hpa tada već nalazilo u istočnom Baltiku nazvana je Verena.

Konačno, oko 1h ujutro 14. siječnja brod je unatoč svim nedostatcima i loše osiguranim teretom isplovio iz luke Swinoujscie. Već ulaskom u sve jače nevrijeme, počele su se ispoljavati sve njegove loše strane. Upravljanje i držanje kursa bilo je teško, a zbog bočnih udara vjetra, trajekt se uporno naginjao na lijevu stranu, otežavajući tako članovima posade obavljanje zadataka, a siguronosni lanci i omče koje su držale vozila i vagone bili su preopterećeni i pred pucanjem. Malo zatim posada donosi odluku da se lijevi balasni tankovi ispune vodom kako bi se brod opteretio s te strane i ispravio, što nije bilo po propisu, a ujedno je bio i jako riskantan potez zbog uvjeta u kojima se brod u tom trenutku nalazio. Otežavajuća okolnost bila je još i odluka kapetana da se ide kraćom rutom kako bi se nadoknadilo izgubljeno vrijeme zbog čekanja i popravka u luci i da se ne iskoristi zavjetrina njemačkog otoka Ruegen, što je upravo napravio drugi trajekt-blizanac Kopernik i tako zaštitio sebe, posadu i putnike.

Oko 4:10 sati, uvjeti su postali iznimno opasni, upravljanje nestabilnim brodom sve više je postajala “nemoguća misija”. Kapetan koji je zbog iznimne situacije opet pozvan na most, donio je odluku da se pramac broda okrene u pravcu vjetra i da se smanji brzina plovidbe. Tijekom toga opasnog manevra, zbog nagle promjene pravca vjetra koji je puhao orkanskom snagom i udario u desnu stranu broda, došlo je do katastrofe. Brod se sada nagnuo na lijevu stranu, koja je već bila po opterećenjem punih balastnih tankova. Nagib od 30° teška vozila i vagoni nisu izdržali, spone i osiguranja su popucala, sve se otkotrljalo na opterećenu stranu i pomoći više nije bilo. Ostalo je samo pozivati pomoć, oglasiti evakuaciju trajekta i pokušati dati točne koordirate havarije, što isto nije išlo kako treba jer je zakazao radar. Izbezumljeni putnici izašli su direktno iz kabina i kreveta na vjetrovitu, hladnu i jakom kišom okupanu palubu, ne znajući što dalje. Drugi trajekt Kopernik je prvi čuo kapetanove pozive za pomoć, uporno tražeći koordinate i lokaciju, ali je nije dobio, pa njegov kapetan zaključio da ne može pomoći Jan Heweliuszu, a da i svoje ljude ne izloži opasnosti. Zadnje kapetanove riječi da je brod nagnut 70°, uhvatila je jedna lokalna radio-postaja i to je bio kraj. Jan Heweliusz potonuo je u 5:20 ujutro, 24 kilometra od rta Arkona na njemačkom otoku Rügen. Spasilačke ekipe iz njemačke baze Parow i Danska služba spašavanja stigli su tek sat i po kasnije, isključivo zbog nejasne pozicije broda i vremenskih uvjeta koji su vladali. Spasili su 9 promrzlih članova posade na rubu hipotermije, koji su jedva uspjeli spustiti jedan spasilački splav. Valja naglasiti da su temperature mora i zraka bile samo koji stupanj poviše nule. Za ostale putnike nije bilo spasa, a deset tijela nikada nije pronađeno.

Trajekt Jan Heweliusz danas leži na ne tako dubokih 27m, zajedno sa svim teretom koji je prevozio i često je meta radoznalih ronilaca. Nakon toga nemilog događaja, uslijedile su razne pravne rasprave, pa čak i radnje kako bi se tvrtka-vlasnik uspjela maknuti iz odgovornosti za tragediju, oklijevalo se i u isplati odštete obiteljima stradalih pomoraca i putnika, ali to je već za neku drugu temu i priču. Ova je nesreća bar uspjela promijeniti neke često diskutabilne pomorske zakone i odlučeno je da je kapetan broda glavna osoba koja ima pune ovlasti odlučiti da li će neki brod isploviti ili ne i koliko je to opasno za brod, kao i za ljude na njemu. U Poljskom gradu Gdansku osnovan je Memorijalni centar za sve stradale u ovoj najvećoj pomorskoj tragediji na Baltiku, gledajući vrijeme od Drugog svjetskog rata.

Ivica Grbelja

Svake godine 05. prosinca obilježavamo Svjetski dan tla. Iako postoji 70 000 tipova tla, ono pokriva samo oko 12 % Zemljine površine. Tlo je od presudne važnosti za sve ekosustave (nevidljivi čuvari u tlu svakodnevno radeći svoj posao obrađuju hranjive tvari ). Tlo je od presudne važnosti  i za poljoprivredu s obzirom da 95 % naše hrane upravo dolazi iz tla. Ne smijemo izostaviti ni činjenicu da je tlo dom za 60 % vrsta na planeti Zemlja.  Jednostavno rečeno, bez tla ne bi bilo hrane i vode, pa tako niti života kakvog danas poznajemo.

Premda svijet tla  još uvijek nije potpuno istražen, tlo  je jedan od najpouzdanijih „meteorologa“ koji ne koristi instrumente, radare, satelite i aplikacije, ali  sve osjeća. Pamti svaki mraz, sve poplave i sunčane, lijepe i ružne dane. Ono je prvi kontakt atmosfere s našom svakodnevnicom. Nakon obilnih kiša postaje spužva,  istovremeno čuvajući vodu za biljni svijet i ublažava učinke poplava. U sušnim periodima tlo čuva i oslobađa vlagu potrebnu za život. Zato svaki sloj tla ima svoju priču, pa je uistinu temelj života, klimatski regulator i naš saveznik protiv ekstremnih vremenskih uvjeta.

Međutim, globalni problem u svijetu pa tako i u Hrvatskoj je što se tlo degradira, odnosno gubi svoju kvalitetu i funkciju uključujući plodnost, strukturu, otpornost i biološku aktivnost. Uzroci degradacije su prekomjerna obrada tla, erozije, urbanizacija i industrija, klimatske promjene i salinizacija. Posljedice su vrlo ozbiljne i tiču se svakog od nas. Dolazi do smanjenjivanja poljoprivrednih prinosa i sigurnosti hrane, kao i povećane ranjivost na klimatske katastrofe.

Da bi tlo preživjelo mogu pomoći tehnologija, inovacije u poljoprivredi i održive prakse. Isto tako, svaka naša odluka o sadnji, dodavanju organske tvari, pametnom korištenju vode (navodnjavanju), te čuvanje od zagađenja i zbrinjavanje otpada može pomoći. Ako želimo da tlo bude u budućnosti i dalje plodno, te spremno izdržati padaline, sunce i vjetrove s kojima čestice njegove prašine putuju kilometrima daleko, krajnje je vrijeme da se svi po tom pitanju educiramo i primjenjujemo znanje u svom ponašanju.  Najnovije studije navode da je do sada  degradirano  40 % tla. Stoga čuvajmo tlo, jer upravo budućnost čovjeka ovisi o tome kako se odnosimo prema njemu. Dok je živo tlo preživjeti će i ljudi.

Ivica Grbelja

Početkom ovog tjedna završilo je prilično dugo razdoblje stabilnog i mirnog vremena. Kao rezultat imali smo na Jadranu ugodne, sunčane i tople dane, a u unutrašnjosti maglovite i tmurne. Temperature bi tamo ovisile o “epizodama” maglenih kapa i često ne bi prelazile 5°C. Jačanje jugozapadnjaka i juga na Jadranu i porast dnevnih i noćnih temperatura najavilo je promjene. Mjestimično je bilo i oborina, ponedje i obilnijih. U ponedjeljak navečer do naših krajeva spustila se hladna fronta sa sjevera kontinenta. U unutrašnjosti je dosta zahladilo, a na Jadranu je zapuhala jaka bura, ponegdje i s olujnim udarima. Viši predjeli, gorje i Gorski kotar vidjeli su prve pahulje u drugoj polovici godine, za djecu i početak snježnih radosti. Zabijelilo se i Sljeme. Već krajem utorka i u srijedu, vrijeme se smirilo kao priprema za prvi ulet zime od početka jeseni.

Mada su karte ovisno o modelima još uvijek u raskoraku, jugo koje će tijekom noći na četvrtak i veći dio četvrtka zapuhati na Jadranu samo su uvertira u događaje koji nam slijede. Valja napomenuti da noćas i sutra već može biti slabih oborina u obliku snijega ili na granici snijega i kiše, uglavnom u višim predjelima.

Tijekom četvrtka hladna fronta sa sjevera približavat će se našim područjima i u isto vrijeme inicirati ciklonu u Genovskom zaljevu, koja će jačati i polako krenuti putem jugoistoka. Jugo na Jadranu će jačati, biti će kiše i grmljavine, kiša će padati i u nizinama unutrašnjosti, a u višim predjelima oborine na granici kiše i snijega. U noći s četvrtaka na petak, na većini Jadrana, osim na krajnjem jugu zapuhat će bura koja će postupno jačati. Petak će biti na Jadranu uglavnom oblačan uz buru i još uvijek dvoznamenkaste temperature, dok će u unutrašnjosti već jako zahladiti. Temperature će tamo biti tek nekoliko stupnjeva iznad nule, pa je uz kišu moguća i susnježica, pa i prve pahulje snijega. Oborine mogu biti i obilne, osobito na riječkom području i sjevernom Jadranu.

Subota će donijeti daljnje zahlađenje, bura će na Jadranu biti jaka do olujna, na nekim mjestima, podno planina i u Velebitskom kanalu i orkanska. Ciklona će sa svojim središtem se smjestiti negdje oko srednjeg Jadrana. Temperature bi se u kontinentalnom dijelu trebale spustiti do nule, ili čak koji stupanj ispod, pa bi snijega i poledice moglo biti osim u Lici i Gorskom kotaru i u nizinama središnje Hrvatske. Stanje u Dalmaciji ovisit će prvenstveno o položaju ciklone. Očekuje se uglavnom kiša, a nije isključeno da zaleprša koja pahulja snijega nošena burom i u ovim područjima. Posebno je zanimljiva sinoptika koju je najavio američki model GFS za subotu, sa dobro razvijenom ciklonom s dva središta, nad Tirenskim morem i južnim Jadranom.

Nedjelja bi trebala osvanuti hladna. Očekuje se postupno slabljenje bure, uz temperature do 7-8°C na Jadranu i oko nule u unutrašnjosti, gdje bi povremeno još mogao padati i snijeg, uz malo kiše ili susnježice na Jadranu, vjerojatno južnije od Splita. Privremeno smirivanje vremena uvod je u novu promjenu. Zapuhat će slabo jugo, uz porast temperature zraka, zbog približavanje nove ciklone iz Sredozemlja.

Pogled na naš WRF model potvrđuje nisku snježnu granicu uz obalu, uz akumulaciju na tlu u većem dijelu unutrašnjosti te ponegdje – zavisno o “sreći” i bliže obali:

Čini se da će od većih gradova regije Zagreb vidjeti prvi ali tanki snježni pokrivač, dok bi područje Osijeka ako je vjerovati modelu moglo ostati bez snijega. Izvan Hrvatske, Sarajevo očekuje 20-tak centimetara debeli snijeg, a Ljubljana samo ako bude “sreće”. U Srbiji će s ovom ciklonom prevladavati južni vjetrovi, pa će snijega biti malo ili nimalo, a Crna Gora će ga vidjeti na sjeveru.

Smirivanje vremena kako smo već napomenuli, nije izgledno u skorom razdoblju jer se početkom tjedna očekuje nova ciklona sa zapada. Ona će donijeti južne vjetrove, zatopljenje i brzo topljenje snijega, uz novu naoblaku i kišu. Pred nama je dakle jedno dinamično razdoblje uz česte izmjene različitih tipova vremena.

Ivica Grbelja

Posljednjih dana svjedoci smo vrlo monotonog, za nas meteoljupce i dosadnog vremena. Na kontinentu uglavnom magloviti i hladni, na Jadranu ugodno topli dani i malo friškije noći, odlika su anticiklonalnog i inverzivnog vremena.

Osvrnuti ćemo se na jedan potpuno drukčiji dan sredinom studenog i događaj koji se zbio već pomalo daleke 2004. Što se toga jutra, 14.studenog prije 21 godinu događalo, ostat će zabilježeno u povijesti svih vremenskih događanja u Dalmaciji, na Jadranu, pa i šire. Ciklona nazvana po maloj simpatičnoj, svima poznatoj djevojci Dorothy, čija kuća nošena snažnim vjetrom, po poznatoj priči dospijeva u zemlju OZ…scene poznate svima! I naša Dorothy uzrokovala je događaje baš kao da su na filmskom platnu, uz pitanja je li to moguće u pitomoj Dalmaciji?

Dan prije, 13. studenog sve je izgledalo kao jedna normalna kasnojesenska ciklona. Razvila se uz obale sjeverne Afrike i krenula svojim putem prema sjeveru i polako počela djelovati i na vrijeme kod nas, ali ništa neočekivano. Ovakve bi ciklone obično bile izdašnije za južni Jadran, otvoreno more i vanjske otoke… Ali…u isto vrijeme veliki vrtlog hladnog zraka na sjeveru Europe spojio se s anticiklonom koja se spuštala iz sjeverozapadne Europe prema Sredozemlju. Ovakve okolnosti dodatno su ojačale i produbile već spomenutu ciklonu, čiji je tlak u središtu kod Sardinije već pao za gotovo nevjerojatnih 25 hpa. Premještanjem centra na jug Italije, Jadranu je prijetila prava “meteorološka bomba”. U noći s 13 na 14.studenog 2004, kiša je već lijevala po otocima srednje i južne Dalmacije, te se brzo širila prema obali, uz umjereno jugo i nešto grmljavinskih intervala.

Glavnina događanja počinje u nedjelju rano ujutro, a mjesto zbivanja bila je prvo naša strana Jadrana i to pretežno njezin srednji i južni dio, te područja uz Jadran. Približavanjem hladnog zraka po prizemnim slojevima i dizanjem toplijeg u visinu stvorila se ogromna razlika tlaka na relativno malom prostoru. U uvjetima tako zgusnutih izobara, zapuhala je olujna do orkanska bura na gotovo cijelom Jadranu, dok se samo na krajnjem jugu još zadržavao južni vjetar. Bura možda nije bila jedna od najjačih ikad izmjerenih, ali po snazi, intezitetu i duljini puhanja, uz kišu koja je još pojačavala, mogli bi je usporediti s uraganom 2. ili čak izrazito opasne 3. kategorije. Uslijedio je nagli i veliki pad temperature zraka, u kratko vrijeme čak i za 10°C, tako da su Split i Šibenik uz udare vjetra i do 130 km/h mjerili svega 3-4°C, a snježna granica spustila se i do svega 300 mnv, pa se zabijelila i Dalmatinska zagora. Najjači udar vjetra tog dana u Splitu na Marjanu je iznosio 48,5 m/s (175 km/h), a na Krčkom mostu 59 m/s (212 km/h).

Materijalna šteta bila je velika. Mnogo polomljenih stabala, prevrnutih i oštećenih automobila, potopljenih i oštećenih plovila u slabije zaštićenim lukama, otpuhane infrastrukture, dignutih krovova kuća, štete na poljoprivrednim kulturama, poplavljenih prostora. Određeni broj ljudi pogođenih ovom katastrofom zatražilo je i liječničku pomoć, ali na sreću, žrtava nije bilo.

Toga jutra, osobno sam bio svjedok toga što se događalo vani, jer sam morao na neodgodiv put u Zagreb. Ulice Šibenika kao ratno boljište, refuli bure samo što me nisu otpuhali do automobila. Jedina djelomično otvorena cesta koja je tada povezivala Dalmaciju s ostatkom države, vodila je preko Obrovca i Prezida na Velebitu i sve to uz dozvolu policije koja je propuštala samo ona vozila za koja su bili sigurni da mogu proći. Lička magistrala zametena je snijegom, na pojedinim mjestima ima i zapuha. Iste noći, na povratku iz začuđujuće tihog i mirnog Zagreba, čekali smo nekoliko sati na zatrpanoj Kapeli (tunel u to vrijeme još nije bio dovršen). Vladaju snijeg i vijavica. Tegljači nepripremljeni za ovakvo nevrijeme i rani udar zime, zapeli su u nanosima snijega i uzrokovali kolaps u prometu.

U kasnopopodnevnim i večernjim satima, dok je Liku još trpao snijeg, odmicanjem ciklone prema jugoistoku, na obali se polaganim slabljenjem bure situacija polako normalizirala, uz još dugo vidljive posljedice.

Koliko god mi zaljubljenici u meteorologiju volimo konkretne meteorološke, čak i ekstremne događaje, za ovakve ili slične u kojem stradavaju objekti, kulture, pa čak i ljudi, možemo samo reći: ne ponovilo se! U povijesti meteorlogije neka samo ostane zapisano da smo toga 14. studenog 2004. doživjeli “mediteranski uragan”.

Osim prisjećanja na događaj iskoristili smo priliku i za numeričku simulaciju događaja. Pomoću WRF modela i ulaznih podataka ERA5 reanalize, simulirali smo period od 13. 11. 2004. u 12 UTC do 15. 11. 2004. u 00 UTC, korištenjem dvije ugniježdene domene horizontalne mreže 6 i 2 km. Prema simulacijama, nakon jačanja Tirenske ciklone tijekom noći s 13. na 14. studenog, u jutro 14. studenog u području srednjeg/južnog Jadrana razvilo se je sekundarno središte niskog tlaka. Njemu je najniži tlak, niži i od onog u glavnom vrtlogu u Tirenskom moru, dosegao oko 990 hPa u 7 UTC, što je vidljivo na sljedećoj slici. Razlika tlaka između sjevera Hrvatske (oko 1020 hPa) i područja Palagruže (oko 990 hPa) iznosila je u tom trenutku 30-tak hektopaskala.

Takva razlika u tlaku stvorila je izniman gradijent preko Dinarida i posljedične orkanske brzine vjetra. Iako tad nisu zabilježeni službeni rekordi brzine vjetra (kao najveća brzina se i dalje vodi onaj iz 21. prosinca 1998. na Masleničkom mostu od 69 m/s), po modelu najveće simulirane brzine udara vjetra oko 55 m/s su doista respektabilne i zaista rijetko se viđaju u operativnoj prognozi ili retro-analizi. Sljedeća slika pokazuje prostorni raspored najvećih brzina udara vjetra od početka do kraja perioda simulacije. Crno sjenčana područja u podvelebitskom području označavaju simulirane brzine od oko 55 m/s, dok crvena boja odgovara brzinama od oko 40 m/s. Uz finiju rezoluciju modela (od korištene 2×2 km), moguće bi bilo detektirati lokalne maksimume koji vjerojatno dosežu i nešto veće brzine.

Iznimna obilježja zimskog vremena se nisu ogledala u apsolutno niskim temperaturama. Dapače, na jugu je u toplom sektoru ciklone temperatura dosezala i do 20°C. No, sjevernije u područjima pod utjecajem hladne zračne mase ona je bila mnogo niža, kako pokazuje primjer sljedeće karte za 14.11. u 7 UTC (8 sati lokalno). Imajući u vidu da je riječ o prvoj polovici studenog a ne siječnju, ovo su prilično niske temperature za ovakvu sinoptičku situaciju.

Niske temperature i intenzivna ciklona donijele su snijeg većem dijelu regije, uključujući dio obale. Na sljedećoj slici prikazano je područje u kojem je padao snijeg, prema simulaciji modela (u milimetrima oborine u obliku snijega, ukupno tijekom cijelog simuliranog perioda). Sa slike je vidljivo da je model simulirao snijeg u svim višim predjelima Dalmacije, uključujući i predjele poput Mosora, Kozjaka i Vidove gore na Braču. Točnost te simulacije svakako potvrđuju i zapisi s Crometeo foruma i različitih novina.

Niti jedan naredni zimski događaj nakon ovoga, po svojim učincima na obali nije ostao tako zapamćen kao ciklona Dorothy. Moguće je da će tako ostati još dugo.

Ivica Grbelja; Ivan Toman (num. simulacija)